Sveti Karlo Boromejski – jednostavan i ponizan nadbiskup

Zaštitnik Italije, Lombardije, Milana, biskupa, oboljelih od zaraznih bolesti

Karlo Boromejski (Arona, Italija 2. listopada 1538. - Milano, 3. studenoga 1584.), milanski nadbiskup, kardinal i svetac Katoličke Crkve. Imao je veliku ulogu u katoličkoj duhovnoj obnovi u vrijeme protu reformacije. Usmjeravao je rad Tridentskog sabora, koji je zahvaljujući njemu došao do uspješnog zaključenja i završetka. Rođen u obitelji Boromejskih koji su bili vlasnici jezera Lago Maggiore i okolnih posjeda. U  mladosti započinje studirati pravo u Paviji. Premda mu studij prava, navodno zbog mucanja nije išao baš najbolje, na kraju je ipak uspio postići doktorat iz crkvenog, kanonskog prava i civilnog prava.

Svečeva duhovna preobrazba i karitativni rad

Duhovno preobraćenje Karla Boromejskog dogodilo  se nakon smrti najstarijega brata. Umjesto da je stao na čelo bogate obitelji, donio je čvrstu odluku da će se zauvijek posveti duhovnom životu kojeg će dodatno oplemeniti izravnim karitativnim i milosrdnim djelovanjem među svojim pukom. Da se u njemu odista nešto prelomilo, nadbiskup Karlo Boromejski će dokazati već odabirom svoga jednostavnog gesla "Humilitas". Pod geslom „ Poniznost“ obilazio je svoju nadbiskupiju i zalazio u svaki njen kutak. Pritom kao crkveni poglavar dosljedno je provodio protu reformatorske mjere, zbog čega je u nekim društvenim krugovima stekao otvorene neprijatelje. S druge pak strane, zalaganjem za otvaranjem hospicija i bolnica, te javnim poticanjem na karitativni rad, postao je obljubljen u puku. U tom smislu, kao zaista izuzetan nadbiskup ostat će u trajnom sjećanju njegov angažman tijekom dva nemila događaja u Milanu. Tijekom gladi 1570. godine znao je dnevno podijeliti preko tri tisuće obroka "maneštre". U strašnoj epidemiji kuge, koja je 1576. godine zavladala u Milanu i pokosila 18.000 života, što je činilo 10% stanovništva, nadbiskup Karlo je postao središnja i kjlučna osoba kao organizator i dobrotvor. Pritom je razdijelio svoje preostalo imanje, a siromasima je dao čak i svoju kardinalsku odjeću. Uz sve to je uspješno njegovao i izliječio mnoge bolesnike oboljele od kuge. S povijesno medicinskog motrišta neobično su vrijedna njegova pisana svjedočanstva o  epidemiji kuge koja su kasnije objavljena u knjizi pod naslovom "De pestilentia" „ O zaraznoj bolesti“. Osim o kugi, u tom se djelu, raspravlja i o ostalim epidemijama, i zorno su prikazane javnozdravstvene prilike toga doba. Sveti Karlo Boromejski je ukazivao na brojne socijalne, gospodarske i demografske posljedice epidemije. Stoga je s pravom ta epidemija kasnije nazvana "Kuga sv. Karla". A da se kuga proširila i u susjedna područja dokazao je Alessandro Manzoni koji je neke opise iz djela Karla Boromejskog iskoristio u svom poznatom romanu "Zaručnici". Na jednom od svojih pastoralnih obilazaka i posjeta župama 1584. godine iznenada je sveti Karlo obolio od neke akutne bolesti s visokom temperaturom, i nakon nekoliko dana preminuo. Svecem je proglašen 1610. godine. U spomen na zasluge tijekom epidemije kuge, bio je proglašen svecem zaštitnikom od zaraznih bolesti. Tijelo mu je ostalo neraspadnuto do dandanas.

Nadbiskupsko geslo svetog Karla Boromejskog

„Humilitas“ - poniznost

Izraz "poniznost" potječe od latinske riječi ( humilitas ) , imenice srodne pridjevu ( humilis ) , koja se može prevesti kao "ponizan", ali i kao "prizemljen", ili "sa zemlje", jer potječe od humusa (zemlje ). Definicije rječnika ističu poniznost kao jednostavno i skromno osobno samopoštovanje i osjećaj nedostojnosti pred Bogom.  U vjerničkom kontekstu poniznost  znači prepoznati sebe u svim svojim ljudskim nesavršenostima i slabostima u odnosu prema Bogu.

Poniznost svetog nadbiskupa Karla Boromejskog

Onima koji bi hvalili njegovu revnost, karitativno djelovanje i ljubav prema oboljelima od kuge, razgovor bi prekidao riječima: „ Nisam ništa učinio što ne bi pravi pastir trebao učiniti.“ U svojim propovijedima i razgovorima sa ljudima savjetovao je:  „Tko želi napredovati u službi Božjoj, svaki dan mora započinjati živjeti Božji život novim žarom, stajati u prisutnosti Božjoj koliko je više moguće i u svojem djelovanju imati za cilj samo slavu Božju”. A to znači ne tražiti zahvale i očekivati popularnost od ljudi, nego biti svjestan da svako učinjeno dobro proslavlja Božje ime na zemlji. Kao pravi posrednik između Boga i ljudi molio je od Boga da od njegova grada Milana odvrati taj strašni bič epidemije kuge. U tu svrhu je organizirao pokorničku procesiju, na koju je došao bos s konopcem oko vrata i sa križem na ramenima.

Naše duhovno razmatranje na spomendan svetog Karla Boromejskog

Razmatrati znači duhovno promišljati o osobnim duhovnim darovima i sposobnostima, talentima koje je Bog dao određenom svecu. U ovom slučaju svetom Karlu Boromejskom. To duhovno promišljanje ne smije ostati samo na divljenju svetom Karlu Boromejskom i svemu onom što je činio kao ponizni nadbiskup Milana. Naše duhovno promišljanje mora ići i u pravcu činjenice kako se mi koristimo sa darovima koje nam je dao Bog. Nitko od nas nije bez nekog Božjeg talenta darovanog osobno nama. Koji su to talenti? Jesmo li ih otkrili? Koristimo li ih da bi proslavili sebe pred ljudima, ili na bi proslavili Boga i njegovo ime. Činimo li sve što činimo “Sve na veću slavu Božju”,  “Omnia Ad Maiorem Dei Gloriam”, ili nam je stalo da nas ljudi hvale, da nam plješću, da se o nama piše, pripovijeda. 

Molitva Karlu Boromejskom

Gospodine, čuvaj u svome narodu onaj duh kojim si ispunio svetog biskupa Karla: da se tvoja Crkva trajno obnavlja i sve sličnija Kristu svijetu otkriva njegovo lice. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Molitva za  izbavljenje u vrijeme prijetnje korona virusa

Gospode, Bože naš, koji si bogat milosrđem i koji mudrošću svojom upravljaš našim životima, poslušaj našu molitvu, primi naše pokajanje za grijehe, okončaj  ovu novu zaraznu bolest, ovu epidemiju, kao što si odmaknuo kaznu od svog  naroda u vrijeme kralja Davida. Ti, liječniče naših duša i tijela, povrati zdravlje svima koji su zahvaćeni ovom bolešću, podigni ih iz njihovih bolesničkih ležajeva kako bi te slavili, Milosrdni Spasitelju, i sačuvaj zdravima sve koji nisu zaraženi. Po svom velikom milosrđu, Gospode, blagoslovi, osnaži i sačuvaj sve koji iz s ljubavlju i požrtvovnošću brinu o bolesnima, bilo u njihovim domovima ili u bolnicama. Odagnaj sve bolesti i patnje od svoga naroda i pouči nas da cijenimo život i zdravlje kao tvoje darove. Daruj nam mir svoj, Bože, i ispuni srca naša nepokolebljivom vjerom u tvoju zaštitu, u tvoju pomoć i ispuni ih ljubavlju prema tebi i bližnjemu. Jer ti nas miluješ i spašavaš, Bože naš, i tebi uzdižemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada  i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Grkokatolici - Križevačka eparhija 20. ožujka 2020.