Odbio je napasti Vukovar: Ovog čovjeka premalo slavimo

S ciljem što većeg razaranja i uništavanja na današnji dan, 24. lipnja 1992. godine, sa srpskih položaja preko Save na Slavonski Brod tijekom prijepodneva ispaljeno je više raketa tipa Luna. Njihova razorna moć ugasila je u ulici Ivana Merza u naselju Jelas dva mlada života. Stradali su 10-godišnji Goran Marić i 11-godišnji Jurica Marijić, najbliži bratići, djeca dvije sestre.

Posljednji Antunov let

Istoga dana Hrvatsko ratno zrakoplovstvo prvi put suočilo s gubitkom vlastitog pilota i borbenog aviona MiG-21 legendarnog broja 101.

Tijekom izvršavanja borbene zadaće, pukovnik Antun Radoš u 12 sati i jednu minutu javio je kontroli da ima probleme s upravljanjem zrakoplova, a minutu kasnije veza se prekida i njegov MiG nestaje s radara. Bio je to posljednji let Radoša i borbenog zrakoplova legendarnog broja 101. koji je i prije te borbene akcije imao nekoliko uspješnih borbenih letova, čime je pokazao iznimnu osposobljenost, hrabrost i domoljublje, što i odlikuje iskusnog borbenog pilota. 

Foto: HRZ

Vrhunski vojnik

Radoš je rođen 14. travnja 1950. u Plavni u Vojvodini. Odrastao je u Vukovaru, na Mitnici, a u Mostaru je završio srednju zrakoplovnu školu, dok je u Zadru završio zrakoplovnu akademiju. Sa suprugom Nadom imao je sina Marija i kćer Anitu.

Nakon akademije, piše Hrvatski vojnik, u činu potporučnika raspoređen je u Kraljevo (Srbija). Nakon preobuke za pilota aviona MiG-21, koju u Beogradu uspješno završava, dobio je premještaj na aerodrom u Prištini, a potom u Bihać, gdje se zadržao tri godine. Nakon što je unaprijeđen u čin kapetana prebacio se u Beograd, gdje je bio nastavnik letenja, a potom zapovjednik eskadrile. Završio je i višu vojnu akademiju te unaprijeđen u čin kapetana prve klase. U činu potpukovnika postavljen je na mjesto načelnika Štaba 204. lovačkog puka na Batajnici, u vrijeme početka agresije JNA na Hrvatsku.

Odbio napasti Vukovar

Kad je odbio napasti svoj Vukovar kasetnim bombama, kako mu je naređeno, uputio je zahtjev za prestanak aktivne vojne službe, nakon čega stižu prijetnje kako bi njegov sin, koji je bio ročnik JNA, mogao završiti na ratištu. U strahu zbog sina Radoš povlači zahtjev i tek kad je uspio sina izvući iz opasnosti bježi s obitelji iz Srbije u Hrvatsku, gdje se stavlja na raspolaganje novoustrojenom Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu.

O Antunu Radošu i njegovu doprinosu ustrojavanju hrvatskog zrakoplovstva i obrani domovine u široj se javnosti nepošteno jako malo zna. Posmrtno mu je dodijeljen čin brigadira te je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Spomenicom Domovinskog rata.