Prije nešto više od godinu dana na Upravnom sudu svećenik S. Š. pokrenuo je upravni spor protiv Ministarstva obrane RH smatrajući da itekako ima pravo dobiti status hrvatskog ratnog branitelja iz Domovinskog rata. Pritom je detaljno opisao svoje sudjelovanje u ratnom vihoru kao pripadnik Narodne zaštite u općini Brestovac, ističući kako je bio pripadnik odreda NZ MZ-a Skenderovci te je obilazio sve punktove i kao svećenik podizao moral pripadnicima.

– Više puta sam se našao u egzistencijalno ugrožavajućim situacijama u minskom polju i na meti snajperista. A bio sam prisutan i na vježbama gađanja, kao i kod napada na vojarnu. Svi zapovjednici su živi i potvrđuju da sam, zajedno sa svim pripadnicima Narodne zaštite, bio izložen djelovanjima neprijatelja bez obzira na dužnost svećenika u župi. Želim da se utvrdi stvarno činjenično stanje i sagledaju svi dokazi sukladno načelu materijalne istine! Također želim i da se utvrdi gdje je propust u evidenciji napravljen, jer su svi moji svjedoci osobe koje su od prvog dana bile uključene u obranu suvereniteta RH, poput zapovjednika koji je evidentiran u Uredu za obranu i čija bi izjava trebala biti uvažena, jer on je znao što se događalo 1991. godine – smatra svećenik, podsjećajući i da je "prema Ustavu diskriminacija zabranjena". Pritom se čudi i kako je osporena evidencija iz onog doba njegova zapovjednika, piše Jutarnji list. 

Međutim, Ministarstvo obrane u donesenom odbijajućem rješenju poziva se na relevantne zakonske propise i navodi kako S. Š. ne ispunjava zakonske uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom razdoblju, a da je to tako, proizlazi i iz izjava dvojice svjedoka i očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Požega, prema kojem svećenik nije evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite Ureda za obranu Požega, ali je u posjedu priznanja za doprinos Narodnoj zaštiti.

Opisane aktivnosti S. Š., u kojima je kao svećenik obilazio pripadnike Narodne zaštite na širem području župe, u Lučincima i Orljavcu, te sudjelovanje u vježbama gađanja kao promatrač bez ikakvog borbenog djelovanja prema neprijatelju, ne mogu se smatrati aktivnostima koje bi se, u smislu čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima, mogle smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom. A navod da se radi o nepotpunim evidencijama jer je bio u Općini Brestovac, a ne u Požegi, netočan je i pravno irelevantan jer se popisi čuvaju u Požegi – odgovaraju na tužbu iz Ministarstva obrane, ponavljajući da S. Š. ne zadovoljava niti jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja, već se u konkretnom slučaju radi samo o njegovu subjektivnom stavu, prenosi Jutarnji list. 

Odredbom čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti i neposredne ugroženosti suvereniteta RH podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine. Pa su stoga sve instance koje su njegov zahtjev odbile zaključile da se svećenikove aktivnosti ne mogu podvesti pod "pružanje oružanog otpora agresoru i izravno djelovanje". No S. Š. je svakako na svoj način, zaključuje sud, doprinio obrani suvereniteta RH.