Od Tigrova do zgarišta rodne kuće: Potresna priča hrvatskog branitelja Ivice Jandrića

Od prve crte bojišta do služenja braniteljima i hodočasnicima – život posvećen Hrvatskoj

Postoje ljudi koji ne traže naslovnice, priznanja ni velike riječi. Ljudi koji su kada je bilo najteže stali u obranu Hrvatske, a nakon rata nastavili pomagati drugima jednako tiho i predano. Jedan od njih je i Ivica Jandrić, predsjednik UBDR-a općine Plitvička Jezera.

Rođen je u Gornjem Vagancu, selu na području Plitvičkih Jezera koje je prije Domovinskog rata brojalo oko 300 stanovnika. Danas je to mjesto koje nosi teške ožiljke rata, ali i mjesto iz kojeg su brojni mladići krenuli braniti Hrvatsku.

Među prvim hrvatskim redarstvenicima

Na poziv prvog hrvatskog predsjednika Franjo Tuđman za tečaj Prvi hrvatski redarstvenik iz Vaganca se prijavilo 13 mladića. Upravo oni činili su jezgru prve hrvatske oružane formacije.

Već od studenoga 1990. godine još više od dvadeset mladića odlazi u policiju, dok njih oko dvadeset završava u gardijskim brigadama Hrvatske vojske.

Ivica Jandrić uključuje se u obranu Hrvatske 31. ožujka 1991. godine. U rodnom kraju ostaje do 10. kolovoza iste godine kada odlazi u 1. gardijska brigada Tigrovi.

Ratni put Tigra

S Tigrovima odlazi na zapadnoslavonsko bojište. Okučani, Nova Gradiška i Novska postaju mjesta njegova ratnog puta.

No pravi životni udarac dolazi 10. listopada 1991. godine.

Po povratku s terena saznaje strašnu vijest – njegovo rodno mjesto je spaljeno i razoreno. U selu su ostali njegovi roditelji i dvojica braće. Jedan policajac, drugi pripadnik ZNG-a. Nitko nije znao gdje su.

U Gornjem Vagancu ubijeno je i spaljeno osmero staraca starijih od 80 godina. U vlastitim kućama.

Proboj prema Saborskom

Tijekom kratkog odmora u bazi 6. bojne Tigrova saznaje da se priprema konvoj za proboj prema Saborskom.

Na njegovu molbu tadašnji zapovjednik Tigrova Josip Lucić daje mu dopuštenje da se priključi akciji.

Ivica zajedno s dvojicom Tigrova i šestoricom pripadnika 2. gardijska brigada Gromovi staje na čelo konvoja koji je trebao dostaviti pomoć opkoljenom području.

Dana 26. listopada 1991. godine uspijevaju probiti neprijateljske linije i bez gubitaka ulaze u Saborsko.

Bio je to trenutak nade za narod toga kraja.

Nova tragedija

Samo tri dana kasnije nova tragedija pogađa obitelj Jandrić.

Na području Rakovice u četničku zasjedu upada njegov brat Josip s još petoricom pripadnika ZNG-a. Trojica su ubijena, dok su Josip i još jedan branitelj teško ranjeni.

Nakon okupacije Saborskog, Slunja i Cetingrada počinje nova kalvarija hrvatskih branitelja i civila.

Mnogi su preko Bosne i Hercegovine danima pokušavali doći do slobodnog teritorija Hrvatske. Nažalost, brojni su završili u srpskim koncentracijskim logorima gdje su prošli teška mučenja.

Povratak na zgarište doma

Nakon Operacije Oluja, 11. kolovoza 1995. godine, Ivica Jandrić prvi put dolazi u svoje spaljeno selo.

Dočekali su ga samo temelji rodne kuće.

Fotografija iz tog vremena i danas svjedoči o tragediji hrvatskih sela i sudbinama ljudi koji su izgubili gotovo sve, ali nisu izgubili vjeru u Hrvatsku.

Čovjek koji je ostao uz svoj narod

Danas, kao predsjednik UBDR-a općine Plitvička Jezera, Ivica Jandrić i dalje služi svome narodu.

Njegova udruga organizira obilježavanja brojnih obljetnica:

• pogibije šest hrvatskih branitelja na Maloj Kapeli

• stradanja djece u Grabovcu

• obljetnice Vaganca, Smoljanca, Poljanka i Čanka.

Posebno se čuva uspomena na najmlađu žrtvu Domovinskog rata – dijete staro samo tri mjeseca i šest dana.

No Ivica nije samo organizator obljetnica.

On je čovjek kojeg branitelji, hodočasnici i ljudi u nevolji i danas zovu kada zapne.

Smještaj, hrana, pomoć, organizacija, podrška – uvijek će pomoći koliko može.

I zato ga ljudi poštuju.

Ne zbog funkcije.

Nego zbog čovjeka kakav jest.

Hvala Ivici Jandriću

U vremenu kada se mnogi sjećaju Domovinskog rata samo na obljetnice, postoje ljudi koji njegove vrijednosti žive svaki dan.

Ivica Jandrić jedan je od njih.

Tigar koji je prošao rat, izgubio dom, gledao stradanje svoga kraja, ali nikada nije izgubio srce za ljude i Hrvatsku.

Takvi ljudi ne smiju biti zaboravljeni.