Harise Zahiragiću, imaju li i Hrvati iz BiH pravo na traume, ili su one rezervirane samo za Vas i Vaše sunarodnjake?

 Visoki dužnosnik stranke SDA i Federacije Bosne i Hercegovine, Haris Zahiragić zvani Aga (kako ga oslovljavaju brojni prijatelji na društvenim mrežama), sinoć (3. lipnja 2026. godine) bio je gost emisije "Otvoreno" (HTV 1). Naime, iako je bilo predviđeno da spomenuti gost u emisiji sudjeluje putem video-linka, ipak se zaputio u Zagreb kako bi (kako je sam rekao) mogao sugovornicima u lice reći ono što misli na temu "Jesu li Hrvati u Bosni i Hercegovini ravnopravni s ostalim narodima".

 I Bogu hvala, gost iz Sarajeva rekao je - bez dlake na jeziku - što misli. I drago mi je da je tako, jer naša Hrvatska je demokratska država u kojoj postoji sloboda govora i izražavanja. I nije to sporno - nego teze koje je iznio i način na koji je to činio.

 A "gospodin Haris" Zahirović "Aga", dopustio je sebi izreći na Hrvatskoj televiziji ono što bi svaki pristojan gost prešutio - ili u najmanju ruku izrazio suptilnije i s više obzira, pogotovu uzme li se u obzir ton kojim je to učinio. "Aga" Zahirović je ni manje ni više javno zaprijetio svima koji spominju mogućnost uspostave trećeg entiteta, odnosno Herceg-Bosne, u slučaju da ne bude drugog političkog rješenja vezano za pravo Hrvata i izmjene izbornog zakona. Stara propagandna floskula o Herceg Bosni kao "zločinačkoj tvorevini" a koja se već više od dva desetljeća sustavno koristi u gebelsovskoj kampanji radikalnih b-h islamista s ciljem daljnjeg potiskivanja hrvatskog naroda u susjednoj BiH i njegova svođenja na nacionalnu manjinu i ovoga je puta iskorištena, smišljeno, bezobzirno, podmuklo i bezobrazno.

 "Aga" Zahirović namjerno "zaboravlja", kako je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna (kasnije Hrvatska Republika Herceg-Bosna) utemeljena kao hrvatska upravna jedinica UNUTAR Bosne i Hercegovine (u jeku velikosrpske agresije, na dan okupacije Vukovara, 18. studenoga 1991. godine) i da NIKAD i ni u jednom segmentu nije narušavala teritorijalno jedinstvo BiH. Štoviše, u Odluci o uspostavi ove privremene administrativno-teritorijalne jedinice, jasno je istaknuto kako će ista biti UKINUTA čim se postigne dogovor sva tri konstitutivna naroda vezano za budućnost države Bosne i Hercegovine. U svakom dokumentu Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne (kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne) naglašeno je kako je to privremena administrativno-teritorijalna jedinica unutar BiH, što je bilo jasno istaknuto i na memorandumima svih spisa i dokumenata.

 Uostalom, ako je Herceg-Bosna "zločinačka tvorevina", je li i Federacija BiH također "zločinačka tvorevina", jer kako se dobro zna, ona je sklapanjem sporazuma u Daytonu 1995. godine i formalno-pravno ušla u sastav Federacije, kao što je i hrvatska oružana komponenta (HVO - Hrvatsko vijeće obrane) postalo dijelom Vojske Federacije Bosne i Hercegovine.

 "Aga" Zahirović se jednako tako pravi nevješt i kao da ne zna ZAŠTO su Hrvati bili primorani formirati Herceg-Bosnu. Zacijelo zna kako je 10. listopada 1991. godine, Alija Izetbegović obraćanjem preko TV Sarajeva, jasno i glasno rekao: "Ovo Nije naš rat" - dajući tako do znanja, kako on i njegova vlast nemaju namjeru pružiti otpor velikosrpskoj agresiji iako je ona započela 9 dana prije napadom "JNA" i četnika na selo Ravno u općini Trebinje (naselje je razrušeno, žitelji - uglavnom Hrvati - pobijeni i protjerani, ali to nikoga u Sarajevu nije zanimalo. Za njih je rat započeo tek kad su srpske paravojne postrojbe iz Srbije (predvođene kriminalcem i zločincem Arkanom napale i zauzele Bijeljinu bez ispaljenog metka, jer tamo nitko nije pružao otpor). Od početka su se ponašali tako: njima su važne bile samo žrtve muslimana i na tomu su gradili žrtvenički status svoga naroda - uz pomoć medija iz arapskih zemalja i Turske.

 S takvim "liderom" na čelu, BiH nije imala nikakvu šansu pripremiti se za obranu - i da su tako razmišljali i Hrvati, ova bi zemlja šaptom pala i postala dijelom buduće "Velike Srbije". Budući da hrvatski narod to nije htio, nego se odlučio braniti svoja ognjišta po svaku cijenu, ta se obrana morala nekako organizirati. U nedostatku središnje vlasti i s Alijom kao predsjednikom Predsjedništva BiH (koje nikakvu stvarnu političku moć nije imalo ni u Sarajevu, kamo li izvan njega i nije poduzimalo ništa kako bi se pružio otpor agresoru), HRVATI SU BILI PRIMORANI braniti se sami, a da bi se branili i obranili, to je nužno podrazumijevalo i upravno-teritorijalnu organizaciju preko koje se jedino moglo voditi složene aktivnosti što ih je nalagala tadašnja situacija.

 Svakomu (osim "Age" Zahirovića i njemu sličnih) ovo je jasno kao dan i tim se argumentima nema što dodati. No, postoji još nekoliko detalja o kojima bi se moglo raspraviti. "Aga" Zahirović u spomenutoj emisiji, uz prijeteći izričaj (kako "nikad neće biti Herceg-Bosne"), napomenuo je i to da iz tog razdoblja "Bošnjaci imaju traume" koje ne mogu i neće zaboraviti.

 Kad smo već kod toga, ne bi li "Agu" Zahirovića i njegove istomišljenike trebalo zapitati: Jesu li ratne traume rezervirane samo za njegov narod ili na njih imaju pravo i drugi, napose, Hrvati iz BiH? Nisu li pripadnici tzv. AR BiH i njihovi suborci mudžahedini (uvezeni iz arapskih zemalja i uključeni u legalne postrojbe muslimanske vojske koja je sebe nazivala "Armijom Republike Bosne i Hercegovine" ili djelujući samostalno uz potporu Sarajeva) počinili grozne masovne zločine nad Hrvatima NA NJIHOVIM AUTOHTONIM PROSTORIMA, masakrirajući čitave obitelji - pa i žene, djecu i starce. Samo u srednjoj Bosni pobili su najmanje 1600 Hrvata, a odsjekli preko 400 glava, uz zvjerstva kakva nikad na tim prostorima nisu viđena (pa ni u vrijeme osvajanja Osmanlija); naime, žrtve su tjerali da ljube glave ubijenih srodnika prije nego su ih smaknuli i ližu krv s njih, mnoge odsječene glave završile su na grobovima žrtava, ljude su mučili i rezali im dijelove tijela, žene i djevojčice silovali, palili, pljačkali, zatirali čitava sela, oskvrnuli ili srušili stotine katoličkih samostana i crkava itd., itd. I NITKO NIJE KAŽNJEN ZA OVA ZLODJELA, a danas se o njima šuti!

 Kao literaturu "Agi" Zahiroviću i sličnima treba preporučiti samo jednu knjigu; onu što ju je napisao časni i pošteni čovjek, novinar i iskreni bosanskohercegovački patriot, pokojni Esad Eso Hećimović ("Garibi - Mudžahedini u BiH 1992. - 1999."), pa ako nisu do sada znali, neka se upoznaju s još jednom dimenzijom rata u BiH i podsjete na dane kad su napali hrvatske prostore u operaciji "Neretva '93" - jer ratni sukob između Hrvata i muslimana (u vrijeme dok još nisu bili "Bošnjaci"), započeli su upravo oni, nakon što su ih Srbi potisnuli iz istočne Bosne i taj oružani sukob se prostorno odvijao na 95% područja koja su s obzirom na sastav stanovništva i dotadašnje planove i sporazume nedvojbeno spadala u hrvatske provincije.

Izostavi li se sve što je vezano za ulogu Republike Hrvatske u obrani BiH (dostava ratnog materijala, humanitarna pomoć, prihvat izbjeglica, liječenje ranjenika i sl.), možda bi ipak trebalo podsjetiti na gole i nepobitne činjenice koje zorno svjedoče o tomu kakav je stav dr. Tuđmana i njegovih suradnika prema susjednoj državi bio - i to od početka, 1990. godine, do oslobađanja cijele zemlje 1995. (utoliko prije što se ne rijetko vodstvo Republike Hrvatske apostrofira kao glavni krivac u događanjima 90-ih godina prošlog stoljeća u BiH):

1.     Republika Hrvatska čvrsto je stajala na stanovištu kako BiH mora ostati cjelovita i demokratska država s jednakim pravima i slobodama za sva tri konstitutivna naroda i sve druge građane koji u njoj žive;

 2.     Da je tomu tako, svjedoči i činjenica da je prigodom referenduma i neovisnosti BiH, Republika Hrvatska djelovala afirmativno i utjecala na to da se golema većina Hrvata istome odazove u glasuje za samostalnu i neovisnu BiH; Srbi su bojkotirali referendum na koji je izašlo 63,7% građana, od čega je njih 99,7% glasovalo za samostalnost. Treba li napominjati kako te samostalnosti ne bi bilo da su Hrvati u BiH postupili kao Srbi i bojkotirali referendum?;

 3.     Republike Hrvatska je među prvim zemljama koje su priznale BiH ka državu (7. travnja 1992. godine, istoga dana kad su to učinile SAD), iako je i sama bila u ratu, s gotovo trećinom okupiranog teritorija. Od početka je sve činila kako bi se BiH afirmirala na međunarodnom planu i postala punopravna članica OUN, pa su i u ovu međunarodnu asocijaciju primljene istoga dana (22. svibnja 1992.). Tvrditi danas kako je Hrvatska bila "agresor" na BiH, ravno je nebulozi, a to mnogi u SDA i Sarajevu čine - od medija do uglednih državnih dužnosnika iz redova Bošnjaka. Čemu služe sumanute teorije o Tuđmanu koji je "dijelio" BiH i "ustašama" - agresorima!? Zar nije i sam Sefer Halilović (nekad načelnik Štaba tzv. Armije Republike BiH) u svojoj knjizi "Lukava strategija" priznao kako je u barem dva navrata Alija Izetbegović tajno pregovarao sa Slobodanom Miloševićem upravo o podjeli BiH i njega (Halilovića) nagovarao da kao rođeni Sandžaklija i čovjek od ugleda među svojim zemljacima, to podrži. Naime (prema navodima Halilovića u spomenutoj knjizi), Izetbegović je iza leđa vlastitog naroda i Hrvata u BiH, dogovarao zamjenu teritorija s liderom zemlje agresora - pa bi tako muslimani dobili Sandžak (u Srbiji) u kojem je muslimanski živalj u većini, dok bi se Srbima prepustila istočna Hercegovina (dio BiH s većinskim srpskim stanovništvom). Halilović piše kako je odbio taj prijedlog Izetbegovića, zbog čega je smijenjen s dužnosti, a kasnije i gotovo ubijen (od bombe koju su mu podmetnuli u stanu poginuli su njegova supruga i njezin brat) i za sve optužuje osobno Aliju Izetbegovića;

4.     Svi pregovori i dva potpisana sporazuma o vojno-obrambenoj suradnji i borbi protiv zajedničkog neprijatelja između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (na području BiH), temeljili su se na zajedničkom interesu kako dva naroda u susjednoj zemlji, tako i Republike Hrvatske i Hrvatska ih je (za razliku od Alije Izetbegovića i njegove vlasti) poštivala i dosljedno provodila; 

5.     Zar Republika Hrvatska i danas nije prijatelj Bosni i Hercegovini i ne zalaže li se za njezinu opstojnost kao cjelovite i uređene države, pa i za pristup EU i drugim zapadnim integracijama? Čime je zaslužila da se mnogi u Sarajevu ne rijetko nabacuju blatom na nju bez ikakvoga razloga i povoda?

 A što su činili najistaknutiji lideri iz redova bošnjačkog naroda i pogotovu stranke SDA poslije rata? Treba li podsjećati kakve su sve zlonamjerne nebuloze do sada izgovarali Bakir Izetbegović i njemu slični trovači odnosa među narodima u BiH, proglašavajući bošnjački narod "temeljnim" narodom, a Hrvate i Srbe "nepostojećim", "izmišljenim" narodima, govoreći o tomu kako je pokojni Alija Izetbegović "Bosnu ostavio u amanet" turskom predsjedniku itd., itd., da ne spominjemo sve lažne objede za "agresiju" Hrvatske ne BiH - i to NAKON SVEGA što su Hrvati iz BiH i R. Hrvatska učinili za opstojnost ove zemlje i njezinu obranu. Doprinosi li to boljitku između dva naroda i prijateljskim odnosima Hrvatske i BiH?

 Spomenimo samo bihaćku enklavu. Što bi bilo s njom da Hrvatska vojska u kolovozu 1995. godine nije u "Oluji" deblokirala ovo područje i spasila desetke tisuća bošnjačkih života (vojnika, civila, žena i djece)? Što bi bilo? Kud bi se sklonili deseci tisuća muslimanskih izbjeglica da ih Hrvatska nije primila i smjestila u svoje hotele i odmarališta? Što bi bilo s BiH da pripadnici HVO (Hrvatskog vijeća obrane) tijekom cijelog rata nisu ginuli za nju i branili je na svakom pedlju okupiranog područja - najprije sami i na kraju u završnim operacijama s "AR BiH" uz pomoć Republike Hrvatske i Hrvatske vojske? Zaslužuje li hrvatski narod u BiH ovakav tretman kakav mu nudi SDA, nakon svega kroz što je prošao i poslije toliko prolivene krvi?

 Zar Hrvati - ako ništa drugo - nisu zaslužili barem to da im se izbornim zakonom omogući izbor legitimnog predstavnika u najvišem političkom tijelu države (tripartitnom Predsjedništvu), umjesto što im se podmeću "trojanski konji" koje niti želi niti bira!?

 I za kraj "hrabrom" gostu "Otvorenog", Harisu Zahiroviću "Agi", poruka:

 Bosna i Hercegovina će biti slobodna zemlja tri ravnopravna i konstitutivna naroda u kojoj će svaki od tih naroda birati svoje legitimne predstavnike, ili je neće biti.

 Točka.

 Neka se "Aga" Zahirović sjeti toga i danas, dok društvene mreže u BiH "gore" od žestokih reakcija i pohvala njemu kao novom "nacionalnom junaku", koji se ne libi "ustašama u lice sasuti ono što misli usred Zagreba" (Mashala).

 Da nije tragično, bilo bi smiješno.

 Jest, Zahiroviću, bijaše nekad jedno vrijeme aga i begova u svetoj zemlji Hercegovoj, ali ih poodavno nema…niti će ih više biti - pa komu drago, komu ne! Besbelli, jarane!