Gospić zatrpan opasnim otpadom: Zašto Turudić goni samo „sitne ribe“, a veliki igrači ostaju netaknuti?

Deseci tisuća tona opasnog otpada nisu preko noći pali s neba usred Gospića. Netko ih je dovezao, netko zakopavao, ali netko je godinama morao i ne vidjeti stotine kamiona, strojeve i goleme količine otpada koje su završavale u Lici. Upravo zato sve više bode oči činjenica da su na tapetu prvenstveno izvršitelji, dok pravi igrači i ljudi koji su trebali nadzirati sustav ostaju izvan središta istrage.

U središtu postupka nalaze se Josip Šincek i osobe povezane s njegovim poslovanjem. No gdje su oni koji su trebali spriječiti da Gospić postane odlagalište opasnog otpada?

Među osobama koje USKOK tereti za ekološka kaznena djela nema tadašnjeg glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, čovjeka na čelu institucije koja je trebala nadzirati poštivanje zakona. Mikulić je kasnije uhićen u potpuno drugoj korupcijskoj istrazi, a ne zbog Gospića. Ipak, Šincek je, prema medijskim objavama, istražiteljima govorio o svojim kontaktima s Mikulićem. Zato ostaje pitanje što je Državni inspektorat radio dok su se ogromne količine otpada dovozile u Liku.

U istrazi za odlaganje otpada nema ni Paška Dodića, iako je, prema pisanju 24sata, upravo on povezao Josipa Šinceka s tadašnjim glavnim državnim inspektorom Andrijom Mikulićem. Njegova supruga Franciska Dodić obuhvaćena je istragom, a Paško Dodić ostao je izvan kruga okrivljenika. Zato se nameće pitanje zašto USKOK nije dublje zahvatio upravo veze između ljudi koji su organizirali posao s otpadom i vrha sustava koji ih je trebao nadzirati.

A gdje je politička odgovornost? Ernest Petry godinama je na čelu Ličko-senjske županije, dok je Darko Milinović danas u svom drugom mandatu na čelu Gospića. Teško je prihvatiti da lokalna i županijska vlast nisu znale da se na njihovu području u golemim količinama dovozi i zakapa otpad. Ako nisu znale, pitanje je kako je takva operacija mogla godinama prolaziti ispod njihova radara. Ako su znale, još je ozbiljnije pitanje zašto nije reagirano ranije.Odgovornost ide i prema Vladi i resornom ministarstvu. Ako se godinama moglo dovoziti i zakapati desetke tisuća tona otpada, a državni sustav to nije zaustavio, onda problem očito nije samo u nekoliko ljudi koji su sjedili za volanom kamiona ili upravljali strojevima.

Zato glavni državni odvjetnik Ivan Turudić mora odgovoriti na ključno pitanje: zašto je istraga zasad zahvatila uglavnom sitnije ribe i neposredne izvršitelje? Je li doista moguće da su se deseci tisuća tona opasnog otpada godinama dovozili i zakapali bez zaštite, pogodovanja ili barem grubih propusta ljudi na višim razinama sustava?

Ako se cijela priča na kraju svede samo na Šincekove i nekoliko izvršitelja, ostat će ozbiljan dojam da je pravosuđe zahvatilo dno lanca, dok su oni koji su takav sustav morali vidjeti, nadzirati ili zaustaviti ostali netaknuti.

Najveći skandal zato možda nije samo ono što je zakopano u zemlji. Najveći skandal je mogućnost da je sustav godinama gledao što se događa, a danas pokušava cijelu priču svesti na nekoliko zgodnih krivaca.