Dok Plenković u mislima lebdi hodnicima Bruxellesa, Vučić i Vulin planiraju Veliku Srbiju

Oni koji slijepo vjeruju u teoriju zavjere, po kojoj je zaoštravanje odnosa Hrvatske i Srbije isključivo smišljeni plan političkih elita koje time pokušavaju sakriti nesposobnost rješavanja ključnih ekonomskih i socijalnih problema, nalaze se u velikoj zabludi. Dominantna ideja srpske politike Srpska politika, u posljednjih 150 godina ima jednu dominantnu ideju i projekt, a to je stvaranje Velike Srbije, dakle države u kojoj bi živjeli svi Srbi. Ta ideja se ne miri s postojećim granicama, već se mijenja, evoluira i prilagođava trenutnim okolnostima, ali je samo pitanje vremena kada će ponovno poprimiti svoj iskonski agresivni oblik. Ipak, hoće li Srbija prema Hrvatskoj nastupati agresivno i primitivno ne ovisi toliko o srpskoj politici, koliko o vještini i odlučnosti hrvatske politike i diplomacije, koja je potpuno podbacila u verbalnoj konfrontaciji s arogantnim Aleksandrom Vučićem i prijetećim ministrom obrane Srbije, Aleksandrom Vulinom. Zakašnjela reakcija hrvatskog ministarstva vanjskih poslova, koje Vulina proglašava nepoželjnom osobom u Hrvatskoj, predstavlja još jednu demonstraciju nekompetentnosti naših diplomatskih kadrova, koji ne umiju strateški razmišljati te se zapravo izbjegavaju suočiti s poražavajućim političkim činjenicama. Hrvatska nema strategiju Pretpostavljam da nitko u hrvatskoj Vladi nije definirao dva ključna razloga zbog kojih se dogodio sramotni čin u Narodnoj skupštini Srbije, nakon kojeg je čovjek zvan Njonjo, poput uvrijeđene frajle, pobjegao natrag u Hrvatsku. Ne tvrdim da je trebao tamo ostati, ali i način odlaska je bitan, retorika, diskurs, stav tijela i boja glasa. Jedini koji je u tom smislu manje uvjerljiv od predsjednika Vlade Andreja Plenkovića je Goran Jandroković zvani Njonjo. Protjerivanjem ruskog diplomata i davanjem podrške kontroliranom i očigledno dogovorenom napadu na vojna skladišta u Siriji, Hrvatska se konačno i bezuvjetno deklarirala kao država koja sluša apsolutno sve zapovijedi i instrukcije Amerike i Europske Unije. Istodobno, energetski i gospodarski ovisimo o Rusiji, koja također ima veliki utjecaj na politička zbivanja u našoj zemlji. Nema sumnje, galama, psovke i optužbe iz Srbije povezane su i s novim hladnim ratom Rusije i Amerike, u kojem smo, pojednostavljeno gledano,  mi na jednoj, a Srbija na drugoj strani. Da smo u slučaju „Skripal“ i napadu na Siriju postupili kao neovisna, neutralna i suverena država, incident u Narodnoj skupštini Srbije se vjerojatno nikada ne bi dogodio. Uostalom, Vojislav Šešelj nije samostalna politička figura već potrošeni ratni zločinac kojeg se aktivira po potrebi vladajuće srpske politike, ali i Rusije. S jedne strane poslušnički branimo Europu i Zapad, usvajamo deklaracije, zakone, u stvari ispunjavamo apsolutno sve što se od nas traži, a s druge ista te Europska Unija ne pokazuje ni najmanju volju da makar pedagoški nastupi prema Srbiji, koja pak navodno želi biti dio te iste zajednice. Tko je nadležan za Jasenovac? Drugi veliki problem je pitanje nadležnosti nad Jasenovcem. Hrvatska od Srbije traži arhivsku građu iz vremena NDH-a, ako ne originalne dokumente, onda barem uvid u materijale i(li) kopije, ali u Srbiji o tome ne žele niti čuti. Naime, kada bi čitava istina izašla na vidjelo ispalo bi kako se srpski narod desetljećima truje preuveličavanjem brojki žrtava, pa čak i banaliziranjem samog karaktera logora, koji je po najnovijim istraživanjima služio kao mjesto masovnih likvidacija i nakon Drugog svjetskog rata. Hrvatska ne smije bježati od Jasenovca i zločina koji su se tamo nedvojbeno događali, ali isto tako ne smije dopustiti da se pomoću žrtava manipulira i reketari sadašnjost i budućnost ovih prostora. Povijest hrvatsko-srpskih odnosa treba sagledavati u cjelini, još od vremena Austrougarske, jer se na taj način mogu predvidjeti i budući događaji. Iako na svojoj strani raspolaže s jakim argumentima, Plenković odbija s Vučićem i Vulinom raspravljati o povijesti i svojom šutnjom im daje kredibilitet koji ne zaslužuju. Kao umišljeni europejac, on u mislima lebdi hodnicima Bruxellesa, a i okružio se takvim ljudima. Ali nasilnicima se ne okreću leđa, jer ih to samo potiče na daljnju agresiju. Neovisno o proglašavanju Vulina nepoželjnom osobom u Hrvatskoj, ova Vlada je u stalnom povlačenju od konfrontacije s velikosrpskom politikom i agresivnom, žučljivom retorikom njenih predstavnika. Također, bitno je napomenuti kako sve ono što govore Vulin, Vučić pa i Šešelj, ponavlja i Milorad Pupovac, samo na nešto civiliziraniji način. A Plenković, pošto nije upoznat sa sadržajem, zna ocijeniti samo formu.