IGROKAZI Svi dokazi tajne kohabitacije predsjednika i premijera: Šeks je jednu važnu stvar još davno ustvrdio

Kao da nastupa ratno stanje, predsjednik Republike Zoran Milanović nedavno se putem javnog servisa izvanredno obratio javnosti prozivajući premijera Andreja Plenkovića za izazivanje državnog udara, što je rezultiralo novim sukobom u državnom vrhu.

Sukob je to do kojeg je došlo zbog imenovanja čelnog čovjeka VSOA-e, no treba napomenuti kako su i Plenković i Milanović znatno ranije nego što su se odlučili razriješiti donedavnog ravnatelja Ivicu Kindera bili upoznati s njegovim aferama, baš kao što su znali da mu istječe mandat i da će biti nužno pronaći njegova nasljednika.

Višednevno natezanje na kraju je rezultiralo dogovorom preko posrednika, a sve to, slučajno ili ne, odvijalo se baš usred prvih napisa o aferi HEP koja je prouzročila velike neugodnosti kako premijeru Plenkoviću, tako i njegovu ministru Davoru Filipoviću. 

Teško se oteti dojmu da je Milanović svojom sada već uobičajenom napadačkom retorikom pripomogao Plenkoviću u skretanju s goruće teme vezane uz HEP, a još se teže oteti dojmu kako to nije prvi put da Milanović spašava Plenkovića onda kada mu gori pod nogama. To je učinio i usred afere INA, kada je izazvao međunarodni skandal govoreći o tome kako je Kosovo oteto. Dugo se vladajući dvojac prepirao u tom periodu, ali je zato primjerice Milanović podržao Plenkovića kada je on kritizirao Državno odvjetništvo zbog naprasnog uhićenja bivšeg ministra graditeljstva Darka Horvata.

Zanimljivo je primijetiti i da su trzavice između dvojice lidera počele usred afere JANAF, kada je ujedno počela i Milanovićeva neobična transformacija u lidera desnice.

Ogromne taštine

Da Milanović više nije ni sjena onog premijera iz Kukuriku vlade, svjedoče jedan za drugim njegovi birači s lijevog političkog spektra, koje predsjednik iz dana u dan ostavlja bez riječi, dok s druge strane desnica likuje na svaki njegov novi istup, zaboravljajući da je riječ o istom onom Milanoviću koji im je servirao famozni “lex Perković” i umalo pomilovao udbaški dvojac uz pomoć hrvatskih generala, uključujući i svoga prijatelja Antu Gotovinu.

Zahvaljujući prozivkama na račun kriminalnog HDZ-a, Milanović je sebi osigurao još jedan mandat i poziciju najpopularnijeg političara u zemlji, a Plenkoviću pak taj rat koristi za skretanje s gorućih tema, ali i za to da može reći kako, za razliku od pomahnitalog predsjednika, on građanima nudi politiku stabilnosti.

Sukob u kojem ruka ruku mije paradoks je hrvatske politike koju provode dvojica najutjecajnijih političara u zemlji, no i to je nešto što je još u kampanji za predsjedničke izbore nagovijestio vječni Vladimir Šeks kada je ustvrdio da bi Plenkoviću mnogo više odgovarao Milanović nego Kolinda Grabar Kitarović na čelu države. Takvo stanje vjerojatno će se održati i nakon idućih predsjedničkih, ali i već nakon parlamentarnih izbora, jer Milanović već sada daje naslutiti da ne misli ići u zagrljaj bezidejnoj oporbi koja u njemu pronalazi velikog vođu i spasitelja, što on ne želi biti.

Dugoročne posljedice

Čudan je to pristup Milanovića koji je s Plenkovićem žestoko ratovao i oko izbora predsjednika Vrhovnog suda najavljujući reformu u ovom sustavu koji je sada bačen na koljena pa proizlazi da je Milanović protivnik HDZ-a dok to njegovo protivljenje ne ugrožava Plenkovića i njegovu stranku, jer realno rečeno, pitanje je što bi Milanović radio da Plenković ostane bez vladajuće pozicije, koga bi u tom slučaju napadao i kako bi gradio svoj imidž, te bi li uopće s bilo kime drugim na čelu Vlade mogao dobiti drugi mandat.

Pitanje je i je li možda u odnosu s Plenkovićem i Milanović samo jedan od pijuna, lako moguće i zbog afera koje njega, ali i članove njegove obitelji prate još od premijerskog mandata. No te afere kao da su zaboravljene, njih sigurno ne istražuju mediji bliski Plenkovićevoj vladi, što bi mogao biti još jedan od dokaza njihove tajne kohabitacije.

Ne tako davno problematiziralo se to što je nekadašnji ravnatelj Nacionalnog parka Krka Tonči Restović postao pomoćnik nekadašnjeg ministra Zmajlovića, i to nakon što je Milanovićeva bratića Boška Poljaka, nekadašnjeg oficira JNA koji je više od dva desetljeća proveo u mirovini, zaposlio na vodećoj poziciji u Nacionalnom parku Krka.

Dva mjeseca nakon što je postao predsjednik Vlade, tvrtka tadašnje supruge Krešimira Milanovića Miglu Autopraone dobila je 250.000 eura kredita od HBOR-a za gradnju samoposlužne autopraonice u Sesvetama, odnosno za djelatnost koja ne zapošljava radnike, koja ne izvozi i za koju HBOR ne bi smio davati kredite. Miglu je od HBOR-a dobio novac iz Programa za mikro, male i srednje poduzetnike, i to preko Centar banke, s kojom je državna banka sklopila ugovor za plasman kredita poduzetnicima, a uvjeti kredita bili su vrlo povoljni te se nagađalo da je on odobren zbog Milanovićeva utjecaja.

U autopraonici je ujedno postavljen i plakat Podravke na osnovi kojeg je ta državna tvrtka koju je tada vodio SDP-ov Zvonimir Mršić otplaćivala kredit Miglu Autopraona HBOR-u. I LHB banka izložila se velikom riziku kada je dodijelila višemilijunski kredit Milanovićevu bratu. Banka kći Nove ljubljanske banke u vrijeme hrvatsko-slovenskih trzavica zbog duga Ljubljanske banke dodijelila je privilegirani kredit tvrtki Kreše Milanovića u iznosu od 3,25 milijuna eura, pri čemu se također sumnjalo u pogodovanje.

Zanimljivo je spomenuti i to da u Milanovićevu sadašnjem timu kao pomoćnica savjetnika za ekonomiju djeluje izvjesna Martina Ciglević, pomoćnica bivše SDP-ove ravnateljice Porezne uprave Nade Čavlović-Smiljanec koja je nepravomoćno osuđena na dvije godine zatvora za prolongiranje naplate poreznog duga osječkom tajkunu Željku Bilošu.

Kružne prevare

U Milanovićevu premijerskom mandatu Ciglević je strelovito napredovala od upravne savjetnice u Sektoru za opće poslove nadležnom za javne nabave do pomoćnice ravnateljice, a gotovo istodobno povezivala se s aferom Pismohrana koja je izbila kada se u medijima pojavila priča porezne inspektorice Ane Mrčete koja je razotkrila kružne prevare slijedom čega je postala voditeljica Službe za nadzor u zagrebačkoj Poreznoj koja je bila zadužena za otkrivanje poreznih prevara.

Mrčeta se na svojoj poziciji zadržala samo tri mjeseca, nakon čega je USKOK-u podnijela kaznenu prijavu u kojoj je prozvala bivšu ravnateljicu Porezne Jasnu Kropf i Nadu Pavlinić koja se nalazila na poziciji pročelnice zagrebačke Porezne uprave.

U svojoj prijavi Mrčeta navodi da je stvarni razlog njezine smjene otkriće da su u kružne prevare involvirane osobe iz vrha Porezne, to jest članovi njihovih obitelji. Njezini su problemi naime krenuli kada je posumnjala da u kružnim prevarama sudjeluje Pismohrana, čiji je osnivač i suvlasnik Hrvoje Čabrajić, muž sadašnje Milanovićeve kolegice Ciglević.

Tada u javni prostor izlaze i dokumenti poreznog nadzora nad tvrtkom Insula Brač koja se povezivala s pranjem novca, a utvrđuje se kako je ta tvrtka surađivala s Pismohrana servisom koji je ispostavio šest računa ukupne vrijednosti 541.500 kuna za usluge demontaže visokih regalnih polica u zagrebačkoj Radničkoj cesti i Jadran-filmu. Nalaz Porezne otkriva da je tvrtka Insula Brač koja je Čabrajićevoj tvrtki izdala račune eklatantan primjer fiktivne tvrtke koja postoji samo u registru Trgovačkog suda.

Ta je tvrtka posjedovala račun u Zagrebačkoj banci, na njemu je imala promet, izdavala je fakture, ali na adresi u zagrebačkoj Ilici gdje je bila registrirana inspektori nisu našli tragove postojanja tvrtke niti su našli njezina vlasnika Dragutina Kolundžiju. Tijekom tog nadzora inspektori su utvrdili da je u 2013. godini preko bankovnog računa tvrtke Insula Brač procirkuliralo više od 14 milijuna kuna priljeva, ali i 11 milijuna kuna odljeva, premda u toj istoj godini tvrtka nije prijavila porezne obveze po izdanom računu, nisu predali ni godišnji obračun poreza na dodatnu vrijednost, a uz toliko milijuna uspjeli su poslovati bez ijednog zaposlenika.

Porezna tajna

Dakako, u toj istoj 2013. godini tvrtka je tri puta mijenjala vlasnika, ali i više adresa, što je specifično za fantomske tvrtke, a kada je izdavala šest računa Pismohrani, suvlasnik i direktor tvrtke bio je Čabrajić, suprug današnje Milanovićeve savjetnice Martine Ciglević.

Kada su se predstavnici medija zainteresirali za ovu priču i pokušali doznati pojedinosti o fiktivnoj tvrtki Insula Brač koja je izdavala račune Čabrajićevoj tvrtki, iz Porezne im je rečeno kako su ti podaci porezna tajna pa ih ne mogu iznositi u javnost. No Piosmohrana servis krajem kolovoza 2012. godine ugovor sklapa i s Poreznom upravom pa im se slijedom toga sporazuma arhivsko gradivo zadarske Porezne uprave prepušta na čuvanje.

Slučajno ili ne, Čabrajići su kumski povezani s Milanovićevim bratom, a s Čabrajićem su povezivali i samog Milanovića koji je nakon poraza na parlamentarnim izborima nakratko napustio politiku i osnovao svoju tvrtku Euroalba Advisory, s tim da Milanović, pozivajući se na tajne ugovore, do danas nije otkrio tko su mu bili partneri s kojima je tada surađivao.

Nerazjašnjena tajna poslova vrijednih 30 milijuna

U hrvatskim, ali i albanskim medijima pisalo se kako je Zoran Milanović savjetovao albanskog premijera Edija Ramu o pitanjima vezanima uz Europsku uniju tijekom 2017. godine. Dio albanskih medija svojedobno se bavio mutnim poslovima svojeg premijera pa se tako u nekim sumnjivim transakcijama spominjao i Milanović, ali i tvrtke njegova prijatelja Čabrajića s kojim ga se povezivalo i zbog sumnjivog natječaja od 15 milijuna eura za mrežni nadzor fiskalnih računa koji je dobila Čabrajićeva kontroverzna tvrtka.

Na još otprilike toliko procjenjuje se vrijednost višegodišnjeg ugovora za održavanje i servisiranje sustava za mrežni nadzor fiskalnih računa na području cijele Albanije.

U albanskim medijima Čabrajića se predstavljalo i kao vlasnika nekoliko tvrtki – Avicena Softwarea, Primus Adriatica i Primus savjetovanja, koja se ranije zvala Pismohrana servis. Sve su to tvrtke koje su u vrijeme Milanovićeve vlade radile s državom, a povezivalo ih se s Milanovićevim bratom Krešimirom. Nagađalo se kako je Krešimir Milanović bio i suvlasnik Čabrajićevih tvrtki, a Zoran Milanović se, pak, cijelo vrijeme ograđivao od brata, njegova društva i njihovih poslova koji su pali u zaborav, posebice nakon što je Krešimir Milanović umro, a njegov brat Zoran kao predsjednik s karakterom zavladao državom i pokazao svoju drugu stranu i čudnu retoriku kojom svakodnevno puni medijske stupce. A tvrtke su ostale, kao i unosni poslovi u Albaniji.