DALIJA OREŠKOVIĆ BI ZABRANJIVALA ZASTAVE: HOĆE LI NA UDAR I SFRJ, RSK I PETOKRAKA?

DALIJA OREŠKOVIĆ OTVARA RAT ZASTAVAMA: HOĆE LI SE ZABRANJIVATI SAMO HRVATSKI SIMBOLI ILI I ZASTAVE SFRJ, RSK I KOMUNISTIČKA OBILJEŽJA?

Ako zakon vrijedi za sve, onda mora vrijediti i za crvenu zvezdu, jugoslavenske zastave i simbole velikosrpske pobune

Nezavisna saborska zastupnica Dalija Orešković najavila je da će u saborsku proceduru uputiti izmjene Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, nakon što je Europska rukometna federacija kaznila Hrvatski rukometni savez zbog isticanja takozvane „neovlaštene zastave” tijekom ceremonije dodjele medalja na Europskom prvenstvu.

Povod joj je, kako tvrdi, zastava Herceg Bosne, odnosno zastava koju politički tumači kao simbol „nepostojeće tvorevine”. No upravo se tu otvara pitanje koje se u Hrvatskoj godinama sustavno gura pod tepih: hoće li se zakonom jednako tretirati svi neslužbeni, sporni i politički opterećeni simboli — ili će se ponovno udarati samo po onima koji dolaze iz hrvatskog nacionalnog korpusa?

Jer ako Orešković traži strože kažnjavanje javnog isticanja zastava koje nisu službene zastave Republike Hrvatske, tada javnost ima pravo pitati: obuhvaća li to i zastavu bivše SFRJ? Obuhvaća li to zastavu tzv. Republike Srpske Krajine? Obuhvaća li to komunističku crvenu zvijezdu petokraku, pod kojom su počinjeni poslijeratni zločini, politički progoni, zatvaranja, likvidacije i desetljeća represije nad hrvatskim narodom?

Ili su, po starom običaju, jedino hrvatski simboli problem, dok su jugoslavenski, komunistički i velikosrpski simboli za dio političke scene samo „antifašistička baština”, „kulturna memorija” ili „sloboda izražavanja”?

Selektivna osjetljivost: Herceg Bosna smeta, a SFRJ i petokraka ne smetaju?

Orešković u svom nastupu govori o zaštiti ugleda i dostojanstva Republike Hrvatske. Načelno, s time se nitko ozbiljan ne može ne složiti. Državna obilježja nisu igračka. Zastava Republike Hrvatske ima propisan izgled, grb ima propisan izgled, a Zakon jasno kaže da se na njima ništa ne smije mijenjati.

Ali problem nije u toj rečenici. Problem je u političkoj selekciji.

Kada se u Hrvatskoj ističu simboli poražene jugoslavenske države, kada se po javnim okupljanjima nose zastave bivše SFRJ, kada se veliča totalitarni komunistički režim, kada se crvena zvijezda pokušava oprati od svih zločina počinjenih pod njom, tada iz istih političkih krugova uglavnom ne čujemo ni približno jednaku zabrinutost za ustavni poredak, dostojanstvo države i pijetet prema žrtvama.

Kada se pojave simboli tzv. SAO Krajine ili tzv. Republike Srpske Krajine, simbola pobune protiv Republike Hrvatske, okupacije hrvatskog teritorija, progona, logora, masovnih grobnica i razaranja hrvatskih gradova i sela — tada se ne diže ni približno ista histerija.

Ali kada se pojavi simbol Hrvata iz Bosne i Hercegovine, odmah se otvara pitanje zabrana, kazni i zakonskih izmjena.

To nije pravna dosljednost. To je politička poruka.

Zakon ne smije biti batina samo za jednu stranu

Ako se doista želi urediti pitanje neslužbenih zastava i spornih simbola, onda zakon mora biti jasan, jednak i primjenjiv na sve. Ne može se praviti popis podobnih i nepodobnih simbola prema dnevno-političkoj potrebi.

Ako se želi kažnjavati isticanje zastava koje predstavljaju nepostojeće političke tvorevine, tada se mora postaviti pitanje zastave tzv. Republike Srpske Krajine. Ako se želi kažnjavati veličanje režima koji su gazili hrvatsku državnost, tada se mora otvoriti pitanje jugoslavenskih i komunističkih obilježja. Ako se želi govoriti o dostojanstvu Republike Hrvatske, tada se mora govoriti i o simbolima pod kojima je hrvatska samostalnost desetljećima bila zabranjivana, progonjena i kažnjavana.

Drugim riječima: ili se štiti Republika Hrvatska, ili se štiti politički ukus jedne ideološke skupine.

Trećeg nema.

Herceg Bosna kao politička meta, a Hrvati iz BiH kao vječna smetnja

U cijeloj raspravi posebno je problematično što se preko zastave ponovno otvara širi politički obračun s Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. Hrvatski narod u BiH nije izmišljotina, nije fusnota i nije neugodna tema koju se može izbrisati iz hrvatske nacionalne povijesti.

Hrvati iz BiH sudjelovali su u obrani hrvatskog prostora, podnijeli goleme žrtve, dali tisuće branitelja, prognanika, zatočenika i poginulih. Mnogi su branili i Republiku Hrvatsku i vlastite domove u Bosni i Hercegovini. Njihova povijest ne može se svesti na jednu etiketu, jednu političku presudu ili jednu saborsku frazu.

Zato je opasno kada se cijeli hrvatski narod u BiH gura u kut kao problem, a njihova obilježja tretiraju kao nešto što treba javno disciplinirati.

Može se raspravljati o službenom protokolu sportskih natjecanja. Može se raspravljati o tome koja se zastava smije nositi na ceremoniji pod pravilima EHF-a. Ali kada se iz toga izvodi unutarnji politički obračun s hrvatskim simbolima i hrvatskim identitetom izvan granica Republike Hrvatske, onda više ne govorimo samo o protokolu. Govorimo o ideološkom čišćenju javnog prostora od svega što ne odgovara određenoj političkoj matrici.

Što je s HOS-om i Domovinskim ratom?

Orešković je u istom nastupu prozvala i HOS, govoreći o „agresivnom nametanju” HOS-a i pozdrava „Za dom spremni”. No i ovdje se stvari namjerno guraju u isti koš.

HOS nije bio neprijateljska vojska. HOS-ovci su sudjelovali u obrani Hrvatske. Mnogi su poginuli. Njihove obitelji nisu statistička greška, nego dio cijene hrvatske slobode. Može se razgovarati o pravnom, povijesnom i simboličkom okviru pojedinih pozdrava, ali se ne može čitavu postrojbu i njezine poginule branitelje gurati u prostor sramote.

Takav pristup nije suočavanje s prošlošću, nego selektivno političko presuđivanje.

A osobito je licemjerno kada se s jedne strane traži najstroža osuda hrvatskih ratnih simbola, dok se s druge strane godinama relativiziraju simboli režima pod kojima su ubijani politički protivnici, zatvarani hrvatski domoljubi i gušena svaka ideja hrvatske državnosti.

Ključno pitanje za Daliju Orešković

Zato se Daliji Orešković mora postaviti vrlo jednostavno pitanje:

Ako predlažete kažnjavanje javnog isticanja zastava koje nisu službene zastave Republike Hrvatske, hoće li vaš prijedlog obuhvatiti i zastavu SFRJ?

Hoće li obuhvatiti i zastavu tzv. Republike Srpske Krajine?

Hoće li obuhvatiti i komunističku petokraku?

Hoće li obuhvatiti i obilježja totalitarnih režima koji su progonili hrvatske domoljube?

Hoće li obuhvatiti i simbole velikosrpske pobune protiv Republike Hrvatske?

Ako neće, onda to nije zakon o zaštiti državnih simbola. To je ideološki zakon protiv odabranih hrvatskih simbola.

Hrvatska ne smije pristati na jednostranu povijest

Republika Hrvatska ima pravo i dužnost štititi svoja službena obilježja. Nitko razuman ne tvrdi da se državna zastava može proizvoljno mijenjati, prekrajati ili pretvarati u politički transparent. Ali Hrvatska isto tako ima pravo i dužnost zaštititi se od selektivnog tumačenja povijesti, u kojem se jedni simboli proglašavaju opasnima, a drugi se peru, uljepšavaju i vraćaju u javni prostor bez ikakve odgovornosti.

Ako se otvara pitanje zastava, neka se otvori do kraja.

Ne samo Herceg Bosna.

Ne samo HOS.

Ne samo ono što smeta Daliji Orešković i dijelu političke ljevice.

Nego i SFRJ. I RSK. I petokraka. I svi simboli pod kojima se gazila hrvatska sloboda.

Jer dostojanstvo Republike Hrvatske ne brani se selektivnim bijesom. Brani se istinom, jednakim mjerilima i poštovanjem prema žrtvi naroda koji je svoju državu stvorio u krvi, obrani i pobjedi.

Poruka Daliji Orešković

I na kraju, poruka "komesarki" Daliji Orešković: ako se politički vidici zaustavljaju na vječnoj potrazi za „ustašama”, ako je hrvatska povijest za vas svedena na nekoliko parola, a crvena zvijezda petokraka ostaje izvan svake ozbiljne rasprave, onda problem nije u zastavama nego u političkoj selektivnosti. Hrvatska ima mnogo veće i ozbiljnije probleme od ideološkog preodgajanja naroda, ali za njih treba širina, državotvornost i pošten odnos prema svim žrtvama. A tome, drugarice komesarko, očito niste dorasli.

Ako se već otvara pitanje simbola, otvorimo ga do kraja. Ne samo onda kada treba udariti po Herceg Bosni, HOS-u ili Hrvatima iz BiH. Otvorimo i pitanje petokrake, SFRJ, tzv. RSK, komunističkih zločina i svih obilježja pod kojima se gazila hrvatska sloboda. Sve drugo nije borba za zakon, nego politički obračun pod maskom brige za državu.