STIGLA MU JE PORUKA DA SE SPUSTI NA ZEMLJU! Plenković lagano paničari: Jedan je preduvjet da dobije prestižnu briselsku fotelju
Debakl HDZ-a na lokalnim izborima u Varaždinu za članstvo vladajuće stranke bilo je zvono za uzbunu. Premda se donedavno činilo kako stranka premijera Andreja Plenkovića na političkom tržištu nema konkurencije, što sugeriraju i brojne ankete, jasno je da među samim biračima stanje nije tako stabilno, što je posebno opasno sada kada je svima vidljivo da se HDZ predvođen Plenkovićem priprema za još jedne parlamentarne izbore, pri čemu je Plenkoviću silno stalo do toga da osvoji još jedan, treći uzastopni mandat.
Nije Plenkoviću osvajanje trećeg mandata važno samo zbog hrvatske politike i opstanka u njoj nego i zato što samo iz premijerske fotelje može računati na neku od prestižnih briselskih fotelja, u koju bi mogao skliznuti odmah nakon izbora, no procedura za sve to jasno je propisana – morala bi ga potvrditi vladajuća većina – pa se baš zbog te procedure u vladajućoj stranci preispituju i propitkuju koji bi bio idealan period za održavanje parlamentarnih izbora.
Ne drži vodu
Naime, prema jednom od scenarija koji se prenose vladajućim redovima, a kojega je prvi iznio analitičar Davor Gjenero, parlamentarni izbori mogli bi se održati već u ožujku iduće godine, međutim, HDZ-ovci dobro upućeni u izborne procese, ali i u unutarstranačke planove, tvrde da ta teorija baš i ne drži vodu te da bi za Plenkovića bilo najpovoljnije da se parlamentarni izbori održe nakon europskih, točnije rečeno najkasnije početkom rujna iduće godine.
Poznato je da raspisivanju parlamentarnih izbora prethodi raspuštanje Sabora, Plenković to, da želi, može provesti već sada, no najkasniji rok za raspuštanje Sabora službeno je 27. srpnja iduće godine. Nakon što se raspusti Sabor, na scenu stupa predsjednik Republike Zoran Milanović koji izbore može raspisati najmanje mjesec dana nakon raspuštanja Sabora, a najkasnije u roku od dva mjeseca nakon raspuštanja Sabora. Službeno se europski izbori održavaju krajem svibnja, a onda se Europski parlament formira početkom srpnja te bi se nova europska vlada formirala do rujna ili listopada, što Plenkoviću ipak ostavlja određeni prostor za manevre. Kada bi se parlamentarni izbori održali u ožujku, Plenkoviću bi ostalo malo vremena za formiranje Vlade, posebice ako na vidjelo izađu HDZ-ovi problemi s pronalaskom koalicijskih partnera koji se već sada naziru među ostalim i iz toga što se Plenković osobno počeo nutkati posrnulim Socijaldemokratima, odnosno bivšim SDP-ovcima.
Mimo njih, kao izgledni HDZ-ovi koalicijski partneri spominju se oni koji formiraju navodni Most 2 predvođeni šibenskim županom Jelićem, tu je, dakako, i opcija suradnje s Domovinskim pokretom ako se uspiju održati, ali i opcija suradnje s Možemo koja je malo komu u HDZ-u prihvatljiva. Sve su to, dakako, potencijalni, no ne i sigurni suradnici pa su se u vladajućoj stranci već sada uspaničili te kažu da do ožujka suradnje neće biti moguće dogovoriti i da će Plenković, koji se mora fokusirati na europske izbore, teško moći osigurati sastavljanje Vlade u tako kratkom roku.
Malo vremena
Nije nemoguće da se Plenković osobno kao kandidat pojavi na europskim izborima, na kojima bi navodno mogao biti i nositelj liste, no u svakom slučaju, svi njegovi planovi svode se na jedno – da bi mogao računati na poziciju u Europi, on mora pobijediti na parlamentarnim izborima i ponovno formirati Vladu, što prema signalima iz varaždinskog kraja neće biti tako lako kao što se činilo. Ni izbori tijekom ljeta koji se spominju kao opcija za Plenkovića nisu jamstvo da će na njima uspjeti, posebice ako se nastave redati HDZ-ove afere, pa i moguća privođenja članova Vlade, što je praktički već najavila europska tužiteljica.
Pitanje je i kako će se za Plenkovića raspetljavati slučaj bivše ministrice Gabrijele Žalac, ali je neupitno to da, ako HDZ u parlamentu ne osvoji većinu, Plenković ne može računati na svoju europsku karijeru, već će Hrvatska u nekom trenutku biti prisiljena podržati svojeg povjerenika. Bilo kako bilo, pred vladajućom strankom i njezinim šefom neizvjestan je period velikih i važnih odluka, a dio članstva vjeruje kako postoji mogućnost da se premijer ni ne povuče u Bruxelles, nego da i te priče o odlasku u Europu širi kao svojevrsne spinove kojima nastoji privući potencijalno biračko tijelo, baš kao što se i nutkanjem koalicije Socijaldemokratima nastoji dodvoriti dijelu lijevog biračkog tijela. Sve je to dio strategije vladajućih i samog premijera Plenkovića, koji je odlučio da po svaku cijenu mora izboriti još jedan mandat, pri čemu bi ga mogao zakočiti i izostanak ključnih i dugo najavljivanih reformi, za čiju provedbu više nema vremena.
Uz to što u Vladi nema reformi, Plenkoviću se unutar stranke najviše zamjera baš to što je HDZ-u ugušio koalicijski potencijal te ih udaljio od desnog biračkog tijela koje bi na ovim izborima moglo biti jezičac na vagi i koje bi se lako moglo prikloniti Mostu Bože Petrova s kojim nitko u vladajućim redovima više ni ne pomišlja na suradnju.
Jezičac na vagi
Osim toga, premijeru se zamjera i to što je posve zanemario HDZ-ove lokalne ogranke koji su potpuno zapušteni i kadrovski oslabljeni, u jednom dijelu te je ogranke prepustio svojim nekompetentnim mladim lavovima poput Habijana u Varaždinu, a u drugom dijelu sveo ih je na izlizane stranačke kapitalce koji su dozlogrdili i svojim najbližim suradnicima. Zbog toga bi Plenković na parlamentarnim izborima mogao naići na probleme u dalmatinskim izbornim jedinicama, ali i u Vukovarsko-srijemskoj županiji koja je prepuštena ministru obrane Mariju Banožiću.
Naravno da Plenković sada više nema vremena za preuređivanje i kvalitetno pomlađivanje stranke, nema više vremena ni za neke konkretnije reforme, no zato ima vremena organizirati se za parlamentarne, ali i prije toga za europske izbore koji bi mogli biti izazovni jer se na političkom tržištu pojavilo puno neovisnih, ali zvučnih imena. Mandatima na europskim izborima, osim SDP-a koji još računa na Tonina Piculu, Biljanu Borzan, ali i Freda Matića, nadaju se i u Možemo, svoje kandidate imat će i Most, a upućeni tvrde da nije nemoguće da to bude Nino Raspudić ili pak njegova supruga Marija Selak Raspudić.
Može se očekivati da će se na europskim izborima pojaviti i opcija drugog političkog para u Hrvatskoj, Marijane i Ivice Puljka, pri čemu se gospođa Puljak također spominje kao jedna od kandidatkinja za briselsku fotelju, na koju će vjerojatno opet pretendirati i zaljubljeni Mislav Kolakušić, ali i dio onih koji se formiraju u takozvani Most 2. Na tim će se istim izborima natjecati i Domovinski pokret, ali i Socijaldemokrati, no imena zasad nitko ne spominje, pa ni HDZ-ovci koji kažu da bi se uz premijera Plenkovića na listama za EU parlament mogli očekivati aktualni zastupnici Karlo Ressler, Tomislav Sokol i Sunčana Glavak, a nije nemoguće da se na njima ukažu i bivši europarlamentarni zastupnici Davor Ivo Stier i nestranačka Marijana Petir.
Isplativa opcija
Hoće li ta imena biti dovoljna za privlačenje birača, nije poznato, no Plenkoviću je mnogo važnije da ga birači podrže na parlamentarnim izborima, kako bi kasnije mogao birati i graditi vlastitu političku poziciju. Osim toga, HDZ-u je važno da izlaznost na izbore ne bude previsoka jer njima u pravilu to ide na ruku i baš se zato izbori usred ljeta navode kao logična i isplativa opcija za dio HDZ-ovaca. No ono što je u takvoj opciji ipak problematično jest vrijeme koje sa sobom nosi neizvjesnost. Može se očekivati da će se kriza koja već sada ozbiljno potresa građane iduće godine nastaviti, osim toga, upitno je u kojem će se smjeru razviti afere kojih u vladajućoj stranci ne nedostaje pa je shodno tome pitanje isplati li se Plenkoviću riskirati i toliko čekati.
Pitanja vezanih uz izbore je bezbroj, priznaju to i u vladajućim redovima, potvrđujući da ih je varaždinski debakl ozbiljno poljuljao te da je i samom premijeru Plenkoviću poslao poruku da se napokon spusti na zemlju, što u konačnici i nije loše. Poraz su u vladajućoj stranci shvatili kao upozorenje, a nastave li se ti porazi i na europskim izborima, tada Plenković usred priprema za ljetne izbore može računati i na unutarstranačke pobune, posebice na one s desnog spektra svoje stranke u kojem već dugo upozoravaju na neprincipijelnu politiku i Plenkovićeve koalicijske partnere. HDZ-ovci s desnog spektra već se neko vrijeme sastaju na ručkovima, večerama i raznim tribinama čekajući priliku za ponovno oživljavanje, koje je opet u Plenkovićevim rukama. Nije stoga ni čudno što premijer šakom i kapom obećava sindikalistima, pomaže socijalno ugroženim građanima i braniteljima, najavljuje veliku obnovu Banovine. Sve je to dio kampanje, i to kampanje o kojoj ne ovisi samo HDZ nego i Plenkovićeva politička budućnost jer za njega bi nakon svega bilo vrlo ponižavajuće da karijeru svede na onu običnog zastupnika u Saboru.
Izvor:dnevno.hr/Foto:fah
