TRAKAVICA SE NASTAVLJA: Je li HOS jedina postrojba čiji se grb briše? Riječki slučaj, sporni nalog i hrvatski presedani

Je li HOS jedina postrojba čiji se grb briše? Riječki slučaj, sporni nalog i hrvatski presedani

Iva Rinčić tvrdi da je HOS-ov grb na Škurinjama uklonjen isključivo zbog nepostojanja dozvole. Kronologija pokazuje da je postupanje počelo ciljanom prijavom protiv tog obilježja, tvrdnja o suglasnosti iz 2011. ostala je nerazjašnjena, a jedini potvrđeni slučaj službenog brisanja murala druge imenovane postrojbe završio je priznanjem vlasti da je riječ o pogrešci.

Brisanje HOS-ova grba u Rijeci nije samo nova rasprava o spornom simbolu. To je test može li se gradska vlast pozvati na zakon, a da ne objavi nalog, provjeru dozvole i dokaze da isti kriterij primjenjuje na druge murale iz Domovinskog rata.

Na zidu uz Osnovnu školu Ivana Zajca na riječkim Škurinjama ostala su obilježja postrojbi iz Domovinskog rata, ali je dio s grbom HOS-a prekriven. Gradonačelnica Iva Rinčić poručila je da sadržaj nije bio razlog uklanjanja. Razlog je, tvrdi, bio tehnički: mural nije imao dozvolu, suglasnost ni projekt.

„Red je red”, sažela je obranu. Postupanje je usporedila s odlukom da ne zabrani koncert koji zakon dopušta. Kriterij je, poručila je, uvijek zakon, a ne njezin privatni ukus.

To zvuči uredno dok se ne postave osnovna pitanja. Tko je potpisao nalog? Je li provjerena gradska arhiva? Zašto je od navodno bespravne cjeline prekriven samo HOS-ov dio? Postoji li popis drugih murala bez dozvole prema kojima je Grad jednako postupio?

Moja je teza jednostavna: pozivanje na zakon nije dokaz zakonitosti ni dosljednosti. Za to su potrebni dokumenti. Dok ih nema, „red je red” više zvuči kao politički štit nego kao potpuno obrazloženje odluke.

Dozvola iz 2011. ili mural bez suglasnosti

Najvažniji spor nije ideološki, nego dokumentaran. Gradska vijećnica Petra Mandić javno je ustvrdila da je dozvola dobivena 2011. te da su postojale suglasnosti Grada, škole i mjesnog odbora. Rinčić tvrdi suprotno: nije postojala nikakva dozvola, suglasnost ni projekt.

Obje tvrdnje ne mogu biti točne u istom opsegu. Mandić treba objaviti dokument na koji se poziva. Grad treba pokazati zapisnik izvida, podatke o vlasništvu zida, rezultat pretrage arhive, nalog i pravnu osnovu. Ako se stara suglasnost odnosila samo na dio murala ili je HOS-ov grb dodan poslije, to se može dokazati dokumentacijom i datiranim fotografijama.

Dok se to ne učini, nepostojanje dozvole ostaje službena tvrdnja Grada, a ne neovisno potvrđena činjenica. To nije optužba da gradonačelnica govori neistinu. To je pravilo provjere: dvije suprotne javne tvrdnje rješavaju se dokumentom, a ne autoritetom funkcije.

Vandalizam se ne proglašava priopćenjem

U prvoj reakciji Grada korišten je standardni opis prema kojem komunalno redarstvo nakon uočavanja štete prouzročene „vandalskim činom” obavještava policiju radi otkrivanja počinitelja. Ako ga se utvrdi, šteta se uklanja o njegovu trošku.

Takva formulacija može vrijediti za svježe šaranje tuđe imovine. Ne može unaprijed presuditi većoj memorijalnoj cjelini koja je, prema javnim navodima, na zidu stajala godinama. Počinitelj navodnog vandalizma nije javno identificiran niti je objavljena odluka kojom je za taj konkretni mural utvrđeno da predstavlja štetu.

Ako nije bilo dozvole vlasnika, Grad ima pravo postupati. Ali riječ „vandalizam” ne briše razliku između nasumičnog potpisa sprejem i murala postrojbama koje su branile zemlju, posebno dok postoji javna tvrdnja da je suglasnost izdana.

Gradonačelnica odgovornost premješta na nadležni odjel, službenu dužnost i proceduru. To djeluje kao komunalno pranje ruku. Gradski odjel nije vremenska pojava: netko je zaprimio prijavu, provjerio dokumentaciju, sastavio nalog i odredio što treba prekriti.

Unija Kvarnera zato je zatražila odgovor tko je naredio uklanjanje. HDZ Rijeka zatražio je obrazloženje kriterija, razgovor s braniteljskim udrugama, predstavnicima postrojbi i lokalnom zajednicom te predložio obnovu murala.

Ti zahtjevi ne dokazuju da je Grad postupio nezakonito, ali pokazuju da njegovo objašnjenje nije zatvorilo slučaj. Kada javna vlast donese odluku koja dira u osjetljivu temu Domovinskog rata, nije dovoljno reći da je postupio nadležni odjel. Građani imaju pravo znati tko je donio odluku i na temelju kojeg dokumenta.

HOS je dio obrane Hrvatske, a pozdrav ostaje pravno sporan

Rasprava nije poštena kada se čitav HOS proglasi ustaškom pojavom ili kada se, s druge strane, prešuti pravna spornost pozdrava „Za dom spremni”.

Zakon o hrvatskim braniteljima u članku 3. izrijekom navodi Hrvatske obrambene snage među sastavnicama Oružanih snaga Republike Hrvatske. Njihovi pripadnici sudjelovali su u obrani zemlje, ratovali i ginuli. To nije stvar stranačkog ukusa ni naknadnog političkog tumačenja.

Istodobno, pozdrav koji je dio nekih HOS-ovih obilježja nosi nasljeđe ustaškog režima i sudovi ga u pravilu smatraju protivnim Ustavu, uz usko tumačene iznimke povezane s komemoriranjem HOS-a.

Općinski prekršajni sud u Splitu 13. srpnja 2026. oslobodio je Marka Skeju i još dvanaestoricu HOS-ovaca u predmetu zbog uzvikivanja pozdrava na obilježavanju Dana pobjede u Kninu 2022. Konkretni događaj ocijenjen je iznimkom, dok je u obrazloženju istodobno navedeno da je pozdrav općenito protuustavan.

Ta presuda nije opća dozvola za svaku uporabu pozdrava. Jednako tako, njegova pravna spornost ne pretvara priznatu ratnu postrojbu i svako njezino komemorativno obilježje u vandalizam. Potrebno je vrednovati konkretan kontekst, mjesto, sadržaj i važeće pravo.

Koncert nije dokaz za mural

Usporedba s koncertom koji gradonačelnica nije zabranila jer ga zakon dopušta politički je zgodna, ali dokazno slaba. Koncert i mural podliježu različitim postupcima, dokumentima i nadležnostima. Poštovanje zakona u jednom slučaju ne dokazuje da je u drugom pravilno provjerena dozvola.

Dosljednost se ne dokazuje objavom na Facebooku, nego nalogom, zapisnikom i usporedivom praksom. Rasprave o Vojku Obersnelu, Marinu Miletiću, garažama, Delti i koncertima mogu biti zasebne političke teme. Nijedna od njih ne odgovara na pitanje što je utvrđeno za zid na Škurinjama.

Gradonačelnica ima pravo odgovoriti političkim protivnicima. Međutim, kada se u istu objavu stave Obersnel, Miletić, optužnice, koncerti, garaže, stadion i mural, dobiva se mnogo političke buke, a malo odgovora o konkretnom nalogu.

204. vukovarska brigada: izbrisana pogreškom

Najjasniji hrvatski primjer službenog brisanja murala druge imenovane postrojbe dogodio se u Zagrebu 28. listopada 2021.

Slučaj je počeo prijavom murala s likom Slobodana Praljka na trafostanici na Laništu. Komunalno redarstvo uputilo je nalog HEP-u, vlasniku objekta, koji je priopćio da oslikavanje nije imalo njegovu dozvolu.

Prebojani su i murali posvećeni Vukovaru, Dinamu i 204. vukovarskoj brigadi Hrvatske vojske. Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević dan poslije priznao je da je trebalo ukloniti Praljkov mural, dok su ostali izbrisani pogreškom.

Mural posvećen Vukovaru ponovno je nacrtan, a Tomašević je najavio njegovu legalizaciju. U pronađenim izvještajima nije jasno potvrđeno je li zaseban dio posvećen 204. brigadi vraćen u potpuno istom obliku, pa to ne treba predstavljati kao utvrđenu činjenicu.

Ovaj je slučaj dokaz da je mural ne-HOS-ove braniteljske postrojbe bio žrtva službenog prebojavanja. Nije dokaz da je vlast ciljano smatrala 204. brigadu problematičnom. Upravo suprotno, uklanjanje je priznato kao pogreška.

Riječki slučaj zato otvara drukčije pitanje. U Zagrebu je prebojana cijela trafostanica, zajedno s više murala. Na Škurinjama je prekriven samo HOS-ov grb, dok su ostala obilježja postrojbi ostala na zidu.

prebojena trafostanica i murali na Laništu – HRT.

Murali 4. i 113. brigade bili su vandalizirani, a ne službeno uklonjeni

Mural posvećen Andriji Matijašu Pauku i Izvidničkoj satniji 4. gardijske brigade u Solinu išaran je 2016. godine, a autori i navijači brzo su ga obnovili.

U Splitu je 2017. netko preko grba iste brigade nacrtao četiri crna ćirilična slova „S”. Policija je obavila očevid, a veterani brigade sanirali su mural.

Na Meterizama u Šibeniku u siječnju 2024. drugim je grafitima gotovo potpuno prekriven mural posvećen 113. šibenskoj brigadi HV. Izvorna poruka više se nije mogla pročitati. Ni u jednom od tih slučajeva nije postojao nalog javne vlasti. Radilo se o postupanju nepoznatih osoba.

Ta razlika je ključna. Kada netko noću išara mural, odgovornost se traži policijskim postupanjem. Kada ga ukloni javna služba, građani imaju pravo vidjeti nalog, pravnu osnovu, podatke o vlasništvu i kriterije intervencije.

Miješanje tih kategorija stvara pogrešnu sliku. Činjenica da je mural neke brigade bio vandaliziran ne dokazuje da ga je država brisala. Jednako tako, gradska vlast ne može automatski proglasiti vandalizmom svaki mural koji sama odluči ukloniti.

oštećeni mural 4. gardijske brigade u Splitu – Narod.hr i obnova murala 113. šibenske brigade – Slobodna Dalmacija.

ZNG, policija i Narodna zaštita: nema potvrđenog službenog brisanja

U pregledanim gradskim objavama, medijskim arhivima i službenim stranicama nije pronađen potvrđen primjer da je hrvatski grad ili drugo javno tijelo ciljano uklonilo mural posvećen Zboru narodne garde kao cjelini ili konkretnoj postrojbi pod nazivom ZNG.

Nije pronađen ni usporediv slučaj službenog uklanjanja murala posvećenog MUP-u Republike Hrvatske, prvim hrvatskim redarstvenicima ili konkretnoj policijskoj postrojbi iz Domovinskog rata.

Ministarstvo hrvatskih branitelja zabilježilo je, naprotiv, otkrivanje murala hrvatskim policajcima Stipi Poletu te Ivici i Zoranu Boškoviću u Vukovaru 14. listopada 2024. Mural je nastao na inicijativu Udruge policije vukovarskih branitelja, uz sudjelovanje državnih i lokalnih dužnosnika.

U pregledanim izvorima nije pronađen ni službeno uklonjen mural posvećen Narodnoj zaštiti ili njezinim lokalnim odredima. Isto vrijedi za imenovane gardijske brigade: pronađeni su brojni murali i primjeri njihova vandaliziranja, ali ne i dokumentirano ciljano uklanjanje po nalogu vlasti.

Hrvatska nema javni središnji registar murala iz Domovinskog rata, njihovih dozvola, vlasnika zidova i provedenih uklanjanja. Zato nepronalazak nekog primjera nije dokaz da se nikada nije dogodio. To je granica onoga što se trenutačno može potvrditi.

mural trojici hrvatskih policajaca u Vukovaru – PU vukovarsko-srijemska.

Nova Gradiška ostala je bez odgovora

U noći s 8. na 9. prosinca 2025. u Novoj Gradiški srušen je zid s muralom posvećenim braniteljima, operacijama Bljesak i Oluja te oznakama HOS-a i lokalnih postrojbi. Prema objavljenim svjedočenjima, nastajao je između 2016. i 2024. kao projekt volontera, umjetnika i Grada.

Slučaj nije dovoljno dokumentiran za kategoričan zaključak. Pronađeni izvještaj poziva se na objave građana i navodi da Grad, policija i Gradsko vijeće tada nisu objavili tko je naložio rušenje ni zbog čega. Nisu navedena ni imena lokalnih postrojbi čije su se oznake nalazile na zidu.

Može se tvrditi da je zid s braniteljskim muralom srušen. Bez dodatnih dokumenata ne može se tvrditi da je vlast namjerno uklonila obilježje određene postrojbe niti da je razlog rušenja bio sadržaj murala.

Taj slučaj pokazuje što se događa kada institucije ne daju pravodobno i provjerljivo objašnjenje. Prostor koji je trebao biti ispunjen dokumentima tada ispunjavaju sumnje.

srušeni braniteljski mural u Novoj Gradiški – Cronika.

Pošten argument druge strane: školski zid nije obična površina

Postoji razuman argument u prilog gradskoj intervenciji. Zid uz ulaz u osnovnu školu nije isto što i privatni zid braniteljske udruge ili uređeno spomen-područje.

Grad i škola imaju obvezu znati tko je odobrio oslikavanje, što je odobreno i odgovara li današnje stanje izvornom projektu. Ako suglasnosti nema, vlast ne mora prihvatiti svršeni čin samo zato što je crtež dugo stajao ili ima memorijalnu namjenu.

Posebnu pažnju opravdava i činjenica da HOS-ovo obilježje sadrži pozdrav oko kojega hrvatska pravna praksa i dalje povlači granice ovisno o kontekstu. Roditelji i škola imaju pravo tražiti jasno objašnjenje poruke postavljene na prilazu djeci. To nije automatski napad na branitelje niti poricanje ratnog puta HOS-a.

Ali upravo snaga tog argumenta zahtijeva uredan postupak. Grad je mogao prije prekrivanja objaviti što je pronašao u arhivi, razgovarati sa školom, mjesnim odborom, autorima i braniteljskim udrugama te ponuditi legalizaciju, prilagodbu ili premještanje obilježja.

Kada se najprije ukloni samo sporni dio, a dokumenti ostanu neobjavljeni, razumna briga o školskom prostoru pretvara se u sumnju na selektivnost. Transparentnost nije ustupak protivnicima odluke, nego njezin najjači mogući temelj.

Zašto je Rijeka poseban slučaj

Zagrebački izvođač prebojao je cijelu trafostanicu i uklonio više murala, nakon čega je gradonačelnik priznao pogrešku. U Rijeci je provedena ograničena intervencija na HOS-ovu grbu, dok su ostala obilježja na zidu ostala vidljiva, a vlast tvrdi da sadržaj nije imao ulogu.

To ne dokazuje nezakonitost ni skriveni motiv. Postavlja, međutim, pitanje koje se ne rješava sloganom „red je red”: ako je cijela cjelina bila bespravna, zašto nije uklonjena cijela? Ako je HOS-ov grb naknadno dodan, gdje je dokaz? Ako su ostala obilježja imala suglasnost, zašto ona za HOS nije postojala?

Murali nisu iznad zakona. Vlasnik zida odlučuje o svojoj imovini, a grad ima pravo uređivati komunalni red. Braniteljska tematika nije automatska dozvola za oslikavanje bilo koje površine.

Ali zakonitost se dokazuje dokumentima i jednakom praksom. Dosad pronađene činjenice ne pokazuju da hrvatske vlasti redovito brišu murale ZNG-a, MUP-a, Narodne zaštite ili gardijskih brigada.

Postoje vandalizirani murali, nerazjašnjeno rušenje zida u Novoj Gradiški i jedan potvrđen slučaj službenog brisanja murala 204. vukovarske brigade, koji je zagrebačka vlast priznala kao pogrešku.

Zato Grad Rijeka treba objaviti nalog, rezultat arhivske provjere suglasnosti, status cijele zidne cjeline i podatke o usporedivim intervencijama na drugim muralima. Ako su dokumenti čisti, rasprava će napokon dobiti čvrst temelj. Ako nisu, „red je red” neće biti dovoljno objašnjenje.

Zid se može prekriti za nekoliko minuta. Politička odgovornost ipak ne nestaje pod slojem boje.