Jedna od ponajvećih, ali i jedna od zaboravljenih afera u Državnom odvjetništvu zacijelo je ona koja se potkrala bivšim čelnicama zagrebačkog Županijskog i Općinskog državnog odvjetništva Željki Pokupec i Sinevi Vukušić. Široj javnosti ime Željke Pokupec nije nepoznato, ova je dama jedno vrijeme slovila kao desna ruka bivšega glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, s kojim je bila u više nego prijateljskim odnosima, sve dok se javnim prostorom nije prolomila priča o zloporabi položaja i ovlasti.

U USKOK-u su tada tvrdili kako su Pokupec i Vukušić, kao županijska i općinska državna odvjetnica, od travnja 2013. do sredine veljače 2015. godine zajednički i dogovorno poduzimale, ali i nalagale poduzimanje radnji kojima je u nizu kaznenih predmeta pogodovano okrivljeniku Saši Burušiću, inače sinu nekadašnjeg načelnika zagrebačke policije Gorana Burušića. Kako se nadalje objašnjavalo u USKOK-u, cilj je bio umanjenje Burušićeve kaznenopravne odgovornosti, pa su se u ovom, ali i u nizu drugih predmeta, otežano prikupljali podaci koji su teretili okrivljenike.

Burušić mlađi inače je nekoliko puta osuđivan zbog prevara, a uz to je i nepravomoćno osuđen na dvije godina zatvora nakon što je prethodno dva puta osuđivan na uvjetne kazne. Kada se u travnju 2013. godine saznalo za nezakonite radnje njegova sina, Burušić stavlja mandat načelnika zagrebačke policijske uprave na raspolaganje, a tadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić zaključuje kako načelnik nije pogodovao sinu te da time nije zlorabio svoj položaj. Sin Burušić uhićen je u proljeće te 2013. godine, kada je istražiteljima priznao da je bio suradnik Radovana Štetića, koji se 90-ih spominjao kao dio zagrebačkog krim-miljea. Govorilo se o tome da mu je, izrađujući lažnu dokumentaciju, asistirao u nizu prevara u visini od oko dva milijuna kuna.

Manjkave optužnice

Je li Pokupec zlorabila svoj položaj, trebalo bi se utvrditi u Rijeci, gdje joj uskoro počinje suđenje, no premda je pred njom iscrpljujući proces, ona godinama vješto i bez puno pompe pliva pravosudnim vodama. Pokupec je iz Državnog odvjetništva otišla nakon smjene s čelnog mjesta zagrebačke županijske državne odvjetnice, još jedan bivši glavni državni odvjetnik, Dinko Cvitan, smatrao ju je odgovornom za propuste i nepravilnosti u radu kojima je dovedeno u pitanje uredno i zakonito funkcioniranje sustava Državnog odvjetništva u cijelosti, a kao njezin propust spominjana je i “manjkava optužnica” za ratni zločin nakon Oluje protiv bivšeg pomoćnika zapovjednika Stožera specijalne policije MUP-a Željka Sačića i nekadašnjeg pripadnika policijske antiterorističke jedinice Lučko Franje Drlje.

Nakon što je napustila tužiteljstvo, Cvitan je povukao svoj zahtjev da se protiv nje provede stegovni postupak premda ju je smatrao odgovornom za propuste koji su se odnosili na manjkave optužnice u slučaju Grubori. Propusta je bilo i u slučaju nekoć najutjecajnijeg HDZ-ovca Milijana Brkića pa se tako jedno vrijeme pisalo o nestanku spisa u kojima su bili podaci o mogućoj upletenosti bivšeg zamjenika ravnatelja policije u probijanje tajnih mjera nadzora svodnika u lancu elitne prostitucije. Spisi su nestali u vrijeme kada je Pokupec vodila zagrebačko odvjetništvo, a s vremenom se utvrdilo kako je moguće da su nestali tijekom seljenja. Bilo kako bilo, istog dana kada su u medije procurili dokumenti koji su se odnosili na Brkića, riječki sud potvrdio je optužnice protiv Vukušić i Pokupec koja je u Državnom odvjetništvu bila zadužena i za slučajeve poput afere Remorker i HAC te za slučajeve u kojima su optužnice podizane protiv Božidara Kalmete, Nadana Vidoševića te Dijane Čuljak-Šelebaj.

Svojevremeno je bivši ministar Dragan Primorac kao okrivljenik u aferi nabavke službenog vozila Touareg u svojem službenom priopćenju tvrdio da će javnost tek biti upoznata s kaznenim djelima Željke Pokupec, kao i s kaznenim prijavama protiv nje. Jedini svjedok u tom slučaju koji je formalno teretio Primorca, doktor Mirko Smoljić, pred sudom je ustvrdio da je njegovo prvotno svjedočenje protiv Primorca neistinito i da je bilo iznuđeno prijetnjom Željke Pokupec za vrijeme njegova trećeg saslušanja, kada je bio prisiljen dati iskaz koji tereti Primorca.

Kršila procedure

Uz to što se zamjerila Primorcu, Pokupec se zamjerila i Cvitanu, kojega je navodno nerijetko omalovažavala postavljajući se kao da mu je nadređena premda se baš nije mogla podičiti stručnošću. U njezinoj eri nizali su se veliki propusti, uključujući i onaj s probijanjem zakonskih rokova za podizanje optužnice u slučaju Mladineo i aferi u Fondu za zaštitu okoliša, gdje je Mladineo kao ravnatelj državu navodno oštetio za više od 46 milijuna kuna. Upućeni kažu kako je Pokupec nerijetko kršila interne procedure DORH-a, a kažu i kako je solirala pri podizanju spornih optužnica u slučajevima ratnih zločina ne samo u Gruborima nego i u Rumljanima. Optužnice je DORH naknadno povukao, a i tu je postojala sumnja da su navodni propusti dio dogovora i nagodbi s raznim odvjetničkim uredima, političkim strujama i lobijima. Sve to tolerirao joj je šef Bajić koji joj je bio iznimno naklonjen, no Pokupec je navodno uživala protekcije i unutar rukovodećeg aparata MUP-a jer je bila prisna s nizom visokopozicioniranih članova policije i obavještajnih službi pa se govorilo da je prijateljevala s Vitomirom Bijelićem, Oliverom Grbićem, Krešom Antolićem, pa i s Burušićem, zbog kojeg se našla na udaru javnosti, ali i hrvatskog pravosuđa pred kojim sada ima priliku iznijeti svoju verziju priče.