VUKOVAR NIJE GRAD U KOJEM ĆE SDSS ODREĐIVATI ŠTO HRVATSKA SMIJE PJEVATI

Thompsonov koncert u Vukovaru nije sigurnosni problem — problem je politička potreba da se domoljublje u gradu hrvatske žrtve ponovno prikazuje kao prijetnja

Najava koncerta Marka Perkovića Thompsona u Vukovaru ponovno je otvorila staru hrvatsku ranu: tko u ovom gradu ima pravo govoriti o miru, tko o dostojanstvu, a tko o navodnim “tenzijama” svaki put kada se hrvatsko domoljublje pojavi u javnom prostoru?

Vukovarski SDSS, preko predsjednika gradskog ogranka i zamjenika gradonačelnika Vukovara Srđana Kolara, poručio je kako koncert smatra događajem “visokog sigurnosnog i društvenog rizika” te pozvao organizatore i nadležne institucije da još jednom razmotre opravdanost njegova održavanja. U priopćenju se navodi kako Vukovar, zbog svoje “složene i osjetljive prošlosti”, zaslužuje događaje koji povezuju ljude i promiču toleranciju, a ne dodatne podjele.

Na papiru, to zvuči kao poziv na mir. U stvarnosti, mnogi će ga doživjeti kao političku poruku da je hrvatska pjesma u Vukovaru problem, da je domoljubni koncert rizik, a da se hrvatski narod u vlastitom gradu ponovno mora opravdavati zato što želi pjevati pjesme o Domovini, žrtvi, vjeri, slobodi i pobjedi.

Vukovar nije neutralna pozornica — Vukovar je simbol hrvatske žrtve

Vukovar nije bilo koji grad. Vukovar nije prazna kulisa na koju svatko može projicirati svoju političku poruku. Vukovar je grad koji je 1991. godine prošao opsadu, razaranje, masovne zločine, odvođenja, logore, nestanke i egzekucije. Vukovar je grad u kojem je hrvatska sloboda plaćena krvlju.

Zato je posebno politički neukusno kada se u istom tom Vukovaru hrvatski domoljubni koncert unaprijed prikazuje kao prijetnja miru. Ne prijete miru pjesme koje pjeva hrvatska publika u slobodnoj Hrvatskoj. Miru prijeti stalna potreba da se hrvatska emocija nadzire, ograničava, sumnjiči i politički disciplinira.

Jer ako Vukovar nije mjesto na kojem se smije pjevati o Hrvatskoj, braniteljima, žrtvi i slobodi, gdje se onda smije?

Problem nije koncert — problem je pokušaj nametanja krivnje

Thompsonovi koncerti nisu samo glazbeni događaji. Oni su za velik broj ljudi i okupljanje sjećanja. Na njima se susreću branitelji, obitelji poginulih, djeca hrvatskih ratnika, mladi koji rat nisu doživjeli, ali znaju da bez žrtve iz 1991. ne bi bilo ni današnje slobode.

Zato pokušaj da se takav koncert u Vukovaru predstavi kao sigurnosni rizik ne djeluje kao briga za suživot, nego kao stara politička matrica: hrvatsko domoljublje najprije se proglasi ekstremizmom, zatim se od institucija traži da ga “preispitaju”, a na kraju se očekuje da Hrvati sami odustanu kako netko ne bi bio “uznemiren”.

To nije suživot. To je politička ucjena pod krinkom smirivanja tenzija.

Godine 1991. Vukovar nije razaran pjesmom o Hrvatskoj

Vrijedi podsjetiti na ono što se danas često prešućuje. Vukovar 1991. nisu razorili hrvatski koncerti, hrvatske zastave ni domoljubne pjesme. Vukovar su razarali tenkovi JNA, paravojne postrojbe i velikosrpska ratna politika. Dok su hrvatski civili ginuli pod granatama, dok su branitelji držali grad bez dovoljno oružja, s druge strane nije se pjevalo o toleranciji ni suživotu.

Pjevale su se pjesme mržnje. Pjevali su se stihovi koji su pozivali na krv i klanje Hrvata. To nije folklor. To nije “nesporazum prošlosti”. To je bio zvučni zapis jedne agresije.

Zato danas zvuči posebno licemjerno kada se upravo u Vukovaru problematizira koncert hrvatskog pjevača, dok se povijesni kontekst agresije pokušava prekriti sterilnim frazama o “osjetljivoj prošlosti”. Prošlost Vukovara nije samo “osjetljiva”. Ona je krvava, dokumentirana i hrvatska. Hrvati nisu zaboravili pjesmu četnika: "Brate Slobo šalji salate, bit će mesa klat' ćemo Hrvate"

Vukovar je Hrvatska — i to nije poruka protiv ikoga

Reći da je Vukovar Hrvatska nije poziv na mržnju. To je činjenica. Ustavna, povijesna, moralna i civilizacijska činjenica.

Nitko razuman ne traži da se bilo kojem građaninu Vukovara uskrate prava. Nitko ne osporava da u gradu žive ljudi različitih nacionalnosti, vjera i obiteljskih povijesti. Ali suživot ne može značiti da se većinski narod u vlastitoj državi mora odreći svojih pjesama, svojih simbola i svojih okupljanja zato što ih politička stranka srpske manjine smatra nepoželjnima.

Suživot ne znači šutnju Hrvata. Suživot ne znači zabranu domoljublja. Suživot ne znači da se u Vukovaru smije govoriti o svemu osim o hrvatskoj pobjedi, hrvatskoj žrtvi i hrvatskoj slobodi.

Institucije moraju čuvati red, a ne provoditi političke želje

Ako postoji sigurnosni izazov, za to postoje policija, redarske službe i nadležne institucije. Njihova je zadaća osigurati javni red i mir, a ne unaprijed zabranjivati događaje zato što se nekome politički ne sviđaju poruke koje publika može pjevati.

U demokratskoj državi koncert se ne otkazuje zbog pretpostavki, političkih pritisaka i ideoloških nelagoda. Koncert se organizira uz jasna pravila, odgovornost organizatora i zakonito postupanje institucija. Sve drugo bilo bi opasan presedan.

Jer danas bi se zabranjivao Thompson u Vukovaru. Sutra bi se preispitivale obljetnice. Prekosutra bi se problematiziralo polaganje vijenaca, mimohodi, pjesme, zastave i svaka javna manifestacija hrvatskog identiteta.

Vukovar ne treba zabrane — Vukovar treba istinu

Vukovar zaslužuje mir. Ali mir bez istine nije mir, nego nametnuta šutnja. Vukovar zaslužuje dostojanstvo. Ali dostojanstvo ne znači da se hrvatska strana mora stalno povlačiti kako bi dokazala da nije “provokativna”. Vukovar zaslužuje suživot. Ali suživot počinje priznanjem tko je bio žrtva, tko agresor i zašto je hrvatska pjesma u Vukovaru prirodna, a ne sporna.

Thompsonov koncert u Vukovaru zato nije samo pitanje glazbe. To je pitanje prava jednoga naroda da u gradu svoje najveće žrtve slobodno pjeva o zemlji za koju su njegovi ljudi ginuli.

A Vukovar, nakon svega što je preživio, ne smije ponovno postati grad u kojem će se Hrvatima govoriti što smiju osjećati, što smiju pjevati i koliko glasno smiju voljeti svoju Domovinu.

I Siniša Glavašević, njegove riječi NIKADA, ama NIKADA se ne smije zaboraviti:

Vukovarski branitelj