“Žarko Manjkas – Crvenkapa je naš istinski heroj, jedan od onih o kojima se, nažalost, danas više ne govori”, izjavio je u Bujici na Z1 televiziji Ivan Matković – Lasta, ratni zapovjednik obrane Bogdanovaca.

“U tužnim posmrtnim ostacima našeg Crvenkape, oznaka HOS-a ostala je čitava, bio je u zemlji 30 godina, a nije bila ni zaprljana i to je ujedno najbolja poruka svima onima kojima smeta,” rekao je pred kamerama Bujice ratni zapovjednik HOS-a Bogdanovci Damir Radnić, uz napomenu da je HOS-ova oznaka, zajedno s pozdravom, “skupo i krvlju plaćena”.

S Radnićem se složio i Lasta, koji je u studiju Bujice ispričao svoja sjećanja na Žarka Manjkasa Crvenkapu, heroja iz zagrebačke Dubrave, koji je sa samo 24 godine došao braniti Vukovar i Bogdanovce i poginuo u HOS-ovoj štafeti smrti.

Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 18. siječnja ove godine, a pokopan je u Brodskom Stupniku prošle subote. Manjkasova majka Ana umrla je prije 8 godina i nije dočekala dan da sinu Žarku može na grobu zapaliti svijeću.

“Tražio sam pomoć od Mile Dedakovića, jer sam osjetio da će biti problema u Bogdanovcima i poslao nam je iz Vukovara 21 HOS-ovca, među kojima je bio i Crvenkapa,” prisjetio se Matković i nastavio: ”Ne možete ni zamisliti, što znači kada vam dođe čovjek iz ne znam otkuda… Ja sam osjećao da mi je mjesto u Bogdanovcima, ali što je on tamo tražio… Kada bi netko govorio o problemima, Crvenkapa se već dizao i otišao obaviti svoj dio posla! To su ljudi kojima ne treba zapovijedati, uvijek su spremni! Nije to bila klasična vojska, kojoj trebaš dati zapovijed da se nešto odradi… To što je on radio u Bogdanovcima, to se ne zaboravlja!”

Jednom prilikom došao mi je silno ljut” prepričava dalje Matković svoj susret s Crvenkapom, koji je opisao i u knjizi ‘Bogdanovci – vrata Vukovara’:

“Doveo je mog Bogdanovčana, Strujo smo ga zvali… Pitao me može li ga odvesti u kukuruze? Bio je dežuran u rovu, popio je i zaspao, Crvenkapa ga nije mogao probuditi čak niti pucnjavom. Uhvatio ga je i doveo k’ meni u zapovjedništvo. Jedva sam ga smirio…”

“Crvenkapa je heroj – uništio je više od 10 neprijateljskih tenkova!

“U nekoj drugoj državi, Žarkovo bi ime nosilo na desetke ulica i trgova, imao bi na desetine spomenika, o njemu bi se snimali filmovi i pisale knjige, učilo u povijesnim udžbenicima,” prenijela je Bujica dio govora s posljednjeg ispraćaja Žarka Manjkasa – Crvenkape, koji je u Brodskom Stupniku održao njegov zapovjednik u HOS-u Damir Radnić:

”No, u našim se školama ne uči o takvim herojima, nema ni filmova, ulica, trgova…”

U posebnoj izjavi za Bujicu, Radnić je rekao:

“Crvenkapa je jedan od najvećih heroja Domovinskog rata. Svrstavam ga u veliku četvorku, u koju još spadaju svima poznati, legendarni Marko Babić, Andrija Marić i Zdenko Horvat, koji je, hvala Bogu, još uvijek živ. Ta četvorica heroja, svaki za sebe, uništili su više od deset neprijateljskih tenkova u neposrednoj borbi. Zajedno su ih uništili preko pedeset!”

“Crvenkapin ratni put trajao je 70-ak dana,” prisjeća se Radnić: ”Četrdeset dana Bogdanovaca, a prije toga je bio u Vukovaru i na zagrebačkom Borongaju. Bio je u prvoj grupi dragovoljaca HOS-a, koja je došla u Vukovar 26. rujna ’91. godine. Kasnije su došle još dvije grupe, tako da nas je sveukupno bilo 58. Crvenkapin ratni put može se slobodno usporediti s jednom satnijom ljudi koji su prošli cijeli rat!

HOS-ova ŠTAFETA SMRTI

Posebno je opisao HOS-ovu štafetu smrti, u kojoj je Crvenkapa bio predvodnik:

“Poveo je skupinu hrvatskih branitelja nakon okupacije Bogdanovaca, u proboj. Jedanaest branitelja je preko minskog polja, za sobom vodilo tridesetak starijih civila. Crvenkapa je prvi poginuo.”

Svima onima koji bi danas zabranjivali oznake HOS-a, Radnić poručuje:

“Ne postoji ni nebeski ni zemaljski sud ni sudac, koji tu oznaku može osporiti! Pod tom oznakom je izborena ova hrvatska država, kao i ostalim oznakama, sve su to naše oznake… Hrvatska vojska je tada ’91. godine u ratu i u smrti bila Zbor narodne garde, policija i HOS. Mi smo i danas skupa i nitko nas ne može razdvojiti! Ni ova dnevna politika, koja stvara ružne priče o nama, u tome neće uspjeti.

U Bogdanovcima je poginulo 133 hrvatskih branitelja i civila, od toga 89 Bogdanovčana. Za mnogima se još uvijek traga, a Ivan Matković – Lasta, ratni zapovjednik obrane mjesta, proziva hrvatsko pravosuđe za nerad:

“Za poginulih 89 Bogdanovčana nije odgovarao nitko sa srpske strane. Tenkovima su tukli kuću po kuću, bombama u podrumima ubijali su starije ljude… U jednom su podrumu ručnom bombom ubili osmero ljudi, a jedna je žena, teško ranjena, preživjela. Ovi naši iz pravosuđa spavaju, čini mi se.”

Lasta se u Bujici prisjetio i 10. ožujka 1991. godine, dana kada je stvorena jezgra vukovarske 204. brigade:

“U Bogdanovcima je na taj dan, čiju 29. obljetnicu uskoro obilježavamo, dragovoljce obrane Vukovara prvi puta postrojio naš prvi zapovjednik Tomislav Merčep. Dobro je znao što se događa… To je bila priprema za obranu Hrvatske. Baš u Vukovaru, Bogdanovcima. Žalosno je što je Merčep danas u zatvoru. Koja to majka odriče sinu ljubav, bez obzira je li nešto napravio, ako je napravio, a po meni nije napravio ništa, za što bi trebao biti suđen. Strašno je što se tako majka Hrvatska odnosi prema Merčepu, ali i mnogim drugim ljudima, koji su sebe dali u Domovinskom ratu. Koji je to grijeh tako velik, da on još uvijek čami u zatvoru?! Naravno da me to muči i ne mogu to sebi dokučiti.”

Ivan Matković u slobodno se vrijeme bavi i kiparstvom pa je napravio spomenik za 57 Bogdanovčana, koji su život za Hrvatsku dali u II. svjetskom ratu:

“Povijest se ponavlja, apsolutno! Ono što nam se dogodilo tada, ponovilo se i 90-tih. Tada su protiv Hrvatske bili partizani i četnici, a sada jugovojska i četnici. To je isto.”

Ivan Matković – Lasta u Bujici je potvrdio kako je s gradonačelnikom Vukovara Ivanom Penavom razgovarao o administrativnom spajanju Bogdanovaca i Vukovara, čime bi se, između ostaloga, dugoročno riješio i problem ćirilice u Gradu heroja.