ZLOUPORABA POLITIČKE MOĆI: Tomašević blokira “Hod za život”, Trg pretvara u ideološki poligon

U trenutku kada bi Zagreb trebao biti prostor otvoren za sve građane, bez obzira na svjetonazor, ponovno svjedočimo zabrinjavajućem trendu – selektivnoj demokraciji pod dirigentskom palicom gradonačelnika Tomislav Tomašević. Najnoviji slučaj vezan uz Hod za život pokazuje kako gradska vlast koristi administrativne mehanizme kao alat političke kontrole.

Kronologija koja otkriva namjeru

Organizatori Hoda za život još su 20. siječnja zatražili sve potrebne dozvole za održavanje manifestacije, uključujući postavljanje pozornice na Trgu bana Josipa Jelačića i zatvaranje prometa. Umjesto transparentnog i pravodobnog postupanja, uslijedilo je odugovlačenje, dodatni zahtjevi i – presedan.

Grad je 4. veljače vratio zahtjev tražeći dodatne informacije, uključujući popis izvođača i program – nešto što u 11 godina održavanja ove manifestacije nikada nije bilo traženo. Takav potez otvara ključno pitanje: od kada gradska vlast odlučuje tko smije govoriti ili pjevati na javnim događanjima?

Još je indikativnije da je 11. ožujka zahtjev za korištenje Trga odbijen – bez ikakvog obrazloženja. Tek naknadno, u javnim istupima, Grad se poziva na obilježavanje Dana Europe, iako se ta manifestacija tradicionalno održavala na Europskom trgu, a ne na glavnom zagrebačkom trgu.

Administracija kao alat opstrukcije

Unatoč činjenici da je ruta Hoda odobrena 26. ožujka, odluka o zatvaranju prometa i dalje se razvlači. Grad priznaje da je suglasnost “u postupku”, čime se organizatore dovodi u situaciju neizvjesnosti svega nekoliko tjedana prije događaja.

Istovremeno, zahtjev za alternativnom lokacijom na Zrinjevcu uvjetuje se dodatnom dokumentacijom, što dodatno potvrđuje obrazac – otežati, usporiti, obeshrabriti.

Selektivna demokracija i politički kriteriji

Grad Zagreb odbio je odgovoriti temeljem kojih kriterija traži popis izvođača, niti je objasnio vrijedi li ta praksa za sve organizatore. Time se dodatno učvršćuje dojam da se radi o selektivnom pristupu – jedni su dobrodošli, drugi nisu.

Organizatori Hoda jasno poručuju: svi građani plaćaju iste poreze i imaju jednako pravo na javni prostor. No u praksi, čini se da pravo pristupa ovisi o ideološkoj podobnosti.

Ideologija iznad slobode

Pod krinkom “antifašizma” i progresivnih politika, gradska vlast sve češće pokazuje netoleranciju prema drugačijem mišljenju. Možemo!, politička platforma iz koje dolazi gradonačelnik, sve više djeluje kao zatvoreni krug u kojem se financiraju i promiču isključivo ideološki bliske udruge, dok se druge marginalizira ili otvoreno blokira.

Ovdje više nije riječ samo o jednom događaju – riječ je o modelu upravljanja koji podsjeća na kontrolirane sustave u kojima vlast odlučuje što je “prihvatljivo”, a što nije.

Gdje je nestala demokracija?

Zagreb danas šalje opasnu poruku: sloboda govora i okupljanja vrijede samo za neke. Gradonačelnik koji bi trebao biti servis svih građana ponaša se kao arbitar ideološke podobnosti.

I dok se pod krinkom “vrijednosti Europe” zatvara prostor jednoj građanskoj inicijativi, istovremeno se bez problema toleriraju sadržaji i izvođači koji su u prošlosti veličali upitne i društveno neprihvatljive ideologije.

Na kraju, ostaje gorka činjenica: škola komunizma očito još uvijek nije završila svoje poglavlje. U Zagrebu prolaze ideologije i izvođači koji su koketirali s četništvom, prolazi svjetonazor blizak političkom krugu Možemo!, ali ne prolazi ono što bi trebalo biti temelj svake moderne države – demokracija.