Komunistički i četnički vrh su djelovali zajednički u Slunju - Nije na odmet spomenuti i znati, da je četnički duh vladao i u samom partizanskom vrhu u Slunjskom kraju, o čemu svjedoči poslijeratno ponašanje Stanka - Čanice Opačića i poznati Devrnjin ustanak Srba u Mašvini. Ovo je stariji neobjavljeni zapis dijelova točne povijesti Slunjskog kraja. Povod za ovo objavljivanje su uzvici vukovarske srbske mladeži na košarkaškom natjecanju: "Ovo je Srbija!" pod ovom lozinkom se sprovodi velikosrbska genocidna ideologija od Draže Mihailovića preko Slobodana Miloševića do Šešeljevog četničkog velevožda Tomislava Nikolića. Na provokacije u Vukovaru i drugdje po Hrvatskoj "Ovo je Srbija" Hrvatske vlasti šute, policija ne ureduje, Ivo Josipović ne prigovara jer su mu još svježi poljubci sa srbskim velečetnikom Tomislavom Nikolićem. Inače Ivo Josipović je strašno alergičan na najljepši hrvatski domoljubni pozdrav: Za dom - Spremni! Toliko za uvodno pojašnjenje. Slijedi stari, ali uvijek aktualni članak. SRBSKO-ČETNIČKI NAPAD NA SLUNJ 1941. i 1991. (Uz dan četničke okupacije Vukovara i Slunja) U uvodnom dijelu filma o Vukovaru, kojeg je uz obljetnicu srbskih zločina u tom gradu prikazala HTV, pokazani su srbski četnici u Gračacu i četničko ubijstvo Pere Kvaternika* u Crikvenici već 10. travnja 1941. Za povijest srbsko - hrvatskih odnosa trebalo bi temeljito obraditi sve četničke organizacije u Hrvatskoj uoči II. svjetskog rata i njihove protuhrvatske djelatnosti jer ih je pisana povijest u komunističkoj Jugoslaviji prešućivala ili je kao u Slunjskom kraju četničke organizacije predstavila kao komunističke organizacije. Ovo, vrlo opširno područje trebalo bi pod hitno, dok još ima živih svjedoka postati predmetom povijesnih istraživanja i zapisa u cijeloj Hrvatskoj. Ovdje ću samo podsjetiti na četnike u Slunjskom kraju i dotaknuti samo dijelić njihovih ponašanja i zločina, a detaljna istraživanja i opise prepuštam hrvatskim povjesničarima. Četnički ustanci pod geslom "Ovo je Srbija" poznati su u Slunju od 1935. naovamo! Podsjetit ću samo, da je u Slunjskom kraju bilo dvadesetak četničkih ustanaka prije početka Drugog svjetskog rata, već od 1935. naovama i napose uz proglašenje Banovine Hrvatske u rujnu 1939. godine. Još više su Srbi ustajali u ubijanju Hrvata i pljački hrvatske imovine u prvim ratnim mjesecima. Ovo vrijedi i za druge hrvatske krajeve s miješanim življem Hrvatima, Srbima i posrbljenim Vlasima. Takozvani ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. nije bio ustanak, nego četnički dernek, proslava pokolja na Hrvatima, u selu Boričevac, u Udbinskom kraju, pokolj hrvatskih hodočasnika u svetištu Svete Ane... Dodajem danas, da jubilarnu proslavu pokolja na Hrvatima slave u Srbu zajedno srbski četnici i pročetnici poput Milorada Pupovca i uz njega hrvatski komunisti i prokomunisti poput Ive Josipovića, Stjepana Mesića, Vesne Pusić... Dokaz da su komunisti i fašisti - isti! Srbi i Vlasi su se hvalili četništvom i u tom su ih štitili žandari od 1935. naovamo Prvo i osnovno valja zapisati i znati, da su četnici u Slunju i meni poznatoj okolici bili Srbi i posrbljeni Vlasi, koji su se četništvom ponosili i hvalili. Ako ovdje pripišem pojedinim slunjskim Srbima veći značaj, nego su ga imali kao četnici u svojoj organizaciji i općenito onda to ne činim iz nikakve moje protučetničke pobude, nego po sjećanju na njihovo predstavaljanje i samoisticanje svoje uloge. Evo u prilog tome jedne od najjednostavnijih izjava običnog krojača Nikole Šaše, posrbljenog Vlaha. Kad su slunjski vatrogasci pojavom Banovine Hrvatske dobili nove oznake s hrvatskim grbom za kape Nikola Šaša izjavljuje: “Ja sam četnički oficir i tu oznaku s nekakvim hrvatskim grbom ne ću nikada staviti na svoju vatrogasnu kapu”. Tako su se svi slunjski Srbi, uz iznimku dvije miješane obitalji Đaković i Petković odnosili prema svakom činu, u kojem je bio spomen rječju, isticanje hrvatske zastave ili bilo kojeg hrvatskog znaka. Slunjski Srbi su se javno hvalili s vodećim četničkim ulogama Glavni vođe četnika u Slunju bili su (abecedno): Branko Dobrosavljević, Dmitar Dragaš, Pavao Nećak, Milan Popović, Nikola Radmanović, Nikola Šaša, Simo Škorić, Dušan Vitas, Đuro Vujnović, Milan Vujnović... Bilo ih je još, ali ne znam jesu li zaista imali četničke funkcije ili su se njima hvalili, a bili su samo obični četnici. Takvi su se među ostalina isticali: Ilija Barać, Milan Brković, Mile Ivošević, Milan Leka i čitava obitelj financa Milana Popovića pa čak i mladež: Milan Popović, Lazo Šaša, kćeri Dmitra Dragaša... Jedna starija žena, posrbljena Vlahinja – Jeka Šaša se je hvalila da se dopisuje s kraljicom Marijom i da od nje dobiva pakete. Znadem, da je dobivala pakete iz Beograda. Četnički sastanci su bili javni i štičeni vlastitim oružjem Sastanke su četnici održavali najčešće u gostionici Dmitra Dragaša i u stanu ravnatelja Građanske škole u Slunju Dušana Vitasa. U svakom srbskom selu Slunjskog kraja uoči II. svjetskog rata djelovala je četnička organizacija, o čemu jedino piše samo Vjećeslav Holjevac u knjizi "Zapisi iz rodnog grada, NZMH, Zagreb 1972. Sve četničke organizacije u Slunjskom kraju su pojavom NDH organizirale i sprovodile razna zlodjela protiv Hrvata. Kad su četnici prevršili svaku zločinstava na nedužnim hrvatskim seljacima, onda su ustaše majari (ne ustaška vojska!) odgovorili istim načinom prema srbskim seljacima, iz čijih obitelji su bili poznati četnici. Evo nekoliko četničkih zločinstava prije ustaških osveta: - Već u subotu, 12. travnja bataljun elitnih srbskih i crnogorskih četnika su od primišljansko-plaščanske strane oružano napali Slunj i bilo je mrtvih na njihovoj strani (4-6) i na obranbenoj slunjskoj strani (2). - Ovim četnicima pridružili su se u zločinačkom napadu na Slunj četnici iz okolnih srbskih i vlaških sela Primišlja, Tobolića, Raletine, Tržića i Veljuna... - Već 17. travnja srbski i vlaški seljaci odmetnuti u četnike sasjekli su telegrafske stupove na relaciji Ogulin - Slunj oko 20 km. - Četnici su napose začekivati putnike pješake i čak putničke autobuse te ih pljačkati i zlostavljati, žene silovali i u više slučajeva su ubijali one Hrvate, koji su im se suprostavljali. - Već 5. svibnja 1941. poklali su četnici 8-članu mlinarsku hrvatsku obitelj Mravunac na Korani, a oko mjesec dana kasnije umorili su službenika općine Cetingrad Miju Mraunac (ovdje bez "v"). - Za najave princa od Savoye, najavljenog hrvatskim kraljem, velik broj slunjskih Srba slavio je zajedno s Talijanima, a Hrvati su prosvjedovali protiv Talijana i Srba i protiv talijanskog kralja i slavlja. - Par tjedana kasnije začekali su četnici osobni automobil, koji je vozio učitelja Miloša Požegu iz Slunja u Liku, u Udbinu. Tom prilikom su najbrutalnije masakrirali ove ljude: Miku Močilca, Miloša Požegu, Dragutina Turkalja i vozača automobila (ime sam zaboravio). Mladim dečkima Močilcu i Turkalju su kroz rebra svezali lance i prikopčene na automobil vukli su ih po cesti dok nisu izdahnuli. - Početkom rujna 1941. četnici su iz zasjede i zamke na cesti između Slušnice i Broćanca, na šumskom predjelu "Presjeka" napali dva teretnjaka puna domobrana i dvadeset i dvoje ih poubijali u prvom teretnjaku; dvije kuharice s njima su svestrano mučili i izmasakrirali. Domobrani iz drugog teretnjaka su obračunali s ovim četnicima. - Za čitavo vrijeme II. svjetskog rata, do kapitulacije Italije (1943) četnici i partizani u Slunjskom kraju su djelovali zajedno. - Četnici su javno kolaborirali s talijanskim fašistima i od ovih su dobivali oružje, streljivo, odjeću i hranu za svoje suborce partizane po šumama i srpskim selima. - Talijansko fašističko zapovjedništvo u Slunju nalazilo se je u četničkoj kući Dmitra Dragaša i ovaj je sa svoje dvije kćeri svako jutro počasno stajao uz fašističkog kolonela, kad se je uz himnu "Per Duce, per patria per Re..." podizala talijanska zastava. - Talijanski fašisti su javno ili skriveno surađivali sa šumskim odmetnicima, koji su u Slunjskom kraju nosili obadva znaka - četnički i komunistički. - Poznato je, da se je već početkom 1942. dao od šumske vojske zarobiti čitav bataljun talijanskih fašista u selu Radovici između Cetingrada i Slunja, a samo par dana kasnije ponovio se je slučaj kod Livadine Lokve. Zanimljivo je da su šumski odmetnici razoružali zarobljene Talijane te im djelomično oduzeli odjeću i poslali ih u Slunj. Tobože, šumski odmetnici su naglašavali da se bore protiv fašista i čak su u pozdravu imali sintagmu "Smrt fašizmu - Sloboda narodu!, a štedili su fašiste. Koliko je poznato, u svima okršajima s talijanskim fašistima u Slunjskom kraju, poginuo je u selu Radovici samo jedan fašist. Sve druge (prave!) fašiste puštali su na slobodu šumski odmetnici - koalicija komunističkih partizana srbski fašističkih četnika. - Šumska vojska u Slunjskom kraju mogla je "zarobiti" talijanske fašiste, kad se je to ovima prohtjelo ili kad su se vjerojatno o zarobljavanju dogovorili. Tako na primjer, tijekom listopada 1942. razoružana je u selu Perjasica čitava pukovnija Talijana. - S tim oružjem četnici i partizani su tijekom studenoga 1942. zauzeli sva hrvatska uporišta od Bihaća preko Drežnika i Rakovice do Slunja. Dakako, u tom su imali djelomično pomoć od stacioniranih Talijana u nekim naseljima. U Plaškom su zajednički stolovali talijanski fašisti i srbski četnički fašisti -Kruna svega je bila zajednička posada talijanskih fašista i srbskih fašističkih četnika u Plaškomu. Kad su Nijemci, koncem siječnja 1943. prolazili u svojoj ofanzivi kroz Slunj, pojavili su se u gradu u zajedničkom mimohodu, čak izmiješani plaščanski četnici i talijanski fašisti. Tako je to bilo sve do kapitulacije Italije, 8. rujna 1943. Tada je jedan dio Talijana prešao na stranu šumskih odmetnika bez obzira na to, pod kojim su imenom ovi ratovali protiv NDH, a veći dio bez odpora predanih Talijana je miroljubivo poslan u Italiju. - Četnici Slunjskog kraja bili su neposredno povezani s četničkom središnjicom u Plaškom, a ovi su preko Vrhovina i Gračaca držali cjelinu s kninskim četnicima pravoslavno popa Momčila Đujića. - Zanimljivo je za povijest zapisati, da je uzajamnost srbskih četnika i srbskog dijela partizana u Slunjskom kraju bila vrlo solidarna. O međusobnim sukobima jedva se može govoriti. Tek tijekom druge polovice 1944. su plaščanski četnici porazili 3. partizansku brigadu, a nakon toga su partizani likvidirali neke istaknutije četnike u svojim redovima. O tomu detalju sam pisao u Vjesniku. Komunistički i četnički vrh su djelovali zajednički u Slunju - Nije na odmet spomenuti i znati, da je četnički duh vladao i u samom partizanskom vrhu u Slunjskom kraju, o čemu svjedoči poslijeratno ponašanje Stanka - Čanice Opačića i poznati Devrnjin ustanak Srba u Mašvini. To je bio četnički ustanak, kojeg se nažalost pogrešno povezuje s hrvatskom pobunom u Rakovici, do kojeg je došlo približno u isto vrijeme, ali ne iz solidarnosti s Devrnjinim četnicima, nego radi previsokih nameta na hrvatske seljake i prisile u seljačke radne zadruge. Radi važnosti ističem da Devrnjin četničko-šovinistički ustanak nema veze s Hrvatskom pobunom seljaka u Rakovici. - Četnički duh i protuhrvatstvo provođeno je u Slunjskom kraju tijekom čitavog trajanja komunističke Jugoslavije, što se je pokazalo masovnim četničkim ustankom i četničkim divljanjem u Slunjskom kraju od pojave "Gazimestana" do pobjede hrvatske "Oluje". - Nažalost, hrvatska historiografija i čak hrvatska politika premalo ozbiljnosti posvećuju srbskom četništvu u Slunjskom kraju i drugdje pa bi nam se to moglo osvetiti, kao što je bilo u II. svjetskom ratu i sada od Gazimestana preko Vukovara i trećine devastirane Hrvatske dok je nismo oslobodili "Olujom" i politički u Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu. Ne zaboravimo: Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Za trajni i kvalitetni mir u Hrvatskoj treba posve iskorjeniti četnički duh iz gena hrvatskih Srba. Dragan Hazler - Basel/Slunj   Pripomena za povijesne "sladokusce" * Pero – Milutin Kvaternik i loza Kvaternika, koji su igrali značajne uloge u stvaranju NDH su blizka rodbina od Kvaternika slunjskih. Ovi su imali u samom središtu Slunja kuću, u kojoj je bila Slunjska banka Pavla Radića, kasnije spekulativnim metodama za vrijeme kraljeve Jugoslavije, nakon beogradskog ubijstva Radića tu je udomljena Srpska štedionica, a za maršalove Jugoslavije je kuća srušena radi proširenja ulice. Uz tu kuću obitelj Kvaternik je bila u posjedu tzv. Viličićeve sale i ogromnih prostorija ispod nje, koje su služile za konje, održavane i njegovane za potrebe pošte. Obitelji Kvaternik pripadao je dio zemlje, na kojoj je kasnije uređen Park u Slunju i jedna obližnja dolina, koja je kasnije došla u posjed obitelji Ive Radočaja. Tu je Titova era izgradila zgradu PT, sada HPT u Slunju. - Slunjani Kvaternik su napustili Slunj oko 1920. U Novom groblju, odmah iza ulaza postoje još grobovi, u Slunju umrlih Kvaternika. Eugen Kvaternik, ustaški buntovnik u Rakovici 1871. ne pripada slunjskoj lozi Kvaternika. Dragan Hazler Izvornu vijest možete pogledati ovdje