14.–17. RUJNA 1991. – JNA BJEŽI PREKO DRAVE: Kako su PP Đurđevac i PU bjelovarsko-bilogorska, uz pomoć pripadnik TO i NZ oslobodile podravske karaule
Od Botova i Pilajeva do Ždale, Ciganfisa, Bakovaca, Mekiša, Šašnatog Polja i Starogradečkog Marofa – najveći teret oslobađanja nosile su policijske snage, posebno Policijska postaja Đurđevac i tadašnja Policijska uprava bjelovarsko-bilogorska
U ratnom rujnu 1991. godine uz Dravu se raspao čitav lanac graničnih karaula JNA. Nije riječ samo o pet objekata koji se najčešće spominju u kratkim kronologijama. U širu priču ulaze Botovo, Pilajevo, Ždala, Ciganfis, Bakovci, Mekiš, Šašnato Polje i Starogradečki Marof.
U današnjim obljetničkim popisima Ždala i Ciganfis često se navode kao jedna stavka – „Ždala Ciganfis“. U starijim vojnim i povijesnim izvorima riječ je o dvjema zasebnim karaulama. Koprivničko-križevačka županija u službenom memorijalnom popisu navodi cijeli lanac karaula.
Glavnu ulogu imala je policija
Najvažnija ispravka dosadašnjih prikaza jest uloga hrvatske policije.
Službeni pregled ratnog puta podravskih postrojbi Grada Đurđevca izrijekom navodi da je tijekom rujna 1991. godine Policijska postaja Đurđevac, samostalno ili u suradnji sa Štabom teritorijalne obrane Đurđevac, oslobodila svih šest graničnih vojnih karaula bivše JNA na svom području.
To nije bila usputna pomoć policije. PP Đurđevac bila je nositelj operacije na južnom podravskom potezu, u sklopu tadašnje Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske.
U akcijama su sudjelovali djelatni i pričuvni policajci, pripadnici TO-a, Narodne zaštite i dragovoljci. U službenom pregledu navodi se i da je 3. pješačka bojna Đurđevac, odnosno kasnija sastavnica 105. brigade HV-a, svoja prva borbena djelovanja započela zajedno s MUP-om upravo oslobađanjem karaula.
Jezgru te bojne činilo je 45 pripadnika MUP-a – po 15 iz policijskih postaja Bjelovar, Koprivnica i Đurđevac. Službeni pregled Grada Đurđevca zato je važan za razumijevanje stvarnog odnosa snaga: policija je bila temelj, a lokalna TO i ZNG njezina potpora.
Lanac karaula od Koprivnice do Pitomače
Znanstveni radovi o JNA u Podravini razlikuju sjeverni koprivnički i južni đurđevački potez.
Na području južno od Koprivnice nalazilo se šest karaula: Ždala, Ciganfis, karaula kod Ferdinandovca koja se u starijim izvorima navodi kao „Narodni heroj Stjepan Debeljak Bil“, Mekiš, Šašnato Polje i Starogradečki Marof.
Na sjevernijem potezu nalazile su se karaule Botovo i Pilajevo. Njihovo preuzimanje vezano je uz Policijsku stanicu Koprivnica i posebnu policijsku jedinicu „Munje“, ali i one pripadaju istoj podravskoj priči o slomu graničnog sustava JNA. Ragužev znanstveni rad o koprivničkom garnizonu i karaulama, kao i istraživanje o Koprivnici u Domovinskom ratu, potvrđuju taj raspored.
Ciganfis i Ždala – posada bježi u Mađarsku
Dana 14. rujna posada karaule Ciganfis, smještene u šumi Repaš, napustila je objekt i prešla u Ždalu.
U Ždali se tako našla ojačana posada od 40 časnika, dočasnika i vojnika. Nakon kraćeg okršaja s hrvatskim snagama, skupina je prešla na mađarski teritorij i predala se mađarskoj graničnoj policiji.
To je najprecizniji javno dostupni podatak. Nema pronađenog mađarskog popisa s imenima, nema potvrde o točnoj postaji ili prihvatnom centru, kao ni podatka o tome kada su i kamo vojnici kasnije upućeni.
Zato se ne može odgovorno tvrditi da su završili u Srbiji, da su internirani u određenom logoru ili da su poslani na neko bojište. Potvrđeno je samo: prešli su granicu i predali se mađarskoj graničnoj policiji.
Broj od 40 ljudi odnosi se na ojačanu skupinu Ždala. Ciganfis se ne smije dodatno pribrojiti jer izvor ne navodi zaseban broj njegove posade. Objavljeni pregled Maria Werhasa donosi upravo taj slijed događaja.
Mekiš – 31 pripadnik JNA
Za karaulu Mekiš kod Podravskih Sesveta navodi se jedan časnik i 30 vojnika – ukupno 31 osoba.
Najčvršća poveznica s hrvatskom stranom vodi prema Policijskoj stanici Đurđevac, odnosno njezinim policijskim i pričuvnim snagama, uz suradnju TO-a.
Jedna sekundarna kronologija navodi da se posada karaule kod Podravskih Sesveta predala Policijskoj stanici Đurđevac s kompletnom opremom i naoružanjem. Međutim, nije pronađen primopredajni zapisnik s popisom oružja.
Može se napisati da je naoružanje preuzeto, ali ne i koliko je bilo pušaka, strojnica, ručnih bacača, minobacača ili streljiva.
Šašnato Polje i Starogradečki Marof
U Šašnatom Polju kod Pitomače predali su se jedan časnik te 40 dočasnika i vojnika – ukupno 41 osoba.
U Starogradečkom Marofu predali su se jedan dočasnik i 20 vojnika – ukupno 21 osoba.
Za ovaj dio operacije lokalni izvori posebno ističu Krizni štab Pitomače, Narodnu zaštitu i policiju, uz koordinaciju Kriznog štaba općine Đurđevac. Prema svjedočenju Tomislava Lovrekovića, tadašnjeg ratnog zapovjednika općine Pitomača, prostor oko karaula bio je osiguran, a električna energija isključena.
To potvrđuje da se nije radilo o izoliranim akcijama pojedinaca, nego o organiziranom policijsko-obrambenom zahvatu. Ipak, javni izvori ne navode ime osobe koja je osobno pregovarala ili potpisala primopredaju.
Bakovci i karaula kod Ferdinandovca
U novijim memorijalnim popisima navode se Bakovci, dok stariji znanstveni pregledi na potezu kod Ferdinandovca spominju karaulu „Narodni heroj Stjepan Debeljak Bil“.
Nazivi u dostupnim izvorima nisu potpuno usklađeni i taj bi detalj trebalo potvrditi izvornom kartom graničnog bataljuna JNA ili operativnim dnevnikom hrvatskih snaga.
Ono što je potvrđeno jest da je taj objekt pripadao južnom lancu karaula koji je tijekom rujna oslobađala PP Đurđevac u suradnji s TO-om. Za posadu, točan datum predaje i popis preuzetog oružja zasad nema javno dostupnog pouzdanog zapisa. No ova karaula nije oslobođenja mirnim putem, već borbenim djelovanjem.
Botovo – pregovori Policijske stanice Koprivnica
Botovo je zaseban, ali važan dio iste priče.
Prema povjesnici Jedinice za posebne namjene „Munje 91’“, u karauli se nalazio zapovjednik Nikola Opačić, stariji vodnik, i 25 vojnika. Pregovore su vodili zapovjednik Policijske stanice Koprivnica Krešimir Papac i zapovjednik „Munja“ Borislav Šaulić.
U neposrednoj blizini bilo je desetak pripadnika „Munja“, spremnih za oružano djelovanje. Predaja je dovršena 16. rujna 1991. godine, a karaula je predana s oružjem.
Službena stranica Policijske uprave koprivničko-križevačke navodi da su pregovori trajali od večernjih sati do ranog jutra te da su policijske postrojbe preuzele objekt sa svim oružjem. Dio vojnika prevezen je u Koprivnicu, gdje su dobili civilnu odjeću i nastavili put kućama, dok je zapovjedniku omogućen odlazak prema Mađarskoj. Povjesnica „Munje 91’“ i službeni zapis Policijske uprave o preuzimanju Botova daju najviše podataka o ovom objektu.
Pilajevo – policija preuzima oružje i streljivo
Karaula Pilajevo kod Gole predala se nakon Botova, prema dostupnoj kronologiji 16. ili 17. rujna 1991. godine.
Za razliku od Ždale, ovdje nema priče o bijegu cijele posade preko granice. Dostupni povijesni pregledi navode mirnu predaju, nakon čega su pripadnici policije preuzeli naoružanje i streljivo.
Točan broj pripadnika JNA u Pilajevu nije pronađen u javno dostupnim izvorima. Zbog toga bi bilo pogrešno popunjavati prazninu procjenama ili prepisivati broj iz Botova.
Što je stvarno preuzeto?
Za pojedine karaule može se potvrditi sljedeće:
Botovo – karaula predana s oružjem; kasniji policijski izvori govore o značajnim vojnim sredstvima;
Pilajevo – policija je preuzela naoružanje i streljivo;
Mekiš – sekundarni izvor navodi kompletnu opremu i naoružanje;
Šašnato Polje, Starogradečki Marof i Bakovci – javno dostupan popis oružja nije pronađen;
Ždala i Ciganfis – posada je otišla u Mađarsku; nije objavljen popis onoga što je ostalo ili što je preuzeto.
Izvori o velikim količinama oružja iz vojarni i skladišta ne smiju se automatski prenijeti na karaule. Karaula nije bila skladišni kompleks poput Crne Gore, Bjelovara ili Doljana.
Koliko je ljudi bilo u karaulama?
Poznate brojke zasad su ove:
Botovo – zapovjednik i 25 vojnika, ukupno 26;
Ždala–Ciganfis – 40 ljudi u ojačanoj skupini;
Mekiš – 31;
Šašnato Polje – 41;
Starogradečki Marof – 21.
To je najmanje 159 ljudi za koje postoji javno objavljen broj.
Za Pilajevo i Bakovce točan broj posade nije potvrđen, pa se ukupan broj svih pripadnika JNA u cijelom lancu karaula ne može pošteno zaključiti.
Datumi: 14. rujna bio je početak sloma, ne nužno datum svakog formalnog preuzimanja
Werhasov pregled sve ključne događaje na južnom potezu smješta u 14. rujna: napuštanje Ciganfisa, bijeg skupine iz Ždale te predaje Mekiša, Šašnatog Polja i Starogradečkog Marofa.
Drugi izvori razlikuju početak blokade, predaju posade, fizički ulazak u objekt i kasnije formalno preuzimanje. Zato se u lokalnim i znanstvenim zapisima pojavljuju datumi 14., 15., 16. i 17. rujna.
Naslov s 14. rujnom ima povijesno uporište, ali cijeli lanac treba prikazati kao operaciju koja se protegnula kroz nekoliko dana. U njezinu središtu nisu bile neodređene „hrvatske snage“, nego policija – prije svega PP Đurđevac i tadašnja PU bjelovarsko-bilogorska, uz TO, Narodnu zaštitu i ZNG. Na koprivničkom potezu ključnu su ulogu imali PS Koprivnica i „Munje“.
Podravske karaule nisu pale same od sebe. Pale su zato što je policija, uz pomoć lokalnih obrambenih struktura, istodobno blokirala, pregovarala, osiguravala prostor i preuzimala objekte. Dio posada predao se, dio pobjegao, a dio oružja odmah je uključen u obranu Hrvatske.
Izvori
Izvor:PHB
