U Mađarskoj se dogodilo nešto što kod nas u Hrvatskoj nikako nije moguće. Umjerena desnica predvođena strankom Tisza, Pétera Magyara, jednostavno je pomela glavnog (i jedinog) političkog konkurenta, Viktora Orbána i njegov Fidesz, uz veliku izlaznost birača i konstruktivan doprinos lijevo-liberalne oporbe koja je zatomila svoje stranačke ambicije, odustala od izborne utrke i podržala Magyara. Pobjeda je to kakva se u današnjoj Europi rijetko viđa.

Orbanu nisu pomogli ni Trump i Putin koji su mu davali otvorenu potporu, pa čak niti prljave zakulisne igre što ih je uz pomoć saveznika Vučića i srpskih tajnih službi organizirao kako bi dokazao "paklene namjere Ukrajinaca i Zelenskog". Žrtve bezočne ruske agresije (Ukrajince) proglasio je ni manje ni više nego "teroristima" čija je namjera "uvući Mađarsku u rat" i time "mahao" sunarodnjacima pred nosom mjesecima, plašeći ih ratom i pretvarajući sebe u njihova "zaštitnika". Izmišljao je prijetnje Ukrajinaca koji eto, samo što nisu pobili njega i obitelj i u kampanji objavljivao opskurne videouradke na tu temu dokazujući koliko čovjek i političar može nisko pasti. A što se tiče krajnje sluganskog i servilnog odnosa prema dvojici bahatih luđaka (Trumpu i Putinu) koji glume gospodare naših života i otvoreno prijete uništenjem civilizacije, takvo što nije viđeno u Europi od propasti komunizma. "Vrline" doušničkog i sluganskog podaništva tragikomični Orban doveo je do savršenstva. Ogrezao u korupciji, uvjeren u vlastitu svemoć i nedodirljivost i mentalno ograničen kakav jest, nije bio u stanju sagledati stvarnost i shvatiti kako je njegovo vrijeme prošlo.

Ali zato su Mađari pokazali visok stupanj političke i građanske svijesti i konačno s vlasti otpuhali umišljenog vlastodršca čije se umijeće vladavine svodilo na manipulaciju, propagandu i "prodavanje magle" narodu. No, ne treba zaboraviti niti doprinos lijeve i liberalne oporbe koja je odustala od strančarenja i stranačkog sudjelovanja na izborima, otvarajući tako prostor za pobjedu jedinom i najozbiljnijem konkurentu.

Kod nas takvo što ni u jednoj varijanti nije moguće.

Zašto?

Iz jednostavnog razloga: niti postoji taj stupanj narodne svijesti i jedinstva kad su u pitanju nacionalni i politički interesi, niti imamo konstruktivnu lijevo-liberalnu oporbu kojoj su državni interesi važniji od stranačkih.

Možete li zamisliti situaciju u kojoj u Hrvatskoj na izborima vodeće lijeve i liberalne stranke postupe na isti način i povuku se kako bi omogućile dolazak na vlast umjerene konzervativne opcije? Teško. Usput rečeno, pored svega spomenutog, mi u Hrvatskoj nemamo niti umjerenu i demokratsku konzervativnu stranku koja nešto znači u političkom i javnom životu. Dodamo li tomu duboku ukopanost u rovove ideoloških i svjetonazorskih podjela i sukoba i bolesnu ostrašćenost koja caruje našom društvenom i političkom scenom, ne treba se niti čuditi što je stanje takvo kakvo jest.

Zlatko Pinter/PDN