Iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči ocijenio je razgovore s američkim dužnosnicima, održane u Omanu, kao 'dobar početak', u trenutku kada su odnosi Teherana i Washingtona na jednoj od najnižih točaka u posljednjim desetljećima, uz ozbiljne strahove od izravnog vojnog sukoba

Neizravni pregovori održani su u glavnom gradu Muskatu, dok Sjedinjene Države pojačavaju svoju vojnu prisutnost na Bliskom istoku. Washington taj potez opravdava odgovorom na nasilno gušenje masovnih protuvladinih prosvjeda u Iranu, tijekom kojih su, prema organizacijama za ljudska prava, ubijene tisuće ljudi.

S druge strane, američka administracija smatra da pregovori moraju obuhvatiti i iranski balistički raketni program te potporu Teherana regionalnim oružanim skupinama. Washington zahtijeva zamrzavanje iranskog nuklearnog programa i odricanje od zaliha obogaćenog uranija, što Iran zasad odbija.

Uloga Omana i američkih izaslanika

Oman je potvrdio da je njihov ministar vanjskih poslova odvojeno razgovarao s Arakčijem te s američkim posebnim izaslanikom Steveom Witkoffom i Jaredom Kushnerom, zetom predsjednika SAD-a Donalda Trumpa. Prema priopćenju iz Muskata, razgovori su bili usmjereni na „stvaranje uvjeta za nastavak diplomatskih i tehničkih pregovora“.

Posljednja runda pregovora o iranskom nuklearnom programu trebala se održati prošlog lipnja, ali je propala nakon iznenadnog izraelskog napada na Iran.

U posljednjim tjednima Trump je više puta zaprijetio bombardiranjem Irana ako se ne postigne dogovor. SAD je u regiju poslao tisuće vojnika, nosač zrakoplova, ratne brodove i borbene zrakoplove, što je američki predsjednik opisao kao „armadu“.

Iran je odgovorio prijetnjama da će u slučaju napada uzvratiti silom, uključujući napade na američke vojne ciljeve na Bliskom istoku i na Izrael. Analitičari upozoravaju da se iranski režim nalazi u najtežoj poziciji od Islamske revolucije 1979. godine.

Nuklearni program u središtu spora

Kriza se odvija paralelno s brutalnim gušenjem masovnih prosvjeda u Iranu, potaknutih dubokom ekonomskom krizom i rastućim nezadovoljstvom stanovništva. Prosvjednici su otvoreno pozivali na kraj Islamske Republike.

Prema podacima organizacije novinske agencije Human Rights Activists , potvrđeno je najmanje 6.883 poginulih, uz upozorenje da bi stvarni broj mogao biti znatno veći. Više od 50.000 ljudi navodno je uhićeno.

Iran već desetljećima tvrdi da je njihov nuklearni program isključivo mirnodopski, dok SAD i Izrael smatraju da je riječ o prikrivenom pokušaju razvoja nuklearnog oružja. Teheran inzistira na pravu da obogaćuje uranij na vlastitom teritoriju i odbija zahtjeve da se oko 400 kilograma visoko obogaćenog uranija prebaci u treću zemlju.

Iranski dužnosnici signalizirali su spremnost na određene ustupke, uključujući mogućnost regionalnog konzorcija za obogaćivanje uranija, no kategorički odbijaju razgovore o ograničavanju raketnog programa i prekidu potpore saveznicima u regiji, tzv. „Osovini otpora“.

Iranski predsjednik Masud Pezeškian izjavio je da je naložio ministru vanjskih poslova da vodi „pravedne i uravnotežene pregovore“, ako za to postoje odgovarajući uvjeti. Za Washington bi razgovori mogli predstavljati izlaznu strategiju iz sve ozbiljnijih vojnih prijetnji.