Misom zadušnicom te polaganjem vijenca i paljenjem svijeća podno spomen-ploče u vukovarskoj gradskoj četvrti Sajmište u četvrtak je obilježena 34. godišnjica stradanja Vukovaraca u hangarima Veleprometa — jednom od najzloglasnijih mjesta zatočeništva tijekom agresije na Vukovar 1991. godine. Prema dostupnim podacima, u Veleprometu je ubijeno više od 700 osoba, dok se za oko 60 prisilno odvedenih iz vukovarske bolnice još uvijek traga. Komemoracija uključuje i prisjećanje na masakr na Ovčari, gdje je 20. studenoga 1991. ubijeno dvjestotinjak ranjenika i civila.

„Dovoljno je reći Velepromet“

Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Zdravko Komšić podsjetio je da je upravo ovo mjesto postalo simbol najtežih stradanja Vukovaraca.

„Ovo je bilo najveće stratište u Vukovaru, gdje su dovođeni, mučeni i ubijani vukovarski branitelji i civili. Dovoljno je samo reći Velepromet jer toliko je strahota ovdje bilo da ne treba ništa više pričati,“ rekao je Komšić.

Gradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček naglasio je da je logor Velepromet bio najveći koncentracijski logor na europskom tlu nakon završetka Drugog svjetskog rata.

„Tlo po kojem sada hodamo 1991. bilo je natopljeno krvlju, to nikada ne smijemo zaboraviti,“ poručio je.

Obitelj Švraka: Potraga za istinom i posmrtnim ostacima

Na komemoraciji su se ponovno čula potresna svjedočanstva preživjelih. Ivan Švraka, vukovarski branitelj, prisjetio se trenutka kada je s cijelom obitelji završio u logoru.

„Naša cijela obitelj bila je tu: mama, tata, nas tri brata i sestra. Svi smo ovdje bili zajedno. Kasnije su nas počeli razdvajati… Tatu su nam odvojili na treću stranu i tu smo ga zadnji put vidjeli,“ ispričao je.

Tek godinama nakon rata obitelj je uspjela pronaći njegove posmrtne ostatke.

„Ubili su njih trojicu odmah prvi dan po dolasku u Srijemsku Mitrovicu… Prebacili smo ga 2002. godine u Đakovo,“ dodao je.

Dragan Švraka: Svjedočanstvo 17-godišnjeg logoraša

Draganu Švraki, tada maloljetnom branitelju, zarobljavanje je zauvijek obilježilo život.

„Kada je sve prošlo, kada smo se predali, dovedeni smo ovamo… Kada su nas doveli ovamo, to je bio pakao,“ prisjetio se.

Opisao je i „sobu smrti“ u kojoj su zatočenici čekali svoj red, svjesni da se mnogi koji su iz nje izvučeni više nikada ne vraćaju.

„Ja sam nakon 33 dana izašao na razmjeni… Jedan moj suborac mi je rekao da su ubili mog oca,“ kazao je.

Njegova braća provela su u logoru mjesecima — jedan tri i pol, drugi čak devet mjeseci.

Guzovski: 126 dana u samici bez prozora

Među okupljenima bio je i Dragutin Guzovski, predsjednik županijske podružnice HDLSKL-a. Prošao je kroz više logora, a najteže trenutke proveo je u Srijemskoj Mitrovici.

„Proveo sam sedam mjeseci u Srpskoj Mitrovici. Od toga sam 126 dana bio u samici, teško fizički i psihički maltretiran… prostor dva sa jedan i pol metra, bez prozora, a zima 1991. i 1992. bila je minus 25 stupnjeva,“ opisao je.

Guzovski je jedan od prvih koji su samostalno podigli tužbu protiv Republike Srbije zbog zločina u logorima.

„50 tužbi je okončano u Srbiji, naravno s negativnim rješenjem… naše tužbe sada su prebačene u Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu,“ rekao je.

Velepromet: „Najveći koncentracijski logor u Europi nakon Drugog svjetskog rata“

Zdravko Komšić istaknuo je i razmjere logora, koji je uspostavljen već u rujnu 1991., nakon pada dijelova grada.

„Kroz logor Velepromet prošlo je gotovo 10.000 ljudi. Ovo je najveći koncentracijski logor u Europi nakon Drugog svjetskog rata,“ rekao je.

Zatočenici su nakon mučenja u Veleprometu najčešće odvođeni u logore u Srbiji.

„Prema Međunarodnom crvenom križu, bilo je 7000 logoraša u Srbiji… Svi su odavde odvezeni u Srbiju — u Stajićevo, Begejce, Beograd, Srijemsku Mitrovicu, Aleksinac, Niš…“ podsjetio je Komšić.

Sjećanje koje ne blijedi

Obilježavanje godišnjice u Veleprometu još jednom je podsjetilo na razmjere stradanja, ali i na tisuće obitelji koje i danas čekaju istinu o sudbini svojih najmilijih. Vukovar se, 34 godine poslije, i dalje suočava s posljedicama jednog od najtragičnijih poglavlja novije hrvatske povijesti.