BRANITELJI SU UZELI KAMERU U SVOJE RUKE: PRVI RATNI IGRANI FILM SNIMILI AMATERI, A PUBLIKA GA MASOVNO GLEDALA - Zaboravljena istina: kad su branitelji sami ispričali svoju priču

U moru dokumentaraca i rijetkih igranih filmova o Domovinskom ratu, jedna priča gotovo je pala u zaborav – a riječ je o filmu koji nisu snimili profesionalci, nego sami hrvatski branitelji. Još 1998. godine nastao je film „U okruženju 1 i 2“, autorsko djelo Stjepana Sabljaka iz Požege, stopostotnog hrvatskog ratnog vojnog invalida.

Bio je to prvi pravi igrani film o Domovinskom ratu nakon stvaranja hrvatske države – i to bez velikih budžeta, bez državne potpore i bez profesionalnih glumaca.

Bez glume – svatko je igrao sebe

U filmu nisu nastupali školovani glumci, već stvarni branitelji. Upravo to dalo je autentičnost kakvu rijetko koji film može postići.

Sabljak je tada jasno poručio zašto su krenuli u ovaj projekt – kao odgovor na film Kako je počeo rat na mom otoku, koji je, prema njegovim riječima, branitelje prikazao „jadno i bijedno“.

„Nije bilo glume – svatko je igrao sebe“, isticao je Sabljak, priznajući kako je najteže bilo pronaći ljude koji bi pristali glumiti neprijateljsku stranu.

Snimljeno za sitniš, gledano kao blockbuster

Svaki dio filma snimljen je za svega deset tisuća njemačkih maraka – iznos koji danas djeluje gotovo nevjerojatno za igrani projekt. No rezultat je nadmašio sva očekivanja.

Film je pogledalo gotovo 30 tisuća gledatelja, što je brojka koja se može mjeriti s ozbiljnim kino-hitovima. Za usporedbu, nagrađivani film Dnevnik Diane Budisavljević imao je sličnu gledanost u kinima.

Istovremeno, brojni noviji filmovi o Domovinskom ratu jedva dosežu simbolične brojke gledatelja, dok komercijalni naslovi poput Svadba ruše rekorde s čak 780 tisuća posjetitelja.

Radnja koja podsjeća na stvarne strahote rata

Priča filma smještena je u 1991. godinu, u najteže dane rata. Zarobljeni hrvatski gardisti prolaze torturu u srpskom logoru, a nakon bijega kreće njihova borba za goli život.

Petorica vojnika probijaju se kroz neprijateljsko okruženje, uz stalne gubitke i neizvjesnost, sve do završnog sukoba s nadmoćnim neprijateljem.

Mnogi će u toj priči prepoznati sličnosti s modernijim ekranizacijama, poput serije Nestali, što otvara pitanje – jesu li kasniji autori inspiraciju pronašli upravo u ovom zaboravljenom filmu?

Autori bez sustava – filmovi bez publike

Dok su Sabljak i njegovi suborci snimali film srcem, bez potpore, ni danas situacija nije bitno drukčija. Redatelji poput Jakov Sedlar i drugi i dalje stvaraju filmove bez značajnije institucionalne pomoći.

Rezultat je porazan – filmovi o Domovinskom ratu ostaju na marginama, prikazuju se sporadično i rijetko dolaze do šire publike.

Hoće li Hrvatska ikada dobiti film kakav zaslužuje?

Gotovo tri desetljeća nakon rata, Hrvatska još uvijek čeka veliki, snažan igrani film o Domovinskom ratu koji bi spojio istinu, emociju i produkcijsku snagu – film koji bi mogao stati uz bok najvećim svjetskim ratnim ostvarenjima.

Do tada, ostaje činjenica koja bode oči: prvi pravi igrani film o Domovinskom ratu nisu snimili studiji, nego ljudi koji su taj rat preživjeli.

I možda upravo zato – ostaje najiskreniji.