TJEDNI SKENER Ratovi, špijunaže, bijeli konji i diktatori: Kad će sudac svirati kraj?
'Stari' rat u Ukrajini se vraća i polako istiskuje 'novi' rat na Bliskom istoku dok biciklističke nacije - Slovenija i Danska - tapkaju u neizvjesnosti nakon izbora. U svijetu tehnologije dogodio se pak velik poraz za Marka Zuckerberga, čija je Meta sad i dokazano ovisnička platforma. A za kraj - lijepa priča o čovjekovu najboljem prijatelju
Kad će sudac svirati kraj? I tko je uopće sudac?
Iskreno, mislili smo da trčimo pred rudo u prošlom skeneru, kad smo nagovijestili da bi se o kraju američko-izraelskog rata s Iranom moglo početi konkretnije govoriti u narednim danima. Ovog tjedna je došlo još više nagovještaja da bi se to moglo uskoro dogoditi, no u kontradiktornom svijetu Donalda Trumpa ima i konkretnih hintova da će na Bliski istok biti poslana pješadija.
Iran pak uzvraća s pet svojih zahtjeva: potpun prekid napada, jamstvo da ih više neće poduzimati, plaćanje ratne odštete, kraj sukoba u cijeloj bliskoistočnoj regiji i suvereno upravljanje Hormuškim tjesnacem. U suprotnom, rat će 'završiti kad to sami odluče', a prošlog tjedna, na 27. godišnjicu zračne intervencije NATO-a u Srbiji i Crnoj Gori, usporedili su dva spomenuta napada u smislu kršenja međunarodnog prava. Akcija na tadašnji SRJ, ako ima smisla to uspoređivati, trajala je nešto manje od tri mjeseca.
Trumpu i Netanyahuu još neke stvari ne idu u prilog: zbog oluje koja se kreće prema Hormuškom tjesnacu i Iranu (to je valjda ova što je i nama donijela snijeg) meteorolozi upozoravaju na potencijalni prekid zračnog, cestovnog i pomorskog prometa te savjetuju SAD-u 'operativnu pauzu' tijekom sukoba u Iranu. Također, Trumpovoj invaziji na Iran svakog tjedna sve više pada podrška na domaćem terenu: trenutačno, po Associated Pressu, 60 posto Amerikanaca misli da je pretjerao. Svatko tko je u ponedjeljak navečer bio na pumpi to vam može potvrditi.
Onaj drugi rat
Pišu nam vjerni fanovi skenera da smo zbog ovog rata zapostavili onaj drugi, bliži i dugotrajniji, pa da ne budemo nepravedni prema nastojanjima Vladimira Putina da do kraja uguši Ukrajinu, evo što se događalo ovog tjedna. U utorak se, naime, dogodio jedan od najgorih dnevnih napada na Ukrajinu, u kojemu se gotovo 900 dronova zaletjelo na Kijev, Harkiv i Lviv. Ovaj posljednji apostrofiramo jer je u njemu ozlijeđeno 13 osoba, a uništena je i crkva sv. Andrije, upisana na popis svjetske baštine UNESCO-a, koju su često posjećivali hrvatski turisti u tom nekadašnjem austrougarskom gradu.
Nisu im ni Ukrajinci ostali dužni – u noći s utorka na srijedu lansirali su stotine dronova na različite mete, a prema ruskim izvorima, bio je to najjači napad dronovima na Rusiju od početka rata. Rusi tvrde da su presreli 398 dronova, no čini se da je pogođena luka Ust-Luga, ključno mjesto za ionako okljaštren ruski izvoz nafte i plina na Baltičkom moru, oko 100 kilometara od Sankt Peterburga.
I onda, kako to već obično biva, idu napadi konkretnijim oružjem od dronova. Rusi su se obrušili na Harkiv, gdje je ubijeno dvoje ljudi, a potom i na luku Izmail, gdje su pogođeni lučki objekti i energetska infrastruktura. Rusi se pak žale da je istog dana ukrajinski dron ubio 18-godišnjeg mladića na motociklu u selu blizu pograničnog grada Belgoroda. I tako unedogled, jer ono nešto malo mirovnih napora potisnuto je u drugi plan kad je Trump krenuo u onaj rat o kojemu smo pisali gore.
Posljednji trzaji Viktora Orbana
Iz Rusije i Ukrajine (bez ljubavi) skoknut ćemo do Mađarske, gdje je predizborna kampanja dovedena do usijanja. Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto iznenada je iskočio u glavnu ulogu, nakon što su ga pomni šetači po briselskim hodnicima optužili da bi u stankama sastanaka s kolegama iz drugih članica EU-a zivkao ruskog kolegu Lavrova kako bi mu javio što se događa. Nitko od aktivnih političara koji ga za to optužuju, naravno, ne čini to pod imenom i prezimenom – ohrabrio se tek bivši litavski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis, pa za Politico kaže da je još 2024. godine upozoren da bi mađarska strana mogla prosljeđivati informacije Kremlju.
Suočen s tim optužbama, Orban također nije sjedio skrštenih ruku – u subotu je organizirao još jednu konferenciju CPAC-a, globalnog konzervativnog udruženja, na kojemu su mu titrali kolege iz drugih europskih zemalja. Marine Le Pen nazvala ga je 'iznimnim vođom' dok ga je Geert Wilders opisao kao 'lava na kontinentu kojim vladaju ovce', ali slaba vajda od toga. Podržao ga je i Benjamin Netanyahu, a najveću facu sačuvao je za sam kraj – u Budimpeštu stiže Trumpov pobočnik J.D. Vance.
Prema aktualnim predizbornim istraživanjima, stranka Tisza Orbanova dugogodišnjeg suradnika, a danas smrtnog neprijatelja Petera Magyara, još je više povećala svoju prednost tri tjedna uoči izbora, pa sad, ovisno o mjerenju, ima 15 do 20 posto veću podršku. Prema istraživanju agencije Mediana, provedenom od 17. do 20. ožujka, dobiva potporu 58 posto glasača koji znaju kako će glasati, a Fideszova potpora stoji na 35 posto. Nikad ne reci nikad, doduše – dizao se taj više puta iz mrtvih, ali, kako se sad stvari čine – Orban broji posljednje dane na vlasti, na radost većine Mađara, Ukrajinaca, ali i Bruxellesa.
Lijevo, desno, nigdje moga stana
A Orbana svakako ne može ohrabriti ni rezultat njegova (OK, uz Fica) najbližeg saveznika Janeza Janše na slovenskim izborima proteklog vikenda. Janšin neliberalno desni SDS u posljednjim je tjednima kampanje ispustio dobivene izbore, no sam si je kriv jer je u finišu kampanje odabrao tikve saditi s izraelskim 'privatnim Mossadom', što smo u detalje analizirali ovdje, a bome i ovdje. Naravno da je nakon izbora tulio da je pokraden, ali to je Janša, poznat kao loš gubitnik.
Liberalni premijer Robert Golob odigrao je vrhunski kontraobavještajni potez iskoristivši Janšin centaršut kako bi predizbornu Sloveniju predstavio kao žrtvu izraelskog miješanja u izborni proces, ali ni njemu to nije puno pomoglo. Rezultat od 29:28 u parlamentu od 90 mjesta znači da se vlast ne može formirati bez blatantne političke trgovine s malim strankama različitih ideoloških i interesnih predznaka, što najvjerojatnije znači – nove izbore.
A u još jednoj zemlji u kojoj vole bicikle i zimske sportove ovog se tjedna dogodio sličan scenarij, samo s obrnutim ideološkim predznakom. Socijaldemokratska premijerka Danske Mette Frederiksen doživjela je debakl na parlamentarnim izborima, krivo procijenivši da će političke mišiće nabildati na temama svog suprotstavljanja Donaldu Trumpu na temu Grenlanda.
Ispostavilo se da lijeve glasače puno više brinu inflacija i tvrda migrantska politika koju je njezina vlada vodila, a desne nije uspjela uvjeriti da je taj blagi zaokret prema njihovim željama dovoljno uvjerljiv. Otuda će u Folketingu (tako zovu parlament) sad imati tek 38, umjesto 50 zastupnika, a nju, ali i njezine protivnike, očekuju teški postizborni pregovori, pogotovo imajući u vidu to da se njihova verzija Janše, Orbana itd. po imenu Stranka danskog naroda popela skoro do 10 posto podrške.
Bijeli konji, plotuni i dječica
Sve te svjetske brige ne dotiču dvojicu najzatucanijih svjetskih diktatora pa su se uz protokolarne maškare lijepo podružili u srijedu. Sjevernokorejski gazda Kim Jong-un u Pjongjangu je dočekao bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka uz konjicu na bijelim konjima i počasni plotun iz 21 topa. Bila su tu i dječica koja su mahala zastavicama i sve te diktatorske fore, znate kako to već ide kod Putinovih frendova.
Ako ste zaboravili, Kim je Moskvi osigurao hrpu streljiva za rat u Ukrajini, a poslao je i vojsku, dok je Lukašenko, koji graniči s tri članice NATO-a, ugostio ruske taktičke nuklearne projektile. Obojici nije mrzak ni Donald Trump – on se s Kimom u prošlom mandatu sastao triput, a i Lukašenko voli baciti poneku besu američkom predsjedniku. O čemu su dvojica diktatora ovoga puta razgovarala, doznat ćemo kad izbije neki novi rat.
Dobivena bitka Anthropica
I u ovom tjednu nastavlja se sukob između američke vlade i tvrtke Anthropic, zasad u korist potonje. Savezni sud u San Franciscu privremeno je blokirao odluku Trumpove administracije kojom joj se zabranjuje poslovanje s američkim državnim institucijama iliti praktički zatvaraju vrata državnih poslova.
Sutkinja Rita Lin odobrila je privremenu zabranu i poručila da se vlast ne može obračunavati s tvrtkama zbog javnog neslaganja, nazvavši takav potez klasičnom odmazdom protiv slobode govora zajamčene Prvim amandmanom. 'Zakon ne podržava orvelovsku ideju proglašavanja domaće kompanije neprijateljem zbog kritike vlasti', rekla je Lin. Time je privremeno blokirana i predsjednička direktiva, kao i pokušaj Pentagona da Anthropicu zalijepi etiketu sigurnosne prijetnje. Zanimljivo, ta je etiketa inače rezervirana za strane protivnike, ne za američke tvrtke.
Podsjetimo, na crnoj listi završili su nakon što je njihov čelni čovjek Dario Amodei odbio ultimatume Pentagona i poručio da 'ne može mirne savjesti' popustiti zahtjevu američke vojske da ublaži zaštitne mjere za korištenje njihova AI sustava Claude u masovnom domaćem nadzoru i upotrebi potpuno autonomnog oružja.
Iz Anthropica opetovano upozoravaju da čak ni najbolji modeli umjetne inteligencije nisu dovoljno pouzdani za takvu upotrebu. Pentagon je pak poručio da će američki zakon, a ne privatna tvrtka, odrediti kako braniti zemlju, u bizarnoj želji da imaju potpunu slobodu u korištenju umjetne inteligencije za 'bilo koju zakonitu upotrebu'. Trump je stoga odlučio da državne institucije više ne smiju koristiti Anthropicove proizvode i partnerima vlade zabranjeno je oslanjati se na njihove AI sustave, da bi na kraju ipak taj sustav upotrijebio u napadu na Iran. Ironično, Anthropic je već bio debelo uključen u projekte Pentagona. Čak je potpisao ugovor, vrijedan 200 milijuna dolara, s Ministarstvom rata. Tko tu koga? Svoj svoga.
No podsjetimo i da Pentagon nije dugo lio suze. Osim što su ušli u suradnju s OpenAI-em, tvrtkom koja je naišla na otpor građana zbog toga, Palantirov sustav Maven postaje službeni program vojske SAD-a. Dame i gospodo, pozdravimo novu eru AI ratovanja. Ona je već davno krenula, samo sad dobiva i pečat.
Operacija Metaphile uspjela, pacijent umro?
Potiču li društvene mreže ovisnost i nanose li štetu? Porota u Los Angelesu smatra da je odgovor potvrdan. Naime povijesno suđenje dobilo je epilog: Meta i YouTube odgovorni su za ozbiljne posljedice koje su društvene mreže ostavile na mentalno zdravlje 20-godišnjakinje. Nakon sedam tjedana suđenja i osam dana vijećanja porotnici su naložili isplatu tri milijuna dolara odštete. Odgovornost je podijeljena: Meta snosi 70 posto, a YouTube 30 posto.
Viši sud okruga Los Angeles utvrdio je da su platforme namjerno dizajnirane tako da stvaraju ovisnost i pritom narušavaju psihičko stanje korisnika. Porota je zaključila da su kompanije znale za te rizike, ali ih nisu spriječile. U presudi stoji da je djevojka razvila ovisnost o internetu, anksioznost, tjelesnu dismorfiju i suicidalne misli.
Prva je to presuda koja izravno povezuje odgovornost tehnoloških kompanija s posljedicama korištenja društvenih mreža i upravo zato mogla bi otvoriti vrata stotinama sličnih tužbi, sa štetom koja će se brojiti u milijardama dolara. Slučaj iz Los Angelesa smatra se svojevrsnim lakmus-testom za sve buduće postupke. Ako sudovi počnu gledati društvene mreže kao proizvode s nuspojavama, Silicijska dolina mogla bi se naći pred regulacijom kakvu dosad nije vidjela.
U odvojenom slučaju porota u američkoj saveznoj državi Novi Meksiko naložila je Meti da plati 375 milijuna dolara zbog obmanjivanja korisnika o sigurnosti svojih platformi. Sud je utvrdio da su Facebook i Instagram omogućili ozbiljne zloupotrebe, među ostalim seksualno iskorištavanje djece. Tužba je pokrenuta nakon višegodišnje istrage The Guardiana, a koja je otkrila mreže seksualne trgovine djecom na platformama. Navodno su opetovano upozoravani na rizike, ali je reakcija izostala, kao i u slučaju sa suda u Los Angelesu. Operacija Metaphile uspjela, pacijent umro?
Čovjekov najbolji prijatelj
I jedna lijepa vijest za kraj našeg Tjednog skenera – čovjek i pas druže se puno dulje nego što smo mislili. Znanstvenici su, naime, identificirali najstarijeg poznatog psa na svijetu, a smatra se da je živio prije 15.800 godina. Nađen je na lokalitetu Pinarbasi u današnjoj Turskoj, gdje su nekad živjeli lovci sakupljači. Riječ je o jedinki koja je oko 5000 godina starija od dosad najstarijeg genetički potvrđenog psa.
Nalaz, sa sličnim ostacima iz Europe, pokazuje da su čovjekovi najbolji prijatelji već tada bili široko rasprostranjeni, i to tisućljećima prije nego što su ljudi počeli uzgajati usjeve i pripitomljavati druge životinje.
Nova istraživanja temelje se na analizi drevnog DNK-a. Znanstvenici su analizirali čak 216 ostataka starih između 46.000 i 2000 godina, a uspjeli su identificirati 46 pasa i 95 vukova, što je dosad najveća takva studija. Genetički podaci pokazuju i da su se psi odvojili od vukova ranije nego što se pretpostavljalo, vjerojatno prije više od 24.000 godina.
