Velikosrpsko ludilo još uvijek živo i opasno na 'našim prostorima'

Mi dakle, moramo vrlo dobro zapamtiti jednu stvar. Za velikosrbe postoji Srbija kao matična država srpskog naroda i Srbi koji žive u susjednim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije. Dijelovi teritorija tih bivših republika, sada samostalnih država, na kojima žive Srbi, za njih su isto 'sveta srpska zemlja'. Koju, ne birajući sredstva, kad-tad treba priključiti Srbiji. Nekoliko uznemirujućih događaja u zadnje vrijeme razvidno su pokazali koliko je velikosrpsko Božovićludilo još uvijek živo i opasno na 'našim prostorima'. Najprije je za vrijeme nedavnih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u posljednji trenutak spriječen oružani državni prevrat, preko ubačene terorističke skupine iz Srbije. U režiji umirovljenog policijskog generala iz Niša i 'ugrožene' prosrpske opozicije u Podgorici. S tragom u pozadini koji vodi sve do Moskve. Onda je, usred Zagreba, na božićnom domjenku Pupovčevog Srpskog narodnog vijeća, nekakav bahati balkanski primitivac, kao izaslanik novog srbijanskog vožda Vučića, pred nazočnim hrvatskim premijerom i najvišim dužnosnicima hrvatske države, povišenim tonom prijetio Hrvatima. Obećavši 'ugroženim' hrvatskim Srbima da će ih matična država (Srbija) 'u svim budućim iskušenjima i problemima štititi svim raspoloživim sredstvima'. Kako bi ih uvjerio da bez straha mogu i dalje ostati posvećeni 'svojoj misiji' u Hrvatskoj, patetično je 'narodu s jasenovačkim cvetom na duši' prenioVučićevu kopiju Slobinog obećanja 'zaštite' - ' nikada više neće biti Jasenovca, nikada više neće biti Oluja, ubijanja i progona'. Samo nekoliko dana nakon toga, na nelegalnoj i krajnje provokativnoj proslavi 'Dana Republike Srpske', lokalni  Vučić Dodikvelikosrpski smutljivac Dodik i dezorijentirani posrbica, Kusturica puno su izravnije izrekli svoje prijetnje i puno jasnije dali do znanja što im je krajnji cilj 'od kojeg neće odustati' - pripojenje 'njihove' polovice BiH - Srbiji. Kako bi i BiH Srbi mogli bez straha ostati posvećeni 'svojoj misiji', u Banja Luku im je potporu došlo dati i'zaštitu'obećati brojno izaslanstvo iz Beograda. Predvođeno predsjednikom Srbije, deklariranim četničkim vojvodom Nikolićem, koji u svemu podupro 'brata Milu', najvišim dužnosnicima srbijanske vlade i opozicije, poglavarem SPC-a i velikosrpskom intelektualnom elitom. Niti tjedan dana nakon toga, s glavnog željezničkog kolodvora u Beogradu, uz prigodan 'kulturno-umijetnički program', prema Kosovu je upućen 'ruski vlak' sav obojen u srpsku zastavu,iznutra pun srpskih ikona, fotografija i podataka koje 'svjedoče da je Kosovo srpsko', a izvana, na nekoliko svjetskih jezika, uključujući i albanski, drečeći išaran parolama 'Kosovo je Srbija'. No, energičnom akcijom vlasti u Prištini i kosovske specijalne policije ROSU spriječen je prelazak 'vlaka mira' preko granice na teritorij Kosova. Nakon čega su ga Vučić i njegovi 'miroljupci' podvijenog repa pod okriljem noći ' vratili natrag u Beograd. 'Bivši'velikosrbi u Beogradu opet ponavljaju scenarij s kraja 80-tih i početka 90-tih Što je dakle razlog i krajnji cilj tako učestalih provokacija i očitih signala ponovnog buđenja velikosrpskog ludila u  Jugoslavija'Našoj Regiji' ? Ponašajući se kao da se bivša Jugoslavija nije raspala i kao da su novonastale samostalne države u okruženju još uvijek njihove kolonije u kojima mogu raditi što god hoće, 'bivši' velikosrbi u Beogradu pokazuju time koliko očajnički preziru njihovu suverenost, vlast, zakone i vrijednosti. Iako svi jako dobro znaju da je to sada samo primitivna balkanska arogancija bez pokrića, jer današnja Srbija ne može više biti prijetnja nikome do samoj sebi, to još uvijek ne znači da velikosrbi u Beogradu neće, za potrebe svojih sponzora izvana, i dalje poticati sukobe i kaos na Balkanu. Odnosno, da neće želju donedavno utamničenih naroda za životom u miru i samostalnim odlučivanjem o vlastitoj sudbini, još neko vrijeme opstruirati velikosrpskom politikom iz Beograda. Kada se spomenutim provokacijama s jedne strane pridodaju prognoze iz kruga uglednih analitičara i poznavatelja Kolinda Grabar Kitarovićprilika na Balkanu kako bi, zbog enormnih problema s općom bijedom i kriminalizacijom društva, u Srbiji do kraja ove godine mogli izbiti građanski nemiri, a s druge, sve češće bombastične najave srbijanskih medija o 'skorom i neizbežnom ratu na našim prostorima' onda je svakome tko ima zrno zdravog mozga u glavi jasno zašto 'bivši'velikosrbi u Beogradu opet ponavljaju scenarij s kraja 80-tih i početka 90-tih. Što se tiče spremnosti Hrvatske da se s tim izazovima suoči na pravi način, osim dobrog primjera predsjednice koja u tom smislu djeluje proaktivno, kod većine drugih hrvatskih političara primjećuje se nedostatak hrabrosti i osjećaj dužnosti da štite suverenost i dignitet vlastitog naroda. Umjesto da velikosrpska podmetanja i provokacije na vrijeme prepoznaju kao prijetnju miru i sigurnosti svoje države, većina njih, što zbog 'bivšeg' kompleksa inferiornosti prema Srbima što zbog 'političke korektnosti'rađe plašljivo zabija glavu u pijesak i ne čini ništa. Koliko će im još vremena proći dok uvide kako su 'bivši' velikosrbi nastavili voditi specijalni rat protiv Hrvatske i nakon 1995.? Sve su to postale očite stvari i zašto ih ne nazvati pravim imenom? Nema razloga i ništa dobrog u skrivanju golih činjenica. Uostalom, nema ništa zagonetnog u vezi s velikosrpskom doktrinom Beograda, koja je želju za širenjem i dominacijom nad svojim susjedima usadila duboko u psihu srpskog naroda. Sve je to sasvim jasno izloženo u Garašaninovom Načertaniju i u memorandumima Srpske akademije nauka. Mi dakle, moramo vrlo dobro zapamtiti jednu stvar. Za velikosrbe postoji Srbija kao matična država srpskog naroda i Srbi koji žive u susjednim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije. Dijelovi teritorija tih bivših republika, sada samostalnih država, na kojima žive Srbi, za njih su isto 'sveta srpska zemlja'. Koju, ne birajući sredstva, kad-tad treba priključiti Srbiji. I sve dotle dok se svi ti željeni dijelovi izvan granica današnje Srbije, ne priključe 'matici' - ne može biti mira. Zbog toga su (veliko)Srbi u posljednjih 150 godina bili ili u ratu ili u fazi pripreme rata sa svim susjednim država i narodima. A ponekad su u svoje ratove znali upregnutii cijeli svijet. Mržnja prema Hrvatskoj Zbog velikosrpskih pretenzija na hrvatski teritorij, a poglavito zbog žarke želje da okupacijom teritorija Hrvatske u zaleđu Zadra i Dubrovnika, Srbija iziđe na Jadransko more, Srbi su Hrvatima u otvorenom ili prikrivenom ratu ('do istrage naše ili vaše') još tamo od Garašaninova Načertanija. Samo što su neke hrvatske političke vođe bile, ili još uvijek jesu, prebedaste da to uvide. S druge pak strane, ako se osvrnemo na tih 150 godina unatrag vidjet ćemo da nijedna druga zemlja, kao Hrvatska, Mit o nebeskoj Srbijinije dala Srbima toliko slobode, beneficija i šansi da budu integralni, a remetilački čimbenik unutar nje. Mnogi su to iskoristili i postali vrlo uspješni, poznati i sretni ljudi, ponosni na svoju hrvatsku Domovinu. Sve dok Hrvatska nije otrgnuta od civiliziranog dijela Europe, na prijevaru odvučena na Balkan i ugurana u dvije zlokobne Jugoslavije. U kojima su Hrvati, zbog beskrupulozne pljačke, brutalnih zločina i posrbljavanja Hrvatske, sa Srbima zakrvili do kraja. Poglavito u obrani od njihove agresije u posljednjem, Domovinskom ratu. Nažalost, i danas, kada je Hrvatska ponovo izborila svoju slobodu i mjesto u krugu civiliziranih zemalja EUrope, unatoč svim abolicijama, nerazmjerno visokoj zastupljenosti u političkom, medijskom i javnom životu te pogodnostima koje im današnja moderna i demokratska hrvatska država pruža, mnogi hrvatski Srbi još uvijek misle da je njihova sveta dužnost boriti se protiv nekakvog imaginarnog 'buđenja fašizma, ustaša, jasenovačkog logora'.... A ne protiv buđenja grabežljivog velikosrpstva iz Beograda, koje je svojim nasiljem i groznim zločinima nad Hrvatima, među kojima je prijelomno bilo ubojstvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika u beogradskoj Supštini, zapravo proizvelo Pavelića, ustaše, NDH, Jasenovac, Bleiburg, Vukovar, Ovčaru i Oluju. I današnju mržnju i netrpeljivost. Ali, tko bi im na to mogao skretati pozornost i otvarati oči? Recimo, na interesantnu činjenicu kako su čak i tako veliki znanstvenicina drugoj stani oceana, poput Alberta Einsteina i Heinricha Manna, koje sigurno nije puno zanimala politika, zgroženi bestijalnim likvidavijama uglednih Hrvata od strane velikosrpskog režima u prvoj Jugoslaviji, ipak osjetili potrebu da javno dignu svoj glas protiv toga. Oni su naime, nakon brutalnog ubojstva znamenitog hrvatskog intelektualca Milana Šufflaja, pišući u New York Timesu od 6. svibnja 1931. naveli: 'Činjenice ukazuju da se okrutnost i surovost koje se primjenjuju nad Hrvatima stalno pojačavaju. Ubojstva kao političko oružje ne smiju biti tolerirana i od srbijanskih političkih ubojica ne smiju se praviti nacionalni heroji...'. Što se dakle od tada do danas promijenilo u Srbiji? Ili, s druge strane, možete li zamisliti da ovako nešto u svojim medijima i Biltenima, objavi Milorad Pupovac? Ili u vodećim 'hrvatskim' medijima, Jergović, Tomić, Dežulović? Ili da taj značajan detalj, kao ilustraciju težine položaja hrvatskog naroda u bivšim Jugoslavijama, svojim studentima obznane 'hrvatski' povjesničari, Markovina, Jakovina, Josipović, Dejan Jović, Puhovski? Ni govora. Oni su mentalno još uvijek zarobljeni u svojim voljenim Jugoslavijima, gdje i danas, skupa s 'srbijanskim političkim ubojicama od kojih se prave nacionalni heroji', još uvijek ratuju protiv – 'ustaša'! No, bez obzira na sve to, samo na osnovu dosadašnjeg vlastitog iskustva hrvatski Srbi bi trebali biti duboko svjesni da je njihovo slijepo nasijedanje na laži i obmane velikosrpske politike Beograda, za njih ravno samoubojstvu. To ih je do sada gotovo pomelo iz Hrvatske. Namjerno ignoriranje te činjenice neće ih odvesti daleko. Samozavaravajuće poricanje vlastite odgovornosti isto tako. Ima jedna dobra narodna izreka kojom bi se moglo opisati njih, 'bivše' velikosrbe i 'bivše' Jugoslavene - Nitko nije toliko slijep kao oni koji ne žele vidjeti. Hrvatski Srbi treba sami sprječavati promociju iracionalnog velikosrpskog ludila Hrvatski Srbi koji žele dobro sebi i svojoj obitelji, koji žele živjeti u miru i imati dobar ugled u današnjoj hrvatskoj državi i društvu, moraju se prvo sami truditi da u svojoj zajednici sprječavaju promociju iracionalnog velikosrpskog ludila i radikalizaciju mladih naraštaja tom zloćudnom idejom. Jedino tako mogu izbjeći dosadašnju sudbinu i neugodnost da se cijeloj srpskoj manjini u Hrvatskoj lijepi etiketa velikosrpskog remetilačkog čimbenika. Zbog koje bivaju omraženi od većine Hrvata. Oni moraju znati da neće uspjeti poboljšati svoj ugled i položaju hrvatskom društvu sve dotle dok služe kao lutke na koncu i naboj za razaranje Hrvatske na putu ostvarenja velikosrpskih ciljeva Beograda. Ako se hrvatski narod (uključujući tu i hrvatske Srbe) konačno želi riješiti velikosrpske noćne more, onda kao prvo ne smije na izborima svojim glasovima podržavati one političke snage u društvu koje toleriraju ili kreiraju tu latentnu prijetnju miru i teritorijalnom integritetu Hrvatske. S druge strane, hrvatskoj vlasti, bila ona lijeva ili desna, prioritet mora biti osiguranje mira i slobode svim hrvatskim građanima. Ali i donošenje teških odluka kada treba iz javnog života isključiti ili sankcionirati one pojedince i grupe koje svojim ponašanjem dokažu da ne mogu ili ne žele prihvatiti slobodnu, mirnu i teritorijalno cijelovitu hrvatsku državu. I živjeti u skladu s njenim zakonima. Isto tako, političarima na vlasti u Hrvatskoj mora biti jasno da dokle god dopuštaju velikosrpskim huškačima iz Beograda da slobodno ulaze i bahate se po Hrvatskoj, mira s hrvatskim Srbima neće biti. Zar ne vide da ovo što se nedavno dogodilo s Vučićevim izaslanikom slijedi isti obrazac po kojem su im već prije, pripremajući ih za balvan revoluciju, dolazili 'zaštitu' nuditi Šešelj, Vučić, Arkan, Giška, Kapetan Dragan...? Uloga SPC-a Tu svakako treba spomenuti i ponašanje Srpske pravoslavne crkve. Koja u puno slučajeva u Hrvatskoj ne dijeluje kao SPCreligiozna zajednica u službi vjere, već kao zakonom zaštićeni politički entitet u službi promicanja velikosrpske ideje. Kako drugačije objasniti javne istupe predstavnika te crkve, uključujući i njenog vrhovnog poglavara Irineja, koji u svojim propovijedima i poslanicama hrvatskim Srbima i dalje uporno spominju 'srpsku Liku, Kordun, Baniju, Dalmaciju i Slavoniju'? Zar tako velikosrpski intonirane 'vjerske' poruke, kojima se podriva suverenitet i teritorijalni integritet hrvatske države ne prizivaju novu mržnju, nasilje i novi rat s Hrvatima? Koja bi to država, osim Hrvatske, tolerirala toliko snažno neprijateljstvo unutar sebe? Budite sigurni.T ako intonirano 'bogoslužje' u svakoj drugoj EU ili zapadnoj državi tretiralo bi se isto kao propovijedi ISIL-ovih islamskih ekstremista. Krajnje je vrijeme da se i u Hrvatskoj takve 'vjerske' propovijedi označe kao opasna prijetnja njenom miru i sigurnosti. I tretiraju kao kriminalni prekršaj. Oni službenici SPC koji u Hrvatskoj propovijedaju da su Lika, Kordun, Banovina, Dalmacija i Slavonija 'svete srpske zemlje' morali bi zbog toga biti pod nadzorom hrvatskih sigurnosnih službi i zakonski sankcionirani. Ako se na vrijeme žele spriječiti već viđene posljedice takvog huškačkog dijelovanja. Ako se dopusti velikosrpskim emisarima daljnje nesmetano huškanje po Hrvatskoj i 'Našoj Regiji' to će neminovno stvoriti goleme probleme za koje će na kraju opet veliku cijenu platiti običan narod. Dokle god politički lideri u Hrvatskoj i drugim državama u susjedstvu Srbije ne budu svjesni te činjenice, oni će, popuštajući velikosrbima, skupa s njima raditi na uništenju vlastitog naroda, njegove budućnosti, kulture i indentiteta. Zašto kreatori hrvatske politike zavaravaju sebe na tako ozbiljnim stvarima neshvatljivo je zdravom razumu.