RATNI SPOMENAR 1.GBR HVO-a: 24. srpnja – Zapovijed za Procip

Nakon primitka zapovijedi slijedi brza popuna streljivom, pregled naoružanja i tehničke opreme. Dvije satnije kreću na polazne položaje podno Procipa, gdje su već raspoređeni Tiborovi Zmajevi (PZO) i obje minobacačke bitnice. Sve se odvija pod okriljem noći – nečujno, ali odlučno.

25. srpnja – Bitka za kotu 1459

Do 11 sati sljedećeg jutra, zemlja se trese pod silinom topničke paljbe naših "Bušića". Udarni val pripreme je završen – sada kreću pješaci 3. bojne prema tvrdo utvrđenoj koti 1459. U napad ide druga satnija, uz dijelove ostalih satnija, uključujući i zapovjedništvo bojne. Tenkisti, spremni kao nikad prije, čekaju svoj trenutak.

Ubrzo se radiovezom javlja loša vijest – naši pješaci su naišli na minsko polje. Neprijatelj je pametno i podlo postavio "odskočne" mine, a i uz sav oprez neki su zapeli za žice. Srećom, zub vremena je oslabilo upaljače – životi su pošteđeni.

Tada na scenu stupaju mineri – hladnokrvni, sabrani, s preciznošću kirurga skidaju mine. Put je otvoren.

Borba se rasplamsava

Oko podneva, bitka ulazi u svoj žestoki ritam. Srpski mitraljezi, bombe i granate sijevaju sa svih strana, ali "Bušići" ne posustaju. Tenkovske posade pokazuju nevjerojatnu hrabrost, probijaju se čistinom uz rub šume, rame uz rame s pješacima – savršena koordinacija na terenu, na udaljenosti od samo četrdesetak metara tuku po neprijateljskim rovovima.

Borba je žestoka, krvava. Dolazi do ranjavanja – Miroslav i Milenko brzo su zbrinuti i evakuirani prema Tomislavgradu.

Prvi neprijateljski rov pada. Među zarobljenima je ranjeni srpski vojnik – ostavljen od svojih, spašen od naših.

Zadnji otpor

Preostala je još jedna zemunica – skrivena, gotovo nepristupačna. Dvije jele stoje na putu, ali tenkisti manevriraju s nevjerojatnom vještinom, dok se meci odbijaju od oklopa. Dvije granate – i stabla padaju. Tenk pogađa rov s udaljenosti od tridesetak metara – izravan pogodak. Ubrzo dovodimo još jednog zarobljenika – Rade Šaljivdija iz Glamoča.

Ni pojačanja iz neprijateljske pričuve ne mijenjaju tijek bitke. Rov za rovom pada – tenkovi pružaju snažnu potporu, a oko 17 sati, sve je gotovo. Kota 1459 je u našim rukama – drže je "Bušići".

Nakon bitke

Iako iscrpljeni, pripadnici 3. bojne ostaju na liniji preko noći. Čuvaju osvojene položaje, pitajući se kako je itko mogao napustiti tako snažno utvrđene rovove.

U popodnevnim satima dolazi smjena – slijedi zasluženi odmor.

"Bušići" – neustrašivi i nepokolebljivi.