"HYDRATION BREAK": Kad nogomet stane zbog vode, zapravo ne staje zbog vode

Zato me ove nove FIFA-ine "hydration break" pauze ne živciraju zbog vode. Naprotiv. Ako se utakmica igra u Meksiku na gotovo 40 stupnjeva, bilo bi suludo očekivati da igrači 90 minuta trče bez prilike da se rashlade. Nitko normalan ne može biti protiv toga. Problem nastaje kada nam se pokušava prodati priča da je to jedini razlog.

Jer nije.

Nogomet je posljednjih dvadesetak godina postao televizijski proizvod prije nego sportski događaj. Rasporedi utakmica prilagođavaju se azijskom tržištu, pravila se mijenjaju kako bi prijenosi bili atraktivniji, a sada su stigle i službene stanke usred poluvremena. Službeno zbog hidracije. Neslužbeno? Zbog tri minute tijekom kojih televizije mogu prodati još jedan blok oglasa po astronomskim cijenama.

I upravo zato su navijači instinktivno reagirali. Nisu se rugali vodi. Rugali su se osjećaju da ih netko ponovno pokušava uvjeriti kako je komercijalni interes zapravo čin velike brige za čovjeka.

Pogledajte samo kako funkcioniraju američki sportovi. U NFL-u televizijski timeouti toliko su normalni da ih više nitko ni ne doživljava. Igra stane, reklame krenu, publika ode po pivo ili na zahod i sve se nastavlja kao da je to oduvijek bilo sastavni dio sporta. NBA već desetljećima prilagođava broj i raspored timeouta televiziji. Kriket ima "strategijske" stanke koje su zapravo idealni reklamni blokovi. Nogomet je dugo odolijevao toj logici. Sada više ne odolijeva.

Naravno da FIFA neće reći kako je pronašla još jedan način da poveća vrijednost televizijskih prava. Reći će da štiti zdravlje igrača. I vjerojatno će biti u pravu. Ali jednako je tako istina da će tih nekoliko minuta donijeti milijune dolara dodatnih prihoda od oglašavanja. U modernom sportu te dvije stvari više nisu suprotstavljene. One idu ruku pod ruku.

I nije ovo priča samo o nogometu. Pogledajte televizijske showove. "Pobjednika doznajte odmah nakon kratke stanke." Oscari. Eurosong. Informativni programi koji najvažniju vijest ostavljaju "odmah nakon reklama". Sve funkcionira po istoj logici – zadrži publiku još nekoliko minuta i pretvori njezinu pažnju u novac.

Možda je upravo zato reakcija navijača bila toliko burna. Ljudi nemaju problem s reklamama. Jasno im je da netko mora platiti spektakl koji gledaju. Ono što ih nervira jest kada se reklame pokušavaju prerušiti u nešto drugo. Kada se komercijalni interes obuče u humanost.

Hydration break zato nije samo pauza za vodu. On je simbol vremena u kojem živimo. Vremena u kojem više gotovo da i ne postoji granica između sporta, televizije, marketinga i biznisa. I možda je najveća ironija cijele priče to što su obje strane u pravu. Igračima doista treba voda. Ali televizijama jednako tako treba još jedan reklamni blok.

A između te dvije istine danas se igra moderni nogomet.

Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora