Sve te silne agencije koje se u Hrvatskoj bave istraživanjem javnog mijenja nijednom u ovoj godini nisu propitivali (barem ne javno) hrvatske građane što misle o popularnosti drugih ljudi nepolitičara, kao da u Hrvatskoj danas ne postoji nitko drugi osim predsjednika Republike, premijera ili šefa oporbe. Sve je to isključivo u službi zaštite političkih oligarha koji ne žele čuti ni vidjeti bilo koga tko bi im ugrozio rejting.

Prema najnovijem istraživanju Crobarometra studeni i prosinac su bili najpogubniji za sve političare u Hrvatskoj. Najviše "razloga za zabrinutost" ima premijer Zoran Milanović jer je dramatično pala podrška i njegovoj stranci i radu njegove Vlade. Štoviše, Milanovićevi su dobili najnižu ocjenu od dolaska na vlast 2011. godine!

Istraživanje pokazuje kako čak 74 posto hrvatskih građana smatra da zemlja trenutno ide u lošem smjeru, a samo 18 posto ih misli suprotno. Sve to prati i (sve) veći rast pesimizma u odnosu na prošli mjesec. Premijeru Zoranu Milanoviću danas vjeruje samo 33 posto birača, a čak dvije trećine ih ima negativno mišljenje o njemu. To je najlošija potpora koju je Milanović ima od dolaska na vlast. Slično je i sa šefom oporbe Tomislavom Karamarkom kojeg pozitivno ocjenjuje mizernih 16 posto birača, što je za njega drugi najlošiji rezultat u ovoj godini.

Predsjednik Republike Ivo Josipović u novu godinu, u kojoj će tražiti još jedan mandat od birača, ulazi s padom potpore. Međutim i dalje je uvjerljivo najpopularniji hrvatski političar s visokih 74 posto povjerenja birača, iako mu je to jedan od lošijih osobnih rejtinga ove godine. Razloge treba tražiti u padu potpore među biračima HDZ-a, kod neodlučnih birača, ali i birača ostalih stranaka.

Svi ostali nacionalni političari također su "gubitnici". Ivan Grubišić je na 48 posto, isti rejting ima i Josip Leko te Dragutin Lesar. Vesna Pusić uživa potporu 42 posto birača, Ruža Tomašić 30 posto, Silvano Hrelja je na 23 posto, a Vladimir Šišljagić na 20 posto itd., itd., itd.....

Čitajući sve te silne postotke netko neupućen bi mogao pomisliti kako se radi o respektabilnim političarima iza kojih stoji velika potpora birača a radi se zapravo o bijednom uzorku koji ne znači apsolutno ništa. Služi tek za redovito obmanjivanje javnosti.

Danas vladinu politiku ne podupire gotovo 70 posto birača i to je najlošiji rejting vlade Zorana Milanovića od dolaska na vlast. Očekivano 74 posto birača misli da zemlja ide u lošem, a samo 18 posto da ide u dobrom smjeru što je najveći rast pesimizma uopće, a sa 74 posto pesimističnih (birača) ovo je drugi najlošiji rezultat u 2013.

Isto tako sve tri najvažnije državne institucije su lošije ocijenjene u prosincu u odnosu na mjesec prije. Predsjednik s ocjenom 3,2, Vlada s mršavom dvojkom (2,1), a sličnom školskom ocjenom ocijenjen je i Hrvatski sabor (1,9).

SDP već drugu godinu na vlasti završava s 24 postotnom potporom građana, dok su njihovi protivnici (HDZ) na rejtingu od 20 posto. Laburisti godinu završavaju s 10 posto, HNS je na 4 posto (o tome čak kruži šala kako Vesna Pusić i Ivan Vrdoljak znaju svakog svog glasača poimence), a istim rejtingom godinu završava i HDSSB. Pravaši Ruže Tomašić imaju 3,3, Ivan Grubišić je na 3,3, a HSS na 2,7 posto. Slijede BUZ na 2,5, HSLS i HSP imaju po 2,2 posto. IDS je na 1,5, a HSU na 1,2 posto.

Iz svega je vidljivo kako hrvatski političari nikad nisu bili nepopularniji, barem ako je vjerovati agencijama koje po narudžbi istih svaki mjesec istražuju što hrvatski građani misle o ljudima koji ih vode. Ukratko, cijele ove godine vrh popularnosti držali su predsjednik Josipović, ministar financija Slavko Linić, premijer Milanović i oporbenjaci Dragutin Lesar i don Ivan Grubišić. Od stranaka uglavnom su to SDP i HDZ.

Posljednje istraživanje pokazuje kako svim vladajućima nezaustavljivo pada (naklonost birača) a u isto vrijeme Karamarko se ne diže, jer nije uspio kapitalizirati ni pad potpore vladajućima a ni rezultate referenduma o braku koji su najbolje pokazali što većina građana ove zemlje želi i misli.

Koliko su zapravo sva ta istraživanja javnog mnijenja recentna jasno je svakom pučkoškolcu. Njihov osnovni cilj je dovesti u zabludu većinu građana jer se svako istraživanje mora pažljivo čitati za sebe, a još pažljivije tumačiti ili uspoređivati. Kada se dakle analiziraju sva ta silna istraživanja u Hrvatskoj vidljivo je kako se u njima redovito pojavljuju samo političari. Slijedom toga prosječan građanin ne može doznati kakva je primjerice popularnost generala Ante Gotovine ili Željke Markić. Iako je general Gotovina uvjerljivo najpopularnija ličnost u Hrvatskoj, posebice nakon oslobađajuće presude, njega ta i takva istraživanja uglavnom zaobilaze. Isto je i sa Željkom Markić, ženom koja je uz neviđenu medijsku hajku, uvrede i šikaniranje uspjela senzibilizirati veliki dio hrvatske javnosti, organizirati referendum i odnijeti pobjedu kao nijedan političar zadnjih 15-tak godina. Jasno je i zašto ih nema. Politički oligarsi u Hrvatskoj ne žele čuti a ni vidjeti bilo koga tko bi im ugrozio rejting. Sve do jednom.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE