Za dom – nije nam spremno, ali uplata je sjela

DRŽAVNI NOVCI ZA DRŽAVNU SPRDNJU
Kako nas "Novosti" svake godine podsjete da voljeti Hrvatsku nije "kul"

Zagreb, 30. svibnja – Dan državnosti. Za većinu hrvatskih građana – dan ponosa, sjećanja, slobode. Za drugu manjinu – dan šutnje. A za onu treću skupinu, još specifičniju – dan tihe radosti jer ponovno ne moraju priznati državu u kojoj žive. Zapravo, priznaju je samo kad sjedaju na proračunske jasle.

Upoznajte Novosti, portal Srpskog narodnog vijeća, uredno financiran iz državnog proračuna Republike Hrvatske – da bi nas redovito podsjećao koliko je ta ista država bezvrijedna, smiješna, nazadna i "ustašoidna". Portal koji ne piše čestitke za Dan državnosti, ali zato redovno objavljuje kolumne u kojima su hrvatski građani prikazani kao neuki, zadrt narod, a država kao predmet stalne satire i moralnog preodgoja.

ČEGA SE TOČNO NE SLAVI?

Na adresi Ljudevita Gaja 7, u srcu Zagreba, ne slavi se Dan državnosti. Ne obilježava se ni Dan pobjede. Ne čestita se Dan hrvatskih branitelja. Ali zato su 27. srpnja i 29. studenog redoviti datumi za nostalgične osvrte na “antifašističke ustanke”, “bratstvo i jedinstvo” i “napredne tekovine”. Država koja je omogućila slobodu govora – služi kao stalna meta tog istog govora.

Primjeri naslova iz "kulturne produkcije" portala Novosti:

• "Lijepa naša haubico" – kad patriotizam treba spojiti s ratnom agresijom.

• "Tenk you for not smoking" – igra riječima koja podsjeća na humor iz devedesetih... samo što su tada naši gradovi gorjeli.

• "Što ste radili '91? Prali ruke u Savi" – rečenica koja u jednoj ironiji briše i branitelje, i žrtve, i državu.

• "Kuda idu divlje svinje" – reportaža o "divljacima" iz slavonskih sela, čitaj: Hrvatima.

• "Ustaše na Netflixu" – jer valjda svaki hrvatski lik u stranoj seriji automatski mora nositi crnu uniformu.

• "Jasenovac za početnike" – udžbenik u kojem se svaka rasprava o hrvatskoj suvremenoj povijesti vraća u 1941.

Sve to pišu novinari, urednici, esejisti – koje država plaća kako bi nas redovito podučavali da Hrvatska zapravo nikada nije ni trebala postojati. I sve to bez jedne jedine čestitke hrvatskim građanima za Dan državnosti.

40 KULTURNIH CENTARA – ALI KOJE KULTURE?

Što će 40 srpskih kulturnih centara? I to nije problem. Problem nastaje kad sadržaji tih centara služe za političku promociju, a ne kulturnu integraciju. Kad se pod izlikom kulturnog izražavanja organiziraju večeri nostalgije za Jugoslavijom, kada se izbjegava govoriti o agresiji na Hrvatsku, o masakrima koje su počinili srpski pobunjenici – i kada se na spomen Oluje kolutaju očima.

Koliko tih kulturnih centara je organiziralo izložbu o hrvatskim logorima u Bučju, Stajićevu, Kninu? Koliko ih je prikazalo dokumentarne filmove o Škabrnji, Lovasu, Tovarniku? Koliko ih je pozvalo na predavanje srpskog branitelja koji je stao uz Hrvatsku, poput dr. Vojislava Stanimirovića, koji je 1991. bio... a ne, čekajte, loš primjer.

Umjesto toga, kulturna ponuda često se svodi na predstavljanje knjiga koje negiraju postojanje Republike Hrvatske u ranim devedesetima – i promociju "antifašizma", koji u njihovoj definiciji počinje i završava s četnicima "u obrani sela".

SUŽIVOT KAO MONOLOG

Ne traži se suživot – traži se šutnja. Traži se da Hrvatska šuti kad se ismijava njezina himna, kad se Dan državnosti ignorira, kad se branitelji svode na karikature, a institucije na “fašističke tvorevine”.

I dok hrvatski porezni obveznici – među kojima su i udovice poginulih branitelja, i djeca poginulih policajaca – svojim novcem financiraju ovu “kulturnu kritiku”, Novosti iz mjeseca u mjesec dobivaju prostor za nove tirade o "fašizaciji društva".

Ali kad je trebalo reći – "Sretan Dan državnosti, Hrvatska." – muk.

MOŽDA IDUĆE GODINE?

Možda se ipak netko iz redakcije Novosti javi za koju godinu, s kratkom čestitkom. Možda napišu: "Sretan Dan državnosti državi koju zapravo nikad nismo htjeli, ali čiji novac nam je vrlo drag."

Do tada, možemo se utješiti jednom mišlju: da su oni koji su 1991. stali u obranu ove zemlje znali da će se u 2025. iz Zagreba pisati “Lijepa naša haubico”, možda bi svejedno stali. Ne zbog njih. Nego zbog nas – zbog Hrvatske.

I zato – unatoč svemu – sretan ti rođendan, domovino.