Milorad Pupovac i Red hrvatskog pletera: odlikovanje koje traži ozbiljno preispitivanje

Odlikovanje koje nosi težinu države

Prema objavljenoj odluci predsjednika Republike Hrvatske od 24. svibnja 2001. godine, tadašnji predsjednik Stjepan Mesić odlikovao je, među ostalima, dr. sc. Milorada Pupovca Redom hrvatskog pletera.

U obrazloženju stoji da se odlikovanje dodjeljuje „za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana“.

I upravo ta rečenica danas zvuči kao politički paradoks.

Jer Red hrvatskog pletera nije obična plaketa, nije protokolarna zahvala i nije ukras za političku biografiju. To je državno priznanje Republike Hrvatske. Ono bi moralo značiti čast, doprinos, odgovornost i poštovanje prema državi koja ga dodjeljuje.

Zato se mora otvoreno pitati: je li Milorad Pupovac svojim političkim djelovanjem doista pridonio ugledu Republike Hrvatske?

Problem nije nacionalnost, nego politika

Važno je odmah naglasiti: problem nije u tome što je Milorad Pupovac Srbin. To nikada ne smije biti kriterij. Hrvatska je država svih svojih građana i manjinska prava moraju biti zaštićena.

Problem je njegova politika.

Problem je politički obrazac u kojem se Hrvatska često prikazuje kao zemlja netolerancije, ekstremizma i stalne opasnosti za manjine. Problem je kada se iz hrvatskih institucija godinama prima politička moć, utjecaj, saborski mandat i državna vidljivost, a istodobno se u javnom prostoru Hrvatsku nerijetko predstavlja kao državu koja mora stalno dokazivati da nije ono što joj se spočitava.

To nije doprinos ugledu Hrvatske.

To je političko opterećivanje Hrvatske.

Ugled Hrvatske ne gradi se optužbama protiv Hrvatske

Ako se Red hrvatskog pletera dodjeljuje za ugled Republike Hrvatske, onda se mora postaviti pitanje kako taj ugled gradi političar čije su izjave često izazivale ogorčenje branitelja, stradalnika i velikog dijela hrvatske javnosti.

Hrvatska je stvorena u obrambenom Domovinskom ratu. Nije nastala na tuđoj nesreći, nego na krvi svojih branitelja, civila, prognanika, logoraša, ranjenika i obitelji koje i danas traže svoje nestale.

Zato je posebno bolno kada se u javnom prostoru stalno relativizira hrvatska pozicija, a rijetko jasno, glasno i bez zadrške ističe tko je bio agresor, tko je rušio hrvatske gradove, tko je napadao Vukovar, Škabrnju, Dubrovnik, Petrinju, Voćin, Lovas, Baćin i brojna druga mjesta.

Hrvatska ne smije pristati na političku igru u kojoj se stalno mora ispričavati zato što je preživjela.

Pupovac kao simbol državne popustljivosti

Milorad Pupovac godinama nije samo manjinski zastupnik. On je postao simbol posebnog političkog statusa u Hrvatskoj.

Njegova politička težina često je bila veća od broja glasova koje predstavlja. Bio je nezaobilazan u saborskim većinama, koalicijskim kombinacijama i političkim trgovinama. Upravo zato njegov slučaj nije samo pitanje jednog odlikovanja, nego pitanje odnosa hrvatske države prema vlastitom dostojanstvu.

Jer ako netko desetljećima koristi hrvatske institucije kao prostor političkog utjecaja, onda je minimum očekivanja da prema toj istoj državi pokazuje poštovanje.

Kritika države je legitimna. Ali stalno guranje Hrvatske u položaj krivca, bez jednake jasnoće prema zločinima velikosrpske agresije, nije doprinos hrvatskom ugledu. To je političko iscrpljivanje države.

Branitelji pod povećalom, Pupovac s odlikovanjem

Najveća nepravda vidi se u dvostrukim mjerilima.

Hrvatskim braniteljima se često mjeri svaka riječ. Preispituje se svaka pjesma, zastava, komemoracija, izjava i simbol. Ljude koji su stvarali Hrvatsku nerijetko se javno proziva, sumnjiči i moralno disciplinira.

A istodobno Milorad Pupovac, političar čije izjave i politički nastupi kod velikog dijela hrvatske javnosti izazivaju duboko nepovjerenje, nosi odlikovanje dodijeljeno za ugled Republike Hrvatske.

To je teško objasniti obiteljima poginulih hrvatskih branitelja.

Teško je objasniti majci koja je izgubila sina u Domovinskom ratu da hrvatsko državno odlikovanje nosi političar kojega mnogi doživljavaju kao čovjeka koji Hrvatsku češće optužuje nego brani.

Odlikovanje nije doživotna politička zaštita

Odlikovanje ne smije biti nedodirljivo. Ono nije privatno vlasništvo bez moralne odgovornosti. Državno priznanje nosi i obvezu.

Ako netko svojim kasnijim javnim djelovanjem djeluje protiv duha priznanja koje je dobio, onda država ima pravo otvoriti pitanje opravdanosti toga odlikovanja.

Ne radi se o revanšizmu. Ne radi se o progonu. Radi se o elementarnom pitanju državnog dostojanstva.

Ako je Red hrvatskog pletera priznanje za doprinos ugledu Hrvatske, onda Hrvatska ima pravo pitati: je li Milorad Pupovac taj ugled gradio ili ga je politički narušavao?

Vrijeme je za preispitivanje

Odluka iz 2001. godine možda je bila odraz tadašnje političke klime, Mesićeve politike i pokušaja stvaranja slike takozvane pomirbe. No s današnje distance mora se reći jasno: odlikovanje Miloradu Pupovcu izgleda kao politička pogreška.

Možda je tada nekome odgovaralo poslati poruku „nove Hrvatske“. Ali Hrvatska ne smije biti nova tako da zaboravi samu sebe.

Ne smije biti tolerantna tako da ponižava vlastite branitelje.

Ne smije biti europska tako da šuti kada se njezin ugled razgrađuje iznutra.

Red hrvatskog pletera mora značiti nešto

Red hrvatskog pletera mora biti znak časti. Mora biti priznanje onima koji su Hrvatsku gradili, branili, predstavljali i jačali njezin ugled.

U slučaju Milorada Pupovca, upravo je to sporno.

Jer Pupovac za mnoge nije simbol doprinosa hrvatskom ugledu, nego simbol političke popustljivosti države koja prečesto šuti kada bi morala govoriti.

Hrvatska ima pravo poštovati manjine. Ima pravo štititi svakog građanina. Ima pravo graditi demokraciju.

Ali Hrvatska ima pravo štititi i vlastito dostojanstvo.

A državno odlikovanje Republike Hrvatske ne bi smio nositi nitko čije je političko djelovanje u trajnom sukobu s onim zbog čega se to odlikovanje dodjeljuje: razvitkom, ugledom Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.