SERIJAL BUGOJNO (5): Nestali nakon zarobljavanja – sudbina 19 Hrvata koja ni nakon 33 godine nema odgovore
Nakon pada Bugojna u srpnju 1993. godine zarobljeni su brojni pripadnici HVO-a i hrvatski civili. Dok su jedni nakon mjeseci provedenih u logorima dočekali razmjenu, njih 19 nikada se nije vratilo. Njihove obitelji i danas traže odgovore – gdje su posljednji put viđeni, tko ih je odveo i gdje se nalaze njihovi posmrtni ostaci
BUGOJNO – Kada su se posljednji pucnji stišali nakon pada Bugojna krajem srpnja 1993. godine, za mnoge hrvatske branitelje rat nije završio. Zarobljeni pripadnici HVO-a završili su u logorima "Slavonija", Stadion NK Iskra, Gimnazija, Franjevački samostan i drugim objektima pod nadzorom Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Većina je nakon višemjesečnog zatočeništva razmijenjena, no dio zarobljenika jednostavno je nestao. Njihove obitelji desetljećima žive bez odgovora, a Bugojno je ostalo jedno od najbolnijih mjesta neriješenih nestanaka Hrvata u ratu u Bosni i Hercegovini.
Devetnaest ljudi bez groba
Prema službenim podacima hrvatskih udruga logoraša, Hrvatskog narodnog sabora BiH i Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, nakon zarobljavanja nestalo je 19 pripadnika HVO-a hrvatske nacionalnosti.
Posljednji put viđeni bili su u bugojanskim logorima ili tijekom izvođenja iz zatočeničkih objekata.
Njihovi tragovi nakon toga nestaju.
Obitelji godinama svjedoče kako su dobivale različite informacije – od tvrdnji da su odvedeni na razmjenu, preko glasina da su premješteni u druge objekte, do svjedočenja da su pojedini ubijeni neposredno nakon izvođenja iz logora.
Međutim, za većinu tih navoda nikada nije pronađen konačan dokaz.
Posljednji put viđeni u logorima
Svjedoci su tijekom istraga i sudskih postupaka opisivali kako su pojedini zarobljenici izvođeni iz logora "Slavonija", sa stadiona NK Iskra ili iz Franjevačkog samostana.
Neki su se vratili nakon prisilnog rada.
Neki nikada nisu.
Upravo zbog toga pitanje nestalih ostaje jedno od najtežih neriješenih poglavlja bugojanske tragedije.
Haški sud u predmetu protiv Envera Hadžihasanovića i Amira Kubure utvrdio je postojanje nezakonitog zatočenja, zlostavljanja i pojedinačnih ubojstava hrvatskih zarobljenika, dok je Sud Bosne i Hercegovine u predmetu protiv Nisveta Gasala, Musajba Kukavice i Senada Dautovića pravomoćno utvrdio odgovornost za nečovječno postupanje prema zatočenicima.
Ipak, sudski postupci nisu odgovorili na pitanje gdje se nalaze svi nestali.
Godine traganja i ekshumacija
Tijekom protekla tri desetljeća provedene su brojne ekshumacije na području Bugojna i šire okolice.
Pronađeni su posmrtni ostaci dijela hrvatskih žrtava, a neke su obitelji nakon godina neizvjesnosti napokon mogle dostojno pokopati svoje najmilije.
No, potraga nije završena.
Još uvijek postoje osobe za kojima se traga, a svaka nova informacija, svjedočenje ili otkrivanje moguće grobnice ponovno otvara nadu da će biti pronađeni i posljednji nestali.
Obitelji koje čekaju više od tri desetljeća
Za obitelji nestalih vrijeme nije stalo 1993. godine.
Njihova svakodnevica obilježena je čekanjem, obilascima institucija, davanjem uzoraka za identifikaciju i iščekivanjem bilo kakve informacije.
Mnogi roditelji nisu dočekali istinu o sudbini svojih sinova.
Neki supružnici umrli su ne znajući gdje počivaju njihovi najmiliji.
Djeca koja su ostala bez očeva danas su odrasli ljudi, ali pitanje koje postavljaju jednako je kao i prije trideset godina – gdje su?
Pravda još nije potpuna
Sudski postupci pred međunarodnim i domaćim sudovima rasvijetlili su dio događaja iz Bugojna.
Utvrđena su nezakonita zatočenja, nečovječno postupanje, prisilni rad i pojedina ubojstva hrvatskih zarobljenika.
Međutim, pitanje sudbine svih nestalih još nije zatvoreno.
Dok se ne pronađu posljednji posmrtni ostaci i dok svaka obitelj ne dobije pravo na istinu i dostojan pokop svojih najbližih, Bugojno će ostati simbol ne samo ratnog stradanja nego i dugotrajne potrage za pravdom.
U sljedećem nastavku serijala donijet ćemo priču o razmjeni bugojanskih logoraša 19. ožujka 1994. godine, danu kada su preživjeli nakon višemjesečnog zatočeništva napokon izišli iz stadiona NK Iskra, ali sa sobom ponijeli teške posljedice logora i spoznaju da se njihovi suborci nisu vratili.
Izvori: Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) – predmet Tužitelj protiv Envera Hadžihasanovića i Amira Kubure; Sud Bosne i Hercegovine – predmet Nisvet Gasal, Musajb Kukavica i Senad Dautović; Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine; Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata; Hrvatski narodni sabor BiH; Udruga hrvatskih logoraša Domovinskog rata u BiH.
Izvor:PDN
