“Uistinu neuobičajeno, ali tih smo ratnih godina odlučili izaći u susret i odslužiti posebno krštenje. Obred je bilo nešto predivno, a što mi je u 25 godina svećeničkog staža bio jedinstven slučaj.“...

Na današnji dan, 20. veljače 1992. godine kršten je Antonio Jakupčević. Ne bi ovaj događaj privlačio nikakvu pažnju da maleni Antonio nije imao čak 36 kumova, cijeli jedan vod 2. satnije 55. samostalnog bataljuna Hrvatske vojske iz Bjelovara…

Ivan Jakupčević, hrvatski branitelj, početkom 1992. godine držao je stražu na pakračkom bojištu kada mu je u večernjim satima bilo javljeno da mu se rodio treći sin. Njegov zapovjednik odmah ga je oslobodio dužnosti i pustio kući. Nakon dva dana odsustva, Ivan se vratio u postrojbu, ali se požalio da za tako kratko vrijeme nije pronašao ni krsnog kuma novorođenom sinu. Zapovjednik njegovog voda, Vlado Jasek konzultirao se sa suborcima i Ivanu ponudio da mu cijeli vod, njih 36 budu kumovi, što je Ivan Jakupčević prihvatio.

Svećenik koji je krstio Antonia, Josip Pavetić, prisjetio se za Večernji list tog neobičnog krštenja:

“Uistinu neuobičajeno, ali tih smo ratnih godina odlučili izaći u susret i odslužiti posebno krštenje. Obred je bilo nešto predivno, a što mi je u 25 godina svećeničkog staža bio jedinstven slučaj.“

Antonio Jakupčević završio je srednju tehničku, a paralelno s njom i glazbenu školu nakon čega je dvije godine studirao turkologiju i hungarologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu da bi naposljetku upisao preddiplomski studij glume i lutkarstva u Osijeku. Sudjelovao je u mnogobrojnim projektima Umjetničke akademije u Osijeku te igrao na nizu kazališnih festivala. Danas je ovaj 28-godišnjak perspektivni glumac u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku.

Istog dana kada je kršten maleni Antonio, 20. veljače 1992. na jugu Hrvatske u izvidničkoj akciji ranjen je najpoznatiji hrvatski alpinist Stipe Božić. Kod Bravčevog Dolca na Dinari naletio je sa suborcima na minu iznenađenja te je ranjen je u ruku, bedro i prst. Uz njega teže su ranjeni Zvonko Čavka i Darko Gavrić. Stipe Božić imao je sreće jer se jedan od gelera zaustavio u okviru s mecima te mu zaštitio srce. Po iznimno nepovoljnim vremenskim uvjetima, snažnom vjetru i dubokom snijegu te neprijateljskom vatrom alpinistička legenda i suborci. uspjeli su se izvući prema položajima hrvatskih snaga. Božić je sa zdravom rukom sve uspio snimiti, a 1995. godine i objaviti u dokumentarnom filmu „Oluja nad Kijevom“.