Pavlek i njegovi kompanjoni su navodno otuđili novac za dva i više vukovarska stadiona

Najava izgradnje novog nogometnog stadiona u Vukovaru, vrijednog 14 milijuna eura, ponovno je pokrenula raspravu o javnim financijama i prioritetima u državi. Dok se u projekt uključuju Vlada i Hrvatski nogometni savez, poziv upućen građanima i tvrtkama da se i oni uključe svojim sredstvima opravdano je izazvao reakcije. Problem, međutim, nije u građanima – naš narod je kroz povijest, od rata do potresa, dokazao da će uvijek nesebično i svim srcem dati zadnji euro za Vukovar, Škabrnju, Petrinju, Sisak ili bilo koje drugo stradalo mjesto. Građani bi pomogli i danas, kao što su pomagali uvijek, ali problem je u spoznaji da novca u državi očito ima napretek, samo što završava u pogrešnim džepovima.

U javnosti se s pravom povlači paralela s velikim gospodarskim i energetskim aferama koje godinama potresaju zemlju. Najvaljaniji primjer za to su optužbe u slučaju Škugora (u javnosti poznatog kao Pavlek) i njegovih suradnika, gdje se prema navodima optužnice i medijskim izvješćima spominju iznosi od oko 30, pa i znatno više milijuna eura za koje istražna tijela sumnjaju da su nezakonito pribavljeni.

Ta jednostavna matematika sve govori: prema optužbama i sumnjama koje su predmet postupaka, u samo jednoj takvoj aferi spominju se iznosi dovoljni za izgradnju čak dvaju modernih vukovarskih stadiona. Kada se tome pribroje milijuni koji se redovito spominju u aferama vezanima uz druge sportske udruge i saveze, postaje jasno da proračun ne pati od neimaštine, nego od propusnosti.

U duhu našeg naroda, koji u teškim situacijama često pribjegava crnom humoru, već se u šali predlaže "alternativni" model financiranja. Možda bi za izgradnju vukovarskog stadiona jednostavno trebalo postaviti nekog novog "Pavleka" – ali ovog puta onog koji bi znao pronaći sredstva koja se prema optužbama i sumnjama istražnih tijela povezuju s različitim aferama te ih usmjeriti na pravo mjesto. Kada bi takav stručnjak prebacio "zamračene" milijune ravno na gradilište, Vukovar bi dobio stadion s krovom i grijanim sjedalima, a još bi ostalo i za obnovu lokalnih bolnica.

Upravo zbog toga ljude s pravom iritira službeni sustav. Građani su, kao što smo već naglasili, uvijek spremni na solidarnost, ali je suludo da se od njih skuplja po 100 ili 200 eura, dok se s druge strane tolerira otjecanje milijuna. Ako su točne sumnje i optužbe prema kojima su pojedinci raspolagali iznosima kojima bi se u potpunosti mogle obnoviti sve preostale razrušene kuće i zdravstvene ustanove u Vukovaru i Škabrnji, onda država ima zadatak kroz institucije i pravosudni sustav osigurati povrat eventualno nezakonito stečene imovine u proračun.

Vukovar i njegova djeca zaslužuju i stadione, i vrhunske bolnice, i nove kuće, a država taj novac ima. Potrebno je pokazati političku volju i kroz pravosudne postupke osigurati povrat sredstava za koja se eventualno utvrdi da su nezakonito stečena te time financirati kapitalne projekte, umjesto da se odgovornost za punjenje proračuna ponovno prebacuje na leđa ljudi koji su već podnijeli najveći teret.

Mladen Pavković