Na jučerašnjoj Žalbenoj raspravi pred Haaškim sudom u predmetu Prlić i ostali,  tužiteljstvo je kazala kako je Raspravno vijeće utvrdilo da je politika Herceg Bosne bila promjena nacionalne strukture HercegBosne i to putem etničkog čišćenja. Na navode obrane generala Praljka koja tvrdi kako Praljak nije znao za zločine u Gornjem Vakufu/ Uskoplju, tužiteljstvo samo kazalo kako ono „tvrdi suprotno“ bez bilo kakvog drugog, konkretnog, dokaza. Tužiteljstvo je navelo i kako  Slobodan Praljak bio itekako dobro obaviješten o zbivanjima u Gornjem Vakufu / Uskoplju i da je čak davao naređenja generalu Željku Šiljegu. Rečeno je kako je Praljak planirao, omogućio i bio obaviješten  o zločinima u Gornjem Vakufu / Uskoplju i da ih je prema tome i planirao. Iako je Praljak preuzeo zapovjedništvo HVO-a  u sprnju 1993. godine, Tužiteljstvo tvrdi kako je on sudionik UZP-a još siječnja 1993. i da, tom logikom, ima i de facto i de jure kontrolu nad jedinicima HVO-a. Tužiteljstvo, također tvrdi, kako je Praljak pravino proglašen krivim za sva kaznena djela UZP-a tijekom tog razbolja. Tužiteljstvo je navelo kako je odgovoran i za zločine u Mostaru, iako Praljkova obrana tvrdi da nije, jer je, prema navodima Tužiteljstva istočni Mostar granatiran svakodnedno i intenzivno.  Tužiteljstvo se poziva na svjedoka koji je kazao da je Donja Mahala namjerno gađana artiljerijom i automobilskim gumama napunjenim ekspolozivima i da je HVO tesitrao dvije napalm bombe na Donjoj Mahali u kolovozu 1993. Tužiteljstvo je tako, navelo, i kako su snajperisti HVO-a svakodnevno na nišanima držali žene, djecu i starce te da su gađali ljude dok su išli po vodu, a da su deložacije bosanskih Muslimana već bile u tijeku dok je Praljak preuzimao zapovjedništvo, a nastavile se i po njegovom dolasku. Spornim smatraju kada je izrazio ponos s operacijama HVO-a i pozvao ih da idu u nove pobjede za Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu. Tužiteljstvo također smatra kako je HVO imao namjeru provoditi teror nad Muslimanima kao i da je Praljak imao namjeru s jedinicima HVO-a vršiti taj teror. Tužiteljstvo je, pa tako i prvostupanjsko vijeće zaključilo kako je Praljak doprinio zločinima u istočnom Mostaru – granatiranje, snajperska djelovanja, protupravno zarobljavanje, uništavanje privatne imovine i nasilne deložacije kao da su i džamije i Stari most namjerno uništeni te na koncu, da je imao namjeru maltertirati  i ubijati civile i protuzakonito ih ‘terorizirati’. Tužiteljstvo smatra kako su i HVO i Slobodan Praljak imali konkretnu namjeru provoditi teror nad civilnim muslimanskim stanovništvom te kako ne postoji nikakva greška na osnovu koje bi se poništila osuđujuća presuda. Navodno rušenje Starog mosta, haaško tužiteljstvo tretira kao „metu na osnovu koje bi se širio daljnji teror i doprinijelo kampanji progona muslimana koje je radio HVO“. Zaključili su kako Stari most jest bio zakonita vojna meta no da nije iz tog razloga izabran za metu. Tužiteljstvo navodi kako se progon mostarskih muslimana ne može gledati izolirano i odvojedno nego da je to cijela kampanja, dugotrajna i organizirana kampanja progona i teroriziranja gdje ih se napdalo, ubijalo, protjerivalo i deportiralo. Tužiteljstvo dalje navodi kako Stari most nije bio srušen jer je bio legitimna vojna meta jer bi inače bio srušen ranije u kampanji i opsadi Mostara, kako tvde, nego je srušen kao odmazda zbog zločina u Varešu i to je napad na Muslimane a ne na Armiju BiH. Glede zločina u Stupnom Dolu kod Vareša, Tužiteljstvo tvrdi kako je Praljak o tome bio na vrijeme obaviješten, kao i Franjo Tuđman, no da nije pokazao zabrinutost za takvo što jer nije pozvao Ivicu Rajića na odgovornost. Tužiteljstvo smatra kako je Praljak kazneno odgovoran za sve zločine iz UZP-a , kao i one u zatočeničkim centrima, a ne samo one u kojima je osobno doprinio, te da njegova nesaznanja o uvjetima zatočenja u Dretelju i Gabeli  nimalo ne utječu na kaznenu odgovornost, prenosi dnevnik.ba