Jugoslavija je tih dana bila u šoku. Ubojstvo jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića 1971. godine u Švedskoj zaledilo je krv u žilama komunističkim vlastima. Ubojstvo Vladimira Rolovića je prvi atentat na najvišeg diplomatskog predstavnika SFR Jugoslavije u svijetu, neki tvrde i najradikalniji čin hrvatskih ekstremnih nacionalista, koji su živjeli u emigraciji. U našem feljtonu prisjetit ćemo se tog događaja…
Za ubojstvo su optuženi Miro Barešić i Anđelko Brajković, nakon uhićenja su optuženi i osuđeni u Švedskoj, na doživotni zatvor. Kasnije su oslobođeni, spletom okolnosti. Naime, skupina hrvatskih emigranata otela je švedski avion i tražila puštanje Barešića i Brajkovića. Švedske vlasti pristale su na ultimatum… I potom slijedi nastavak priče.
Tko je bio jugoslavenski ambasador u Švedskoj Vladimir Rolović? Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1945. godine, upućen je na rad u Odjeljenje za zaštitu naroda Jugoslavije (OZNA), gdje je obnašao dužnosti načelnika Odjeljenja i dao veliki doprinos u uništenju zaostalih križarskih i četničkih skupina.
Umro nakon 8 dana
Bio je član Vlade Narodne Republike Crne Gore, pomoćnik saveznog ministra za vanjske poslove, član Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda, veleposlanik SFRJ u Norveškoj, Japanu i Švedskoj. U više saziva biran je za narodnog zastupnika Skupštine Crne Gore i bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore. Imao je čin pričuvnog general-majora.
U Stockholmu je, na dužnosti veleposlanika, 7. travnja 1971. godine, smrtno ranjen. Ranili su ga pripadnici organizacije Hrvatski narodni otpor (HNO) koji su provalili u veleposlanstvo SFRJ. Osam dana kasnije Vladimir Rolović umro je od posljedica ranjavanja.
Cijeli slučaj bio je tek dio mozaika tajnog rata između jugoslavenskih tajnih službi i hrvatskih političkih emigranata. Nije tajna, Udba je likvidirala širom svijeta osamdesetak hrvatskih političkih emigranata. I druga strana je uzvraćala, pa su mnogi skloni tvrdnji da je ubojstvo ambasadora Rolovića bio čak i osvetnički čin za likvidaciju ustaškog generala Maksa Luburića 1969. godine u Španjolskoj.
Barešić prvi osumnjičeni
Miro Barešić koji je bio prvoosumnjičeni u procesu na sudu u Stockholmu rođen je u Šibeniku 10. rujna 1950. godine. Odbio je služiti vojni rok u JNA zbog političkih stavova. Smatrao je da su Hrvatima ugrožena ljudska prava. Prethodno su komunisti ubili nekoliko njegovih rođaka. Osuđen je na šest mjeseci zatvora na Golom otoku.
Nakon odsluženja kazne, ilegalno je pobjegao iz Jugoslavije u Švedsku. Povezao se s pripadnicima hrvatske političke emigracije, članovima Hrvatskog narodnog odpora. U suradnji s Anđelkom Brajkovićem i Antom Stojanovim organizirao je i izveo akciju kojoj je bio cilj puštanje hrvatskih političkih zatvorenika u zamjenu za jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj Vladimira Rolovića, 7. travnja 1971. godine.
U pružanju otpora Rolović je teško ranjen i umro je nakon osam dana. Švedska ih je policija uhitila pri čemu nisu pružali otpor. Služili su zatvorsku kaznu u strogo čuvanom zatvoru. Nakon godinu dana, grupa hrvatskih emigranata otela je zrakoplov u Malmou i njime su pobjegli u Španjolsku. Tražili su da puste Miru Barešića iz zatvora i pošalju ga zrakoplovom u Španjolsku. Kada je to učinjeno, napustili su oteti zrakoplov. Kazna Barešiću u Španjolskoj je smanjena na 12 godina.
Upao u zasjedu
Švedska i Španjolska su se, međutim, dogovorile da se riješe neugodnosti i Barešić emigrira u Paragvaj. Vjerovalo se da mu i u Španjolskoj prijeti Udba. U Paragvaju se Barešić brzo snašao. Primaju ga u paragvajsku vojnu akademiju i poslije kao časnik služi u vojsci. Odlazi i u SAD, u osiguranju paragvajskog veleposlanika, a nastupa na natjecanjima u karateu. Vlasti SAD-a, kada su saznale tko je, Barešića izručuju Švedskoj 1980. godine. Koja ga odbija izručiti SFRJ i šalje ga u zatvor poluotvorenog tipa. Gdje je bio do 1988. godine.
Kada je kaznu odslužio Miro Barešić već na početku rata stavio na raspolaganje svojoj domovini, potom je posmrtno kao hrvatski vojnik – promaknut u čin vojnika. Miro Barešić poginuo je u Miranjama Donjim 31. srpnja 1991. godine. Pod isto tako, do danas nerazjašnjenim ili – da ostanemo u ritmu priče – čudnim okolnostima. On i njegovih 14 suboraca upali su u zasjedu srpskih “specijalaca” u kojoj su ubijen Miro i još tri njegova suborca – Zdeslav Turić, Frane Bokanović i Mile Pandžić.
Miro Barešić je pod pseudonimom pokopan prvo na Miroševcu, da bi javni pokop bio održan 1992. na Mirogoju u Aleji branitelja. Pokopan je sa svim državnim počastima i promaknut postumno u bojnika Hrvatske vojske. Mještani Draga u kojem je odrastao podigle su mu spomenik. Odmah je uslijedila reakcija. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Crne Gore uputilo je u prosvjednu notu veleposlanstvu Hrvatske u Podgorici povodom podizanja spomenika Miri Barešiću. I danas njegova obitelj sumnja na okolnosti njegove smrti u ratnoj akciji…
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.