Hoće li prije DORH u HRT ili Radman u Ameriku?

Gdje toga ima? Svi moramo plaćati televizijsku i radio pretplatu, koja mjesečno iznosi čak 80 kuna (to je nekima otplata manjeg kredita!), a nitko od tako velikog broja ljudi nema baš nikakvog utjecaja na program, niti na bilo što drugo vezano uz Hrvatsku radio - televiziju (HRT). Na čelo ove ustanove dolaze i odlaze "činovnici" po tzv. zapovjednoj odgovornosti, odnosno ljudi koji nemaju pojma o ovom poslu, ali zato su iznimno vični što treba, a što ne, u određenom trenutku predstaviti javnosti. Trenutačno je ravnatelj HRT-a bivša komunjara Goran Radman. Prije njega, kao na tekućoj vrpci, redali su se isključivo odabrani kadrovi. Ništa čudno ni neobično, poglavito za državu kakva je naša. I sad se mnogi pitaju: zbog čega trebaju svaki mjesec plaćati takvog ravnatelja, takve voditelje, takve urednike i takve novinare (svaka čast izuzecima), kad jedan dio ljudi i ne želi gledati "namješteni" program, već radije gledaju ostale televizije, kojih ima kao gljiva poslije kiše? Hrvatska radio-televizija uvijek je bila, a to je i danas, medij koji koriste oni koji su trenutačno na vlasti. Mislite li da će sutra biti drugačije? Stoga, onaj koji je smislio takav način financiranja HRT-a, zaslužuje "Nobelovu" nagradu, jer veće prijevare od toga – nema. Eto, primjera radi, već je prošlo nekoliko mjeseci a na toj i takvoj televiziji nema ni 30-minutne emisije koja je posvećena hrvatskim braniteljima. Ta se emisija prikazivala jednom tjedno. Razlog tome su – godišnji odmori. U međuvremenu održane su brojne obljetnice vezane uz hrvatski Domovinski rat, ali to je za HRT prošlo kao Sava prema Beogradu. Slično je i sa emisijama iz kulture, ali i ostalima koje se svakodnevno ili tjedno emitiraju na malim ekranima. Nigdje, ali baš nigdje ne postoji takva cenzura kao na HRT-u. A tamo bi je trebalo biti najmanje, jer ova tv-kuća opstoji jedino i isključivo zahvaljujući svojim pretplatnicima, koji bi trebali voditi glavnu riječ, a njih se ignorira i marginalizira. Ako Goran Radman hoće i želi svoju televiziju, barem on ima dosta financijskih sredstava da je osnuje i vodi. Međutim, nevjerojatno je da ljudi gotovo i ne protestiraju. Ako i protestiraju, riječ je o manjim skupinama, koje se brzo ušutka. Zanimljivo je i to da vi morate plaćati mjesečnu pretplatu, ali da ne morate i ne znate na koji se način vaš novac troši. Kad je, primjerice, HRT dostavila pojedinačno, svakom pretplatniku, barem godišnje izvješće na što je potrošen ogroman novac koji se svakog mjeseca sakupi od pretplatnika, odnosno zbog čega oni koji financiraju ovaj ogroman pogon ne smiju znati koliko koja emisija košta, tko je dobio i koliko honorara, tko ima kakve plaće, koliko se potroši na reprezentaciju, putne i ine troškove i slično? Ako kojim slučajem imate neki prijedlog, pohvalu ili kritiku na račun HRT-a, ova je kuća izmislila nešto što spada u rubriku "vjerovali ili ne". Riječ je o telefonskom broju 01-634-2634, tzv. "službe gledatelja". Nazovete taj broj i kažete što vas je god volja. Na televiziji su nam neki novinari i urednici rekli da to služi – ničemu. Na taj način poneki gledatelj stječe dojam da utječe na ovo ili ono, kad tamo, te primjedbe ili pohvale, koje možete slobodno reći, netko zapiše ili ne zapiše, i to je – to. Osim što ste izgubili nešto kuna telefonirajući, ništa drugo niste postigli, jer na vaše možebitne primjedbe oni kojih se to tiče uvijek će odgovoriti, kao Fred Matić kad ga kritiziraju - "riječ je o šačici nezadovoljnih ljudi". Dakle, pojeo vuk magare! Na HRT-u su "najbolje" od svega tzv. informativne emisije. Poglavito kad se u svakoj drugoj kao politički "analitičar" pojavi Žarko Puhovski. Naime, u tim emisijama iznimno se dobro pazi da se ne kritiziraju oni na vlasti, a ako se i kritiziraju, onda je prilog tako napravljen da je malo kritike, a odmah iza toga red pohvala, pa ispada nešto poput "gemišta", ni vino ni voda. Prilozi za te emisije se pomno odabiru, a snimke režiraju, tako da se malo kada dogodi da netko "uđe u kadar", pa ni kad je riječ o "masovkama", koji ne misli kao "oni", koji nije s "ljevice". No, najsmješnije su ipak ankete o popularnosti političara i stranaka. "Spiker" obično počinje: "da su danas izbori..." pobijedio bi, a tko drugi nego – onaj tko je na vlasti! A agencije koje provode ankete uglavnom su poznate samo njima. Kad ste primjerice vidjeli neki dokaz o načinu i provođenju anketa? Slično se, ako ste primijetili, rade i ankete s građanima. Reporter na ulici zaustavi "svakoga", a u prilogu pusti riječ-dvije jednoga koji je za, a drugoga koji je "malo" protiv, pa opet dobijete, što? Gemišt! Iako bi Hrvatska radio-televizija trebala biti otvorena za sve, poglavito političke i ine opcije, za raznovrsne kulturne akcije, za lijeve i desne, ona služi, dok su ovi ekstremno lijevi na vlasti, njima i samo njima. Sada je Radmanu najvažnije da ispuni zadaću zbog koje je i doveden za ravnatelja HRT-a. A to znači da u svakoj, ali baš svakoj emisiji podupre predsjednika Ivu Josipovića. Nije dovoljno da aktualni predsjednik već mjesecima vodi izbornu kampanju sa Pantovčaka, već treba besplatno uzimati prostor i na HRT-u. To je tako vidljivo i prozirno da tu njegovu kampanju valjda već vide i astronauti, koji u svemirskim brodovima kruže oko Zemlje. No, već ima glasina da Goran Radman napušta HRT i odlazi na mjesto veleposlanika u Washington, što znači da je odradio lavovski dio posla za koji je bio postavljen, pa nagrada slijedi, iako je baš taj čovjek HRT doveo do rasula. Hoće li to dozvoliti Državno odvjetništvo RH, tim više što ovaj čovjek u ovom slučaju nije privatnik poput Todorića? Riječ "odgovornost" i za takve političke djelatnike već bi trebala oživjeti, zar ne gospodine Cvitan? Mladen Pavković B.P.