Teoretičari urota, zaboravite masone i Sorosa: Imate novog "gospodara svijeta" koji paradira pod svjetlima reflektora

Već desetljećima slušamo priče o opasnosti koja dolazi iz kruga masona i Georgea Sorosa. Njihova je namjera (navodno) "ovladati svijetom", tako što će od nas ljudi napraviti slijepe poslušnike i podanike, robove bez vlastite volje i svijesti…a jedna od mogućih varijanti u toj sotonskoj raboti jest ugradnja čipova u ljudska tijela koji će im poslužiti za upravljanje našim mozgovima. Istini za volju, koliko je poznato, još nitko od teoretičara urota ove vrste, pa ni oni koji bez ikakvoga promišljanja i zadrške šire takve priče, ne može odgovoriti na dva temeljna pitanja:

1.     Tko i kako želi provesti u djelo taj pakleni plan "ovladavanja svijetom", odnosno, kako se (poimence) zovu ta "gospoda", koliko ih je i kojim se sve metodologijama služe, kad i gdje se sastaju itd.;

2.     Koja je krajnja svrha njihovog projekta "ovladavanja svijetom" i "podčinjavanja ljudske vrste"?

 I kako onda vjerovati u ta naklapanja bez ijednog jedinog suvislog dokaza? Je li dovoljno nešto pročitati na internetu ili čuti kakvu glasinu, pa na temelju toga formirati mišljenje ili stav o tako ozbiljnim pitanjima kakvo je opstanak ljudske civilizacije? Nije li to ravno praznovjerju najgore vrste, koje je, kad su posrijedi kršćani-vjernici moralno nedopustivo i zabranjeno od Crkve kao grijeh kojeg se treba po svaku cijenu kloniti i kojeg se mora ispovijedati. Crkva naučava kako se kad je u pitanju sadašnjost, ali i prošlost i budućnost, kršćanin s radošću i punim povjerenjem predaje u ruke Božje i dopušta da ga On vodi svojom Providnošću i tu nema mjesta nikakvim magijama i vradžbinama.

 To ni u kojem slučaju ne isključuje borbu za kritičko preispitivanje naše stvarnosti i istinu, jer kršćani su pozvani slijediti Isusa Krista na toj stazi ("Ja sam put, istina i život" - govorio je Spasitelj) i zato su sol zemlje. No, oni koji skrenu s ovog puta i povjeruju u nadmoć nekih "nečistih" ili "tajnih" sila, samim tim uvjerenjem negiraju Boga, gospodara svega postojećeg koji u konačnici odlučuje o sudbini naših života i svijeta u kojem živimo.

 Katolička Crkva s pravom zabranjuje pripadnost masonstvu kao i sektama i tko od vjernika to ne poštuje, čini teški grijeh. Metafizička dimenzija masonerije jest ono što je u prvom redu nespojivo s kršćanstvom. Masonstvo se temelji na poganskim vjerovanjima i prakticira obrede suprotne ne samo kršćanskom moralu i ljudskoj naravi, nego i opće-humanističkim načelima. Već više od tri stoljeća, masonerija djeluje izravno protiv Katoličke Crkve, jer njezin je koncept relativizacija svih religija (pa i kršćanstva), a glavnu joj smetnju predstavlja kršćanska dogma. Kršćanstvo sa svojim konzistentnim naukom, živom vjerom koja čini ljudski život smislenim, najveći je problem masonerije, zato ono i jest trajna zaprjeka širenju masonske ideologije.

U brojnim dokumentima, Katolička Crkva osuđuje masonstvo. Papa Lav XIII. tako, primjerice, zaključuje kako "nije dovoljno samo biti svjestan lukavština ove opake sljedbe: valja nam zaratiti s njome, rabeći upravo ono oružje božanske vjere kojom je nekoć prevladana poganština" (citat iz poznate enciklike pape Lava XIII., Humanum Genus iz 1884. godine, u kojoj ovaj crkveni poglavar govori o masonstvu). Godine 1892., papa Lav XIII. objavio je i posebnu poslanicu kojom osuđuje slobodno zidarstvo (Custodi di quella fede; hrv. Čuvari te vjere). Od XVIII. stoljeća do danas, 13 papa je izrijekom i jasno osudilo masonstvo, a njih 11 o tomu izdalo i svoje enciklike ili dalo službene izjave.

 I sama masonska prisega (koju polažu prilikom inicijacije oni koji se primaju u prvi stupanj masonskog reda - stupanj Učenika), svojim sadržajem sablažnjava i protivi se univerzalnim humanističkim načelima i Božjim zakonima. U brojnim izvorima objavljen je njezin tekst i on se najčešće svodi na sljedeće:

 "Obećajem i zaklinjem se da neću nikada odati tajne slobodnog zidarstva, da neću nikoga upoznati s onim što će mi biti otkriveno, pod kaznom da mi se prereže grlo, iščupa srce i jezik, i pokida utroba."

 Dakle, nesporno je kako se radi o tajnom društvu koje skriva svoje namjere, ciljeve i djelovanje, što je već samo po sebi dovoljno sumnjivo, jer javnost rada je jedna od bitnih značajki udruženja ili asocijacija u slobodnim, demokratskim i uređenim društvima. Ako se nešto tako pomno krije od javnosti, onda za to postoje i dobri razlozi. Posve je nejasno zašto se masonskim ložama u Hrvatskoj dopušta djelovanje, odnosno uredno registriranje kao i svim drugim udrugama civilnog društva. Uzimajući u obzir upravo njihovu tajnost, odnosno izostanak svakog nadzora društva nad djelovanjem unutar tih organizacija, tko može tvrditi da ispunjavaju zakonom propisane uvjete prema kojima "ne promiču nasilje, mržnju ili rušenje ustavnog poretka"? Upravo tajnost djelovanja unutar spomenute skupine jest sporna i nespojiva s pravno uređenim sustavima demokratskih zemalja. Na kraju, zar i sam sadržaj naprijed citirane prisege koja prati inicijacije članova u prvi stupanj masonskog reda ne govori eksplicite o nasilju - rezanju grla, čupanju srca i jezika i kidanju utrobe? Kako se može registrirati bilo koja organizacija u kojoj je pojedincu zaprijećeno ovako surovom kaznom?

 Sve to treba znati i uzeti u obzir, ali ne smije se upadati u zamku praznovjerja i ponašati se iracionalno. Kod nas u Hrvatskoj, gotovo je uobičajeno da se u javnom prostoru (poglavito na internetu, odnosno tzv. društvenim mrežama) neistomišljenike etiketira kao "masone" ili "sektaše" i to bez ikakvog dokaza i argumenta. U velikom broju slučajeva, takvi se epiteti lijepe osobama koje dotični i ne poznaje, ne bi li ih se diskvalificiralo u mogućim raspravama i uskratilo pravo na javno iznošenje stava. Taj "progon vještica" je toliko uzeo maha, da se mnogi razumni i pametni ljudi radije odlučuju za šutnju i ne-sudjelovanje u raspravama, samo kako bi izbjegli moguće konflikte i uvrede. A izostanak dijaloga poguban je za svako društvo i on vodi u izolaciju, nerazumijevanje i produbljivanje sukoba. Rješavanje ključnih problema u državi nemoguće je bez društvenog i političkog konsenzusa po temeljnim pitanjima, a njega ne može biti bez otvorene i zdrave komunikacije. U protivnom, nastavljaju se podjele u društvu, a nepovjerenje u institucije raste. Kuda to vodi, vidljivo je i analizira li se stanje u Hrvatskoj (odnosi između Pantovčaka i Banskih dvora, ozračje u Saboru, konflikti na relaciji vlast-oporba, medijska scena, polarizirano javno mnijenje itd.).

 S racionalne točke gledišta (neovisno o tomu jesmo li vjernici, agnostici ili ateisti i kojeg smo svjetonazora i političkog uvjerenja), kao misaona i umna ljudska bića, pozvani smo služiti se razumom (odnosno, koristiti ratio - razum, um), promišljati i rasuđivati logički i na temelju toga donositi zaključke.

 Osvrnimo se oko sebe i pogledajmo što se u svijetu događa zadnjih godina. Na istoku imamo patološkog megalomana i zločinca Putina koji već petu godinu najrazornijim sredstvima uništava Ukrajinu i njezin narod, sanjajući novo rusko carstvo nalik nekadašnjem SSSR-u. Jedan od glavnih saveznika mu je opskurni sjevernokorejski diktator Kim Jong Un čija je dinastija u manje od 80 godina ovu zemlju pretvorila u skup od 26 milijuna zombija od kojih je najveći dio pripravan bez pogovora i razmišljanja izvršavati ono što od njih traži "Veliki Vođa" (pa i ginuti na ruskoj strani u ratu protiv Ukrajine).

 Što se Trumpa tiče, on je za sada riješio biti "car" zapadne hemisfere, ali se njegove ambicije tu ne završavaju o čemu svjedoči miješanje u odnose između zemalja na Bliskom i Srednjem istoku, te na Indo-pacifiku (vezano za Taiwan). Svijet je naročito uzburkala američka vojna kampanja protiv Irana, naročito prijetnje lidera SAD-a potpunim uništenjem ove velike zemlje i njezinim "vraćanjem u kameno doba". Olako izricanje ovako teških, morbidnih prijetnji svjedoči ne samo o odsustvu bilo kakvog osjećaja za ljudske živote i patnje milijuna ljudi, nego i o kratkoj pameti onih koji se takvom retorikom služe, jer zacijelo ne mogu računati na šire savezništvo i potporu demokratskih zemalja u svojim agresivnim pohodima.

 Trump (vjerojatno) nije mason, jer svoje namjere i buduće poteze otvoreno najavljuje na društvenim mrežama i vlastitoj platformi Truth Social, na skupovima i u televizijskim prijenosima. A koliko je to što čini "korisno" i "produktivno" - kako za svijet tako i za SAD - potvrđuje se iz dana u dan. U drugom mandatu (svjestan da mu je posljednji), otpustio je sve kočnice i razmahao se, riješen da po svaku cijenu ostane upisan velikim slovima u povijest (ne samo svoje zemlje, nego na globalnoj, svjetskoj razini). Način na koji se ponaša i ono što čini, vjerojatno će mu osigurati mjesto u povijesti (barem SAD-a), ali male su šanse da će to biti sjećanje na velikog državnika i lidera, jer već sada se može zaključiti kako je nanio nepopravljivu štetu prije svega Amerikancima, pa i mnogim drugim narodima u svijetu. Spomenimo neke od činjenica koje govore tomu u prilog:

-       Najprije je najavio pripajanje Grenlanda SAD-u, milom ili silom, a popustio je tek kad se uvjerio kako to Europa neće prihvatiti;

-       Potom je i Kanadi poslao istu poruku - da će postati 51. savezna država SAD-a, što je u ovoj zemlji također izazvalo jako negativne reakcije;

-       Meksiku je najprije zaprijetio višim carinama, a potom i intervencijom na teritoriju ove zemlje opravdavajući to "borbom protiv narko-kartela";

-       U vrijeme najvećih pokolja nad Palestincima u Gazi, predložio je da se ovaj narod "premjesti iz Gaze, a to područje poravna i tamo stvori oaza za elitni turizam", što je morbidno i krajnje nehumano, čak i na retoričkoj razini;

-       Mjesecima se već poigrava s carinama kao sredstvom pritiska stvarajući nered i kaos u trgovinskim odnosima s Europom i ostatkom svijeta, uz tvrdnje kako gotovo svi trgovinski partneri "ekonomski iskorištavaju Ameriku", što je tragikomična tvrdnja s obzirom na to da su se SAD kroz cijelu noviju povijest ponašale kao hegemon i to na globalnoj razini;

-       Za kratko vrijeme uspio je pokvariti odnose s NATO-om i EU, što je dalo krila Putinu za nastavak još žešćeg razaranja Ukrajine. Davao je čak i izjave kako bi trebalo "Europu prepustiti Rusiji, pa neka s njome čini što želi", baš kao da je on osobno vlasnik Starog kontinenta;

-       Naredio je razbojnički upad u Venezuelu i dao uhititi predsjednika ove zemlje i njegovu suprugu koji su kidnapirani i odvedeni u SAD gdje ih čeka suđenje "zbog trgovanja drogom". U pozadini je njegova namjera otimanja sirove nafte koju Venezuela već mora davati Amerikancima pod njihovim uvjetima. Njegovo likovanje nakon ovog zločina potvrđuje kako je riječ o individui koja je lišena svake ljudskosti, emocija i osjećaja srama;

-       Američka vojska po njegovoj zapovijedi poput gusara presreće izvan američkih teritorijalnih voda plovila koja uništava potapajući ih i ubijajući posade, uz tvrdnje da je riječ o "krijumčarima droge", ili otima tankere s naftom nakon čega se Trump već u nekoliko navrata pohvalio riječima: "Mi smo suvremeni pirati" - na opće zadovoljstvo svojih obožavatelja;

-       Iran je najprije bombardiran teškim bombarderima B-2, a potom otvoreno napadnut u sinkroniziranoj operaciji SAD - Izrael, da bi se ovih dana Trump pohvalio sklapanjem sporazuma o miru - predstavljajući na kraju sebe kao "mirotvorca";

-       Kubu je planski doveo u izolaciju a narod u ovoj zemlji do gladi i bijede kakvu do sada nije iskusio. Ova otočna država jedva preživljava; stanje s energentima je katastrofalno, nema lijekova i najnužnijih namirnica, a Trump sve gleda sa strane i otvoreno likuje. Najavljuje skoro "prijateljsko preuzimanje" Kube, uz opaske "Gotovi su", "Mogu s njima što god želim" i sl. Iza svega se kriju osobni financijski interesi Donalda Trumpa i njegovih suradnika vezano za nekretninski biznis i tamošnje turističke destinacije. Taj model profitiranja na račun drugih zemalja i njihovih resursa, on i njemu bliske osobe, uključujući i članove obitelji, primjenjuju diljem svijeta, pa i na Balkanu (u Srbiji, Albaniji, aranžmani s Miloradom Dodikom itd.);  

-       Trump se istaknuo i u destrukciji Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih institucija i gaženju svih normi međunarodnog prava, promovirajući golu silu kao jedino sredstvo ostvarivanja ciljeva - što ga stavlja rame uz rame s Putinom i Kim Jong Un-om. Tako se urušava međunarodni poredak uspostavljen nakon 1945. godine koji je Europi donio najdulje razdoblje mira i prosperiteta u novijoj povijesti i razaraju institucije čiji je angažman spriječio brojne ratove u svijetu ili ublažio njihove posljedice. Američki predsjednik grubo krši i samu Povelju Ujedinjenih naroda o suverenitetu međunarodno priznatih država i načelo nepovredivosti granica, što je izuzetno opasno i dovodi svijet na rub kaosa;

-       Aktualni američki predsjednik ne poštuje ni institucije vlastite države (Kongres, Senat, pravosuđe), otvoreno ratuje protiv medija koji mu nisu skloni, prijeti novinarima i urednicima, a u gradove u kojima lokalnu vlast imaju njegovi politički oponenti šalje svoje falangiste iz redova Nacionalne garde koji provode nasilje i teroriziraju - pa čak i ubijaju - građane na ulicama;

-       Dopušta sebi rasističke ispade na javnim mjestima, uvrede državnicima drugih zemalja, izrugivanje svojih prethodnika (Obame, Bidena) koje naziva "budalama", "smušenjacima" i sl. Uz sve to, on iz dana u dan dokazuje kako je bio i ostao beskrupulozni materijalist čiji se život svodi na zgrtanje novca i materijalnih bogatstava, bez trunke empatije prema ljudima s čijom se sudbinom poigrava;

-       Nijedan američki predsjednik u povijesti SAD-a nije imao toliko "repova" i afera, pogotovu ne takvih koje su ga dovodile u izravnu vezu s pedofilima i dokazanim seksualnim predatorima. Osim optužbi za seksualno napastovanje, organiziranje trgovine djecom i odnose s malodobnim djevojčicama, Trumpu još uvijek "visi nad glavom" tzv. slučaj Epstein i po svemu sudeći, istina o toj aferi na vidjelo će izaći tek nakon što završi njegov drugi i posljednji mandat u Bijeloj kući (ako do tada ne promijeni Ustav i ne osigura sebi doživotnu vladavinu kao Putin u Rusiji);

-       Vladavina Donalda Trumpa poprima oblike groteske. On se ponaša poput slona u staklarskoj radnji i kao da na neki bolestan način uživa u destrukciji i šteti koju pravi oko sebe uništavajući sve čega se dotakne;

-       Izaziva, prijeti i započinje ratove, potom sklapa primirja i hvali se kako ih ustvari zaustavlja. Iz njegove vizure, do sada (lipanj 2026. godine) "zaustavio" je ni manje ni više 8 ratova (mada nitko živ ne zna koje, kada i gdje). Iza sebe ostavlja ruševine i krv nevinih, a sam se kandidira za Nobelovu nagradu za mir;

-       Komunikacijska razina Donalda Trumpa posve je neprimjerena lideru jedne države koja je do jučer promatrana kroz prizmu uzorne demokracije. Primitivizam, neodmjerenost, uvredljiva retorika, sklonost ponižavanju sugovornika (čak i na najvulgarniji način i bez imalo obzira), tragikomična sklonost samohvali i veličanju vlastitog "lika i djela" neke su od odlika njegovih javnih istupa. Čak i sama gestikulacija koja to prati, uz tipičan musolinijevski stav (s isturenom bradom i stisnutim usnama) čini ga sasvim izuzetnim, gotovo nestvarnim likom na svjetskoj političkoj sceni - i to u onom negativnom smislu. Nalik na grotesknog negativca iz nekog horora, on se sadistički iživljava nad slabijima i tu nema nikakvih skrupula. No, kad su posrijedi odnosi s liderima zemalja koje su mu konkurenti i čiju vojnu moć respektira - prije svega zbog nuklearnog arsenala (Kina i Rusija), nestaje oholosti, arogancije i bahatosti; prema njima je snishodljiv, gotovo servilan, očito nesvjestan toga kako su njegovi gegovi, laskanje i slatkorječivost neukusni i posve neprimjereni jednom ozbiljnom državniku;

-       Donald Trump je hipohondar koji grozničavo, napadno i teatralno potiče vlastiti kult ličnosti do te mjere da njegova narcisoidnost često poprima oblike patologije - pa se

uz pomoć umjetne inteligencije i foto-montaža koje distribuira putem interneta stavlja u ulogu "boga", odnosno "mesije" oponašajući Krista, organizira skupne molitve sa svojim podanicima (pred kamerama i pompozno, što je bizarno i nedolično bilo koga, kamo li lidera jedne velike sile). Očito ne vidi ništa sporno u tomu što se poziva na Boga i Bibliju a u isto vrijeme objavljuje sadržaje koji su po svemu bogohulni i vrijeđaju osjećaje svih kršćana, kojoj god denominaciji pripadali. U jednoj objavi najavio je (uz pomoć fotografije producirane također od AI čije usluge sve više koristi) gradnju nebodera na Mjesecu koji će nositi njegovo (posebno istaknuto) ime, a planira se umiješati i među četvoricu svojih slavnih dalekih prethodnika čije su glave uklesane na Maunt Rushmoreu (jer smatra da mu je kao "najzaslužnijem" predsjedniku SAD-a u povijesti mjesto među njima). Poput "Velikog Brata" u Orwellovom romanu 1984., on cijelu nacionalnu povijest želi "skrojiti" po svojoj mjeri i dati joj osobni pečat i to sad i odmah, a sebe ovjekovječiti kao najpametnijeg, najhrabrijeg, bogomdanog predsjednika SAD-a. Činjenica što je na pragu devetog desetljeća života čini ga još nervoznijim, jer koliko god ograničen bio, vjerojatno zna da mu sa svakim proteklim danom ostaje sve manje vremena za sve što želi postići;

-       U svome ratu za prestiž (jer uporno želi dokazati kako je upravo on pozvan od SAD-a stvoriti moćniju i bogatiju zemlju nego je ikad u svojih 250 godina samostalnosti bila), koristi se i pseudo-religijskom retorikom, maše po potrebi Biblijom i predstavlja božjim "izabranikom" koji vodi nesmiljenu borbu protiv "duboke države", što je vrhunac manipulacije populistima koji su mu skloni, naročito onima koji se smatraju "vjernicima". Ako u SAD-u postoji duboka država, onda to mogu biti samo on i njegova klika, jer njihovo se djelovanje može usporediti jedino s onim što čini mafija;

-       Neumoran je u namicanju bogatstva sebi, svojoj rodbini i podanicima kojima je okružen, a omiljena mu je zabava manipulacija burzom s kojom se igra poput kockara u kasinu;           

-       Trumpova sklonost diktaturi očita je i po simpatijama prema Putinu kojeg je u više navrata hvalio kao "velikog državnika", pa čak nazvao i genijem, dajući mu do znanja kako se divi njegovom upravljanju "čvrstom rukom". Slične komplimente upućuje i kineskom predsjedniku i Kim Jong Unu, karikaturi od državnik koji nemilice tlači svoje podanike, a najbližu rodbinu baca u kaveze psima kad zaključi da su mu smetnja;

 I ovdje se krug zatvara. Imamo sasvim jasne obrise jedne globalne diktatorske klike koja se doista urotila protiv civiliziranog svijeta. I to se zbiva pred našim očima, u vremenu sadašnjem.

 Dok se mase zapjenjenih populista iz MAGA pokreta i europski obožavatelji opskurnog Donalda Trumpa bave tajnim društvima iz 18. stoljeća i izmišljenim urotama, stvarna opasnost za slobodu čovječanstva maršira pod svjetlima reflektora, predvođena likom kojeg te iste mase slijede, obožavaju i slave kao spasitelja.

 "Samo su svemir i ljudska glupost neograničeni, ali za ovo prvo nisam baš siguran" - rekao je jednom prigodom veliki Albert Einstein.

Zlatko Pinter/PDN