Selo Radešine našlo se 1993. godine u okruženju postrojbi Armije BiH. Pripadnici HVO-a dogovorili su s pripadnicima španjolske postrojbe UNPROFOR-a predaju, uz obećanje da će im biti osiguran siguran prelazak na područje pod kontrolom HVO-a. U skladu s dogovorom, 25. travnja 1993. vojnici HVO-a i civili zaputili su se iz sela.

Međutim, španjolski UNPROFOR, pod zapovjedništvom pukovnika Javiera Zorza Ferrere i njegovog zamjenika Jesusa Fernanda Saucha, izdao je dogovor i predao Hrvate postrojbama Armije BiH — zloglasnim "Akrapima" pod zapovjedništvom Mithata Pirkića i "Crnim labudovima" koje je predvodio Hasan Tirić.

Nakon povlačenja UNPROFOR-a prema Mostaru, pripadnici Armije BiH brutalno su se obrušili na zarobljene Hrvate. Ubijeni su Željko Azinović (1965.), Stjepan Pandžo (1942.), Branko Rajić (1937.) i Luka Matković (1928.). Preostali pripadnici HVO-a, njih 92, podvrgnuti su brutalnom fizičkom zlostavljanju — tjerani su pješice s rukama na glavi, uz udarce, uvrede i pljuvanje, do logora Armije RBiH u osnovnoj školi Maksima Kujundžića u Čelebićima. Uz njih, 283 civila, među kojima je bilo i 74 djece, smješteno je u hrvatske kuće u Čelebićima i Ostrošcu.

Selo Radešine je opljačkano i zapaljeno, a devastirani su i crkva, župni ured te mjesno groblje.

Za zločine nad Hrvatima iz Radešina, osim zapovjednika španjolske postrojbe UNPROFOR-a, odgovorni su i zapovjednici Armije RBiH: Midhat Pirkić (43. brdska brigada), Hasan Tirić ("Crni labudovi"), Zulfikar Ališpago Zuka ("Zulfikar" – postrojba za specijalne namjene) i njegov zamjenik Nihad Bojadžić te Nezim-efendija Halilović Muderis (4. laka muslimanska brigada).