Prije 1147 godina papa Ivan VIII. uputio je Hrvatima tri pisma: knezu Branimiru, biskupu ninskom Teodoziju i hrvatskom puku

Pismo pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru, zacijelo je jedan od najvažnijih dokumenata u bogatoj i burnoj povijesti našeg naroda i dokaz kako je već krajem IX. stoljeća ovaj vladar bio neovisan, kao i zemlja kojom je upravljao. Pisano je na latinskom jeziku i datirano 7. lipnja 879. godine, a započinje riječima koje dokazuju koliko je Sveti Otac volio i cijenio Branimira: Dilecto filio Branimir (hrv. Ljubljenom sinu Branimiru). I u nastavku teksta prepoznatljiv je isti ton. Pismo odiše ljubaznošću i srdačnošću, te osobitom naklonošću što ju je Papa gajio prema Branimiru i njegovu narodu, što potvrđuje i ovaj ulomak:

....Kad smo naime na dan Uzašaća Gospodnjega služili misu na žrtveniku sv. Petra, digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti, da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš....

 Pismo je pisano na pergamentu dimenzija 24 x 34 cm i čuva se u Vatikanskom arhivu. Evo integralnog teksta ovog vrlo važnog i vrijednog dokumenta iz daleke prošlosti koji je od neprocjenjive vrijednosti za povijest i identitet našeg naroda:

Dragom sinu Branimiru!

 Čitajući pisma tvoga gospodstva, što si nam ga po časnom svećeniku Ivanu, uzdaniku našem, poslao, razabrah jasnije od sunca, koliku vjeru i iskreno štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Pa jer s voljom Božjom ponizno ispovijedaš i želiš kao dragi sin biti u svemu vjeran i pokoran svetomu Petru i nama, koji smo po milosti Božjoj namjesto njega: zato uvelike zahvaljujemo gospodstvu tvojemu ovim našim pismom apostolskim, pa te s očinskom ljubavlju kao najmilijega sina primamo i u duhu grlimo, gdje se vraćaš u krilo svete Stolice apostolske, majke tvoje, u kojoj su se i pređi tvoji iz najbistrijega vrela pojili slatkim napitkom svetoga nauka; i bit ćemo ti skloni apostolskom dobrotom, da bi vazda lebdjela nad tobom milost i blagoslov od apostolskih glava sv. Petra i Pavla, pa i danas te da bi uvijek bio čitav i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji neprestano ljudskom spasu zasjedaju i staju na put, i da bi lakše stekao žuđenu pobjedu nad neprijateljima.

 Jer, kako budeš nastojao, da se sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov i kako budeš iskazivao za ljubav Božju dužnu počast svećenicima i službenicima njegovim, tako ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima. I zato opominjem revnost tvoju, da u svim svojim djelima imaš uvijek pred očima Gospodina, da ga se bojiš i svim srcem ljubiš, jer psalmist veli: 'Blažen čovjek koji se Boga boji i komu su veoma omiljele zapovijedi njegove; jako će biti sjeme njegovo na zemlji'; a sam veli u evanđelju: 'Tko mene ljubi, držat će riječ moju, i moj će Otac ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti.'

Kad je to tako, ako svojim dobrim djelima, što sada sjaju, proslaviš Boga, bez sumnje će te jednom ovjenčati vječna slava jer on preko Mojsija sam svjedoči da tako čini, govoreći: 'Proslavit ću one koji mene slave.' Pa kako si preko spomenutog već svećenika Ivana od naše vrhovne vlasti molio troje, da te za bolji spas tvoj blagoslovimo našom apostolskom riječju, to smo vrlo rado učinili.

 Kako smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku sv. Petra, digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš. A budući da smo spoznali da je ovaj isti svećenik Ivan u svemu tebi i nama uistinu vjeran, podali smo mu naše apostolsko pismo da ga preda bugarskom kralju. Stoga te molimo, daj za ljubav svetomu Petru i nama da s tvojim dopuštenjem obavi to poslanstvo bez otezanja, pa zato tebi za ljubav tvoju mnogo zahvaljujemo.

 (Izvor: https://hkm.hr/vijesti/domovina/na-danasnji-dan-879-godine-papa-ivan-viii-uputio-je-hrvatima-na-celu-s-knezom-branimirom-tri-povijesna-pisma/; stranica posjećena 5. 6. 2026.)

 Pismo što ga je papa Ivan VIII. poslao hrvatskom knezu Branimiru, 7. lipnja 879. godine, tada je imalo snagu međunarodnog priznanja hrvatske države.

 Papa Ivan VIII., u sljedeća je tri dana u Hrvatsku uputio još dva pisma: biskupu Teodoziju i hrvatskom narodu i svećenstvu - a učinio je to nakon što mu je knez Branimir potvrdio kako se sa svojim narodom vraća u zajedništvo s Rimokatoličkom Crkvom (što je privremeno prekinuo njegov prethodnik Zdeslav oslonivši se na Bizant i Carigrad). Važno je napomenuti kako su puna dva stoljeća ranije (u vrijeme pape Agatona koji je vladao od 678. do 681. godine), Hrvati prihvatili Kristovu vjeru. Kratka vladavina Zdeslava i kratkotrajni prekid odnosa s rimskim Papom, stoga su samo jedna usputna epizoda koja nije imala nikakvog bitnog utjecaja na hrvatski narod i njegovo opredjeljenje za kršćanstvo i katoličku vjeru.

Pismo Pape Ivana VIII. ninskom biskupu Teodoziju

 Istoga dana (7. lipnja 879. godine), papa Ivan VIII. piše i drugo pismo upućeno biskupu ninske Crkve, Teodoziju:

 Primivši i pročitavši pismo Tvoje dobrohotnosti, jasnije od sunca razabrasmo iskrenost Tvoje odanosti i vjernosti što je gajiš za Crkvu blaženog Petra apostola i naše papinstvo. Pa budući da si se posve ponizna srca potrudio potražiti našu milost i blagoslov, tomu smo se veoma obradovali. Naime, i časni nam je svećenik Ivan, dolazeći od vas, donio živim riječima mnogo lijepih glasova o Tvojoj čestitosti i strpljivosti, što valja veoma cijeniti kod Kristova svećenika.

Nego se svim srcem i svom spremnošću vrati u krilo Stolice apostolske, odakle su Tvoji prethodnici primili sladak nauk Božji s oblikom svete pouke te čast vrhovnog svećeništva, kako bi i sam uz privolu Kristovu primio od Apostolske stolice, koja je glava i učiteljica svih crkava Božjih

Stoga Te kao dragi ud Kristova tijela i duhovnog sina grlimo ispruženim rukama svoga apostolstva i ljubimo očinskom ljubavlju te smo Te uvijek voljni poduprijeti apostolski dobrostivo. Zato opominjemo Tvoju oštroumnost da ne skreneš ni na koju drugu stranu i ne poželiš primiti čast biskupsku protivno svetim zasadama časnih otaca – slušajući onaj željeni glas previšnjega Suca: 'Dobro, valjani i vjerni slugo! Budući da si bio vjeran nad malim, postavit ću te nad velikim. Uđi u veselje gospodara svoga!' (Mt 25, 21. i 23.). Nego se svim srcem i svom spremnošću vrati u krilo Stolice apostolske, odakle su Tvoji prethodnici primili sladak nauk Božji s oblikom svete pouke te čast vrhovnog svećeništva, kako bi i sam uz privolu Kristovu primio od Apostolske stolice, koja je glava i učiteljica svih crkava Božjih biskupsko posvećenje mojim rukopolaganjem te da bi po drevnom običaju sv. Petra, a uvijek štićen našim ugledom i brigom, krepko i sigurno upravljao pukom Gospodnjim koji Ti je povjeren te, dolazeći na oči Previšnjemu, 's kliktanjem došao noseći svoje snopove' (Ps 126,6) i mogao pobjedonosno reći Gospodinu: 'Evo mene i djece koju si mi dao!' (Iz 8,18 – Heb, 2,13) pa stoga zavrijedio radovati se zavijeke s Bogom.

Pismo Pape Ivana VIII. svećenstvu i cjelokupnom hrvatskom narodu

Treće pismo Pape Ivana VIII. (pisano 10. lipnja 879. godine) upućeno je svim svećenicima i cjelokupnom hrvatskom narodu:

 Kada smo čitali pismo vašeg kneza Branimira koje nam je osobno uputio po časnom svećeniku Ivanu, spoznali smo ne samo njegovu odanost nego i iskrenost vaše vjere i ljubav što gajite za sv. Petra, apostolskog prvaka i za nas. Pa budući da se svom dušom i svom spremnošću želite kao predragi sinovi vratiti k svetoj Rimskoj crkvi odakle su, kao što znate, vaši roditelji primili sladak nauk svete propovijedi, u živoj žudnji da imate našu apostolsku milost i blagoslov, to nas je ispunilo velikom radošću.

I stoga pružamo ruke i grlimo vas te vas očinskom ljubavlju primamo natrag, i voljni smo vas uvijek apostolski dobrostivo poduprijeti budete li do kraja iskreno gajili i vjerno održali tu svoju spremnost i obećanje. Jer Gospodin veli: 'Tko ustraje do kraja, taj će se spasiti.' (Mt, 10,22; 24, 13) I apostol Pavao veli to isto: 'Postali ste naime sudionici Kristovi, samo ako vjeru kakvu ste od početka imali zadržite čvrsto do kraja.' (Heb, 3,14).

Stoga budite, kao što ste poručili, sve do smrti vjerni Bogu i sv. Petru, 'pa ćete primiti krunu života što ju je Bog obećao onima koji ga ljube' (Jak 1,12). Mi vas naime u svojim svetim molitvama neprestano spominjemo pred Gospodinom te vas, dižući ruke k njemu, preporučujemo Bogu svemogućemu zajedno s našim voljenim sinom, a vašim knezom, i svakim vas duhovnim blagoslovom blagoslivljamo u Isusu Kristu, Gospodinu našemu, kako biste sada i zavijeke bili blagoslovljeni skupa s tijelom i dušom te se dovijeka radovali s Gospodinom.

(Izvor: isto -)

 Kroz dugu i burnu povijest, Hrvati su poznati kao jedan od rijetkih europskih naroda koji je već u ranom srednjem vijeku (krajem VII. stoljeća) prihvatio kršćanstvo i izrazio svoju vjernost Kristu i odanost Rimu.

 O tomu govore brojni povijesni izvori, pa i jedan od svakako najpoznatijih u suvremenoj historiografiji - spis "De administrando imperio" (hrv. "O upravljanju carstvom") bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta. Kao suvremenik kralja Tomislava (koji vlada od 912. do 959. godine), on piše:

 "Hrvati poslije krštenja postaviše vlastoručni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleše sv. Petru da nikada neće provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati , već da će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. A od Pape su za to dobili molitvu (obećanje) da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom".

 Hrvatski je narod kroz stoljeća ostao vjeran svom savezu sa Svetom Stolicom i potvrdio svoju vjernost Kristu i odanost kršćanstvu i katoličkoj vjeri, što su ne rijetko isticali svi poglavari naše Crkve koji su sjedili na tronu sv. Petra. Uzdajući se u Boga svemogućega, Hrvati nikad nisu napadali i otimali tuđe, ali su hrabro, ustrajno i dosljedno branili svoje zemlje, slobodu i identitet kao zalog budućnosti i vlastite opstojnosti.

(Video): Hrvatska kao priznati narod || Tko je bio knez Branimir?;

Zlatko Pinter/PDN