Pripadnici Armije BiH na današnji dan 1993. godine oružano su napali Hrvate sela Mogulic (općina Olovo) i ubili 5 hrvatskih civila. Istoga su dana napali prostor grada Vareša i ubili najmanje 17 tamošnjih Hrvata, a na meti im se našlo i selo Gorica (općina Bugojno) u kojem su ubili 19 hrvatskih civila.

Iako je 18. listopada 1993. počeo opći napad jedinica Armije BiH na Vareš, ujutro 30. listopada kreću u završni napad koji završava spaljivanjem, pljačkom i ubijanjem hrvatskog stanovništva. U napadačkom pokretu su II. tuzlanski korpus, III. zenički korpus, VI. visočki korpus i policijski specijalci Dragana Vikića, Hrvata iz Sarajeva.

Što se nije moglo opljačkati, neprijatelji su zapalili

Tijekom napada na Bugojno, Armija BiH je zarobila 350 Hrvata, koje su okrutno mučili, a neke i poubijali. Manji broj Hrvata ostao je po nekim selima, npr. u Drvetinama. U samom gradu Bugojnu i po hrvatskim selima počinjene su neviđene pljačke, a sve što se ne može odnijeti, pali se. Po gradu se formiraju logori i mučilišta za Hrvate u kojima zatočeni prolaze neviđene muke.

Preostali Hrvati u Bugojnu izvrgnuti su maltretiranju, pljačkanju, šikaniranju, zatvaranjima i mučenjima. Mnogi od njih nastoje na sve načine napustiti grad i tako se osloboditi muka. Bježe kroz minska polja, preko bojišnice i područja pod srpskim nadzorom. U tom bježanju je deset hrvatskih civila izgubilo živote, mnogi su ranjeni, a Srbi su zarobili 15 Bugojanaca i poslali ih u logor “Batkovići” kod Bijeljine. Zbog toga je krajem 1993. godine u Bugojnu ostalo samo oko 900 Hrvata okupljenih oko župnog dvora i Caritasa, od kojih su neki stradali na današnji dan.