HRVATSKI VETERANI - JUČER, DANAS, SUTRA - 2026

Vladimir Vuković Vata dobio spomen-bistu u Podstrani: 35 godina nakon pogibije odana počast heroju obrane Dubrovnika

Uoči 35. obljetnice njegove pogibije na Srđu iznad Dubrovnika, u Strožancu je svečano otkrivena spomen-bista hrvatskom branitelju i dragovoljcu Vladimiru Vukoviću Vati. Iza ovog trajnog obilježja stoje godine nastojanja njegove obitelji i suboraca da se sačuva uspomena na mladića koji je svoj život položio braneći Hrvatsku.

Vladimir Vuković Vata
Vladimir Vuković Vata Foto: Bogdan Klarić

U Podstrani je 11. studenoga 2026. godine, na šetnici u Strožancu koja već nosi njegovo ime, svečano otkrivena spomen-bista Vladimiru Vukoviću Vati, hrvatskom branitelju i dragovoljcu poginulom 12. studenoga 1991. godine na dubrovačkom ratištu. Trideset pet godina nakon njegove pogibije, Vuković je tako dobio još jedno trajno obilježje u svojoj zajednici, koje će buduće generacije podsjećati na njegov život, ratni put i žrtvu za Hrvatsku, piše Portal Veterani.

Svečanosti su nazočili članovi njegove obitelji, suborci, hrvatski branitelji, predstavnici lokalne i županijske vlasti te brojni mještani. Okupljenima su se obratili načelnik Općine Podstrana Mijo Dropuljić, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, general Ivan Zelić, izaslanik predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i potpredsjednika Vlade te ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, kao i Vatin suborac Joško Ajduk.

Čast da otkrije bistu pripala je njegovoj sestri Moniki, koja već 35 godina čuva uspomenu na brata i nastoji da njegova žrtva dobije mjesto koje zaslužuje.

Od mladenačkog domoljublja do dragovoljca Domovinskog rata

Vladimir Vuković rođen je 1967. godine, a djetinjstvo je proveo na splitskim Šinama i u Podstrani. Nakon smrti majke, otac odlazi na rad u Njemačku, pa Vladimir, unatoč mladosti, preuzima veliku odgovornost za svoju znatno mlađu sestru Moniku.

Još u mladosti pokazivao je snažnu nacionalnu svijest i privrženost hrvatskoj ideji. Bio je jedan od istaknutijih pripadnika Torcide, a prijatelji i suborci pamte ga kao mladića koji se nije ustručavao javno iskazivati domoljublje. Na sjevernoj tribini Poljuda sudjelovao je u pjevanju zabranjenih domoljubnih pjesama i uzvikivanju „Mi Hrvati“. Zbog takvog ponašanja više je puta privođen i izložen policijskom nasilju.

Sudjelovao je i u prosvjedima pred zgradom Banovine u Splitu, u vrijeme kada je hrvatsko domoljublje često nailazilo na represiju tadašnjeg jugoslavenskog sustava.

Početkom Domovinskog rata svoje je stavove pretočio u konkretno djelovanje. Dragovoljno se priključio IX. bojni HOS-a „Rafael vitez Boban“, s kojom je sudjelovao u akcijama deblokade dalmatinskih vojarni. U jesen 1991. godine njegov vod, pod zapovjedništvom pokojnog Slavena Zeca, stavljen je pod zapovjedništvo 4. gardijske brigade Hrvatske vojske.

Nakon borbi na zadarskom Dračevcu i drniškom području, početkom studenoga 1991. godine dobili su zapovijed za odlazak u opkoljeni Dubrovnik. Do grada su stigli nakon iscrpljujućeg putovanja preko Pelješca i Šipana, malim gumenim čamcima, probijajući se kroz teško more i olujno jugo.

Obrana Srđa i pogibija 12. studenoga 1991.

Po dolasku u Dubrovnik branitelji su upućeni na tvrđavu Imperijal na Srđu, jednu od ključnih točaka obrane grada. Ondje su se našli pred višestruko nadmoćnijim neprijateljskim snagama.

Nakon višesatnog granatiranja uslijedio je pješački napad oko 150 neprijateljskih vojnika. Prema svjedočanstvima suboraca, samo petorica hrvatskih branitelja upustila su se u izravnu borbu s napadačima, pružajući otpor unatoč izrazito nepovoljnom odnosu snaga.

Među njima je bio i Vladimir Vuković Vata.

Sljedećeg jutra, 12. studenoga 1991., neprijateljsko granatiranje nastavilo se nesmiljenom žestinom. Prema navodima iz ratnih svjedočanstava, na položaje hrvatskih branitelja ispaljeno je oko 8000 granata. U toj teškoj borbi život je izgubio i 24-godišnji Vuković.

Toga dana na širem području Srđa, Strinčjere i Komolca poginulo je 20 hrvatskih branitelja.

Na položaju Strinčjera poginuli su Vladimir Vuković Vata, Ante Jerko Landikušić i Božo Merčep, pripadnici IX. bojne HOS-a i 4. gardijske brigade, kao i dubrovački branitelji Siniša Tkalec, Zdenko Baričević, Tomislav Bender i Ivan Raič.

U Komolcu su poginuli pripadnici specijalne postrojbe „Grof“ Mario Mandić, Ivo Botica, Pero Peina Nenada i Miho Klečak.

Sestra Monika 35 godina čuvala uspomenu na brata

Posebno potresna priča vezana uz Vukovićevu pogibiju jest ona njegove sestre Monike. Imala je samo 16 godina kada je saznala da joj je brat poginuo. Unatoč mladosti i ratnim okolnostima, odlučila je krenuti prema južnom bojištu kako bi preuzela njegove posmrtne ostatke.

Nakon bratove smrti započela je i njezina dugogodišnja borba da se Vladimiru oda priznanje kakvo zaslužuje te da njegovo ime dobije trajno mjesto u zajednici.

Godinama je jedan od rijetkih vidljivih podsjetnika na njega bio mural koji su mu posvetili pripadnici Torcide. U nastojanjima da se njegov doprinos primjereno obilježi sudjelovali su i suborci iz 4. gardijske brigade, predvođeni Božom Zadrom.

Taj je trud postupno donosio rezultate. Na splitskim Šinama 2019. godine podignut je spomenik, a 2023. godine Vladimir Vuković proglašen je počasnim građaninom Podstrane.

Dropuljić: „Podstrana te neće zaboraviti“

Načelnik Općine Podstrana Mijo Dropuljić istaknuo je kako je riječ o posebnom trenutku za cijelu zajednicu, ali i trajnom podsjetniku na žrtvu hrvatskih branitelja.

„Okupili smo se na ovom posebnom mjestu kako bismo odali počast čovjeku koji je bio dio naše Podstrane. Imao je svoju mladost i svoje snove pred sobom, ali kada je domovini bilo najpotrebnije, odlučio je stati u njezinu obranu. Teško je u nekoliko rečenica govoriti o čovjeku čiji je život prerano prekinut. Još je teže govoriti o njegovoj žrtvi, a ne pomisliti na sve ono što je mogao proživjeti, na sve godine koje su bile pred njim, na obitelj, prijatelje i snove koje nikada nije stigao ostvariti“, rekao je Dropuljić.

Posebno je naglasio da je Vuković bio prvi hrvatski branitelj iz Podstrane koji je poginuo u Domovinskom ratu.

„Ta činjenica obvezuje nas da njegovo ime i njegovu žrtvu čuvamo s posebnim poštovanjem. I upravo zato danas ovaj trenutak ima posebnu vrijednost za našu općinu“, poručio je načelnik.

Objasnio je kako su željeli da Vuković, osim šetnice koja nosi njegovo ime, bude prisutan i kroz svoje lice, odnosno bistu koja će biti dio svakodnevice Podstrane.

„Željeli smo da ova bista bude dio svakodnevice Podstrane, da pokraj nje prolaze naši mještani, roditelji s djecom, mladi, učenici i svi oni koji će tek doći nakon nas“, kazao je.

Upravo je prenošenje istine o Domovinskom ratu mlađim generacijama, istaknuo je, jedna od najvažnijih zadaća.

„Želimo da znaju što je bio Domovinski rat, koliko je bila teška borba za hrvatsku slobodu i koliko je ljudi u toj borbi dalo ono najvrjednije, svoj vlastiti život. Jer sloboda koju danas živimo nije nam darovana. Ona je izborena krvlju, hrabrošću i žrtvom hrvatskih branitelja. To nikada ne smijemo zaboraviti“, poručio je Dropuljić.

Zahvalio je Vukovićevim suborcima, kiparu Petru Doliću, autoru biste, te Splitsko-dalmatinskoj županiji na financijskoj potpori projektu.

Na kraju se izravno obratio poginulom branitelju:

„Dragi Vata, tvoj život je prerano prekinut, a tvoji snovi ostali su nedosanjani. Nisi dočekao slobodnu Hrvatsku za koju si se borio, ali si svojim životom pomogao da je mi danas živimo. Zato ti u ime Općine i svih naših mještana danas upućujemo jedno veliko i iskreno hvala. Podstrana te neće zaboraviti. Neka ti je vječna slava i hvala.“

Blaženko Boban: „Je li njegov život bio uzaludan?“

Splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban u svom je obraćanju podsjetio na žrtvu poginulih hrvatskih branitelja i bol njihovih obitelji, istaknuvši kako spomenici poput ovoga imaju posebno značenje za generacije koje nisu proživjele Domovinski rat.

„Važan je za one koji će ili biciklom ovdje proći ili prošetati sa svojim roditeljima, s bakom, s djedom, koji će upitati: 'Mama, tata, tko je ovaj čovjek?'“, rekao je Boban.

Upozorio je kako sjećanje na stvaranje hrvatske države s vremenom blijedi te da je obveza svih, a osobito onih koji obnašaju javne dužnosti, čuvati vrijednosti za koje su branitelji položili živote.

„Mi koji trenutačno obnašamo odgovorne dužnosti, ma svi mi, na radnom mjestu koje god obnašamo, moramo zastati na trenutak i kazati sebi: Je li njegov život bio uzaludan? Je li njegova smrt bila uzaludna? Jesmo li mi ostvarili snove koje je on sa sobom odnio u ovu hrvatsku grudu?“, poručio je župan.

Dodao je kako bi svatko svojim radom trebao nastojati ostvarivati ideale za koje su se hrvatski branitelji borili.

„Hvala ti. Ja ću na svom radnom mjestu nastojati odraditi one ideale za koje si se ti borio i za koje si život dao“, rekao je Boban, zaključivši obraćanje zahvalom obitelji i suborcima poginulog branitelja.

General Zelić: „Neki su za Hrvatsku dali sve“

General Ivan Zelić, izaslanik predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, istaknuo je kako otkrivanje biste nije samo postavljanje spomenika, nego i svjedočanstvo vremena u kojem se stvarala hrvatska država.

„Rekli bismo, otkrivamo spomenik, jedno lijepo umjetničko djelo od kamena i bronce, na spomen na jednog našeg junaka. Ali mi koji smo živjeli u tom vremenu, koji smo prošli traume Domovinskog rata, znamo da danas otkrivamo ovdje nešto i puno više“, rekao je Zelić.

Podsjetio je na vrijeme u kojem se nije postavljalo pitanje što Hrvatska može dati pojedincu, nego što je pojedinac spreman dati za Hrvatsku.

„Vremena u kojem se nije pitalo što Hrvatska može dati za nas, nego što smo mi spremni dati za Hrvatsku. A neki su dali sve“, poručio je.

Vukovića je opisao kao jednog od onih koji su napustili svoje domove, obitelji, prijatelje i svakodnevni život kako bi stali u obranu domovine.

„Zbog toga ovaj spomenik nije samo mjesto prošlosti. Ovo je prije svega mjesto zahvalnosti. Zahvalnosti jednom našem junaku koji je jednog dana napustio svoj dom, svoju obitelj, svoje prijatelje, svoju svakodnevnicu, svoje mjesto za obiteljskim stolom, obukao odoru branitelja Hrvatske vojske, Devete bojne HOS-a, i krenuo u vremenu neizvjesnosti i straha braniti svoj narod i svoju domovinu“, kazao je general.

Naglasio je kako sloboda koju danas živimo nije došla sama od sebe, nego je izborena na brojnim hrvatskim bojištima.

„Izborena je u Vukovaru, u Gospiću, u Dubrovniku na Srđu, na mnogim bojištima širom Hrvatske“, istaknuo je.

Obraćajući se obitelji poginulog branitelja, rekao je da nijedan spomenik ni priznanje ne mogu umanjiti njihovu bol, ali mogu biti potvrda da žrtva njihova sina i brata nije zaboravljena.

Posebno je naglasio važnost prenošenja istine na djecu i mlade koji će prolaziti pokraj biste.

„Naš odgovor mora biti jednostavan. To je jedan od onih koji su, kad je bilo najteže Hrvatskoj, stali u njenu obranu i žrtvovali svoje živote za slobodu koju danas uživamo“, poručio je Zelić.

Joško Ajduk: „Ljubav je jača od minobacača“

Posebno emotivno bilo je obraćanje Joška Ajduka, Vukovićeva suborca, koji se prisjetio njegova domoljublja, hrabrosti i mladosti koju je položio na dubrovačkom ratištu.

Govorio je o Vukovićevoj ljubavi prema Hrvatskoj još od najranijih dana, koju je javno iskazivao i na poljudskom sjeveru, gdje je bez straha sudjelovao u pjevanju domoljubnih pjesama, zbog čega je često bio izložen represiji tadašnje milicije.

Prisjećajući se borbi na dubrovačkom području i nadmoći neprijateljskog naoružanja, Ajduk je istaknuo ono što je, prema njegovim riječima, hrvatske branitelje nosilo i u najtežim trenucima:

„Ljubav je jača od minobacača, ljubav je jača i od atomske bombe.“

Podsjetio je da su branitelji bili spremni dati život za svoj narod i dom, zaključivši porukom koja je snažno odjeknula među okupljenima:

„Ti ljudi bili su spremni dati svoj život za svoj narod, za svoj dom. Još nas uvijek ima spremnih.“

Snažnu simboliku cijelom obilježavanju dali su i stihovi pjesnika A. N. T. Šutra, uklesani na spomeniku na Šinama, koji govore o trajnoj povezanosti poginulih branitelja i onih koji su nastavili živjeti:

„Nemoj me nikad zanijekati brate, niti se stidjeti ove svete stijene! Ja sam umro za Hrvatsku i za te, ti živi Hrvatsku i živi mene!“

Otkrivanjem biste u Podstrani Vladimir Vuković Vata dobio je još jedno trajno mjesto u kolektivnom sjećanju. Za njegovu sestru, obitelj i suborce to nije samo spomenik, nego ispunjenje dugogodišnjeg obećanja da mladić koji je položio život braneći Dubrovnik i Hrvatsku nikada neće biti zaboravljen.

A za generacije koje dolaze, bista na šetnici u Strožancu bit će podsjetnik na čovjeka koji je imao tek 24 godine kada je poginuo, ali je svojim životom ostavio trajnu poruku o ljubavi prema domovini, hrabrosti i spremnosti na žrtvu.

Izvor:PHB

Više iz kategorije: HRVATSKI VETERANI - JUČER, DANAS, SUTRA - 2026

Trideset pet godina čekali su pravdu. I dočekali su je – na sudu u Srbiji!

Trideset pet godina čekali su pravdu. I dočekali su je – na sudu u Srbiji!

Trideset pet godina nakon što su hrvatski branitelji i civili odvođeni u srpske logore, jedan od preživjelih napokon je dočekao da mu sud u Srbiji prizn...

prije 20 h
Odnos prema Domovinskom ratu - od stjecanja državne samostalnosti do danas

Odnos prema Domovinskom ratu - od stjecanja državne samostalnosti do danas

Promatrajući mijene kroz koje smo prolazili u posljednjih 36 godina (od 1990. do danas), može se reći da kao društvo nismo bili pošteđeni svih onih trau...

prije 4 dana
Operacija "Otkos 10" bila je jedna od prvih uspješnih operacija hrvatskih snaga u Domovinskom ratu

Operacija "Otkos 10" bila je jedna od prvih uspješnih operacija hrvatskih snaga u Domovinskom ratu

Jednom od prvih pobjedničkih operacija hrvatskih snaga pod kodnim nazivom "Otkos 10" izvedenom u razdoblju od 31. listopada do 12. studenoga 1991. godin...

30. 10. 2026.
GORANSKI RISOVI: Od ledenih rovova Like do pobjede u Oluji – 138. brigada ostavila je neizbrisiv trag u Domovinskom ratu

GORANSKI RISOVI: Od ledenih rovova Like do pobjede u Oluji – 138. brigada ostavila je neizbrisiv trag u Domovinskom ratu

U njezinim redovima dužnost je obnašalo više od 5500 ljudi, od kojih je više od 4000 bilo s područja Gorskog kotara. Šesnaest pripadnika brigade poginul...

28. 10. 2026.
Glasovi branitelja pripadaju i povijesti i budućnosti

Glasovi branitelja pripadaju i povijesti i budućnosti

Ratni dokument može zabilježiti zapovijed, datum i kretanje postrojbe, ali često ne objašnjava kako su ljudi živjeli s tim odlukama. Zato svjedočanstva...

18. 10. 2026.
Dani kada je Zadar gorio: Tenkovi su krenuli, branitelji su ih zaustavili i obranili grad i Hrvatsku

Dani kada je Zadar gorio: Tenkovi su krenuli, branitelji su ih zaustavili i obranili grad i Hrvatsku

U listopadu 1991. Zadar je bio na rubu ponora. Otkrijte kako su branitelji, unatoč nedostatku oružja i teškim uvjetima, zaustavili tenkove JNA i obranili grad i Hrvatsku.

6. 10. 2026.
30. rujna 1994. godine - Hrvatska izbjegla rusku zamku i zaprijetila otkazivanjem UNPROFOR-u

30. rujna 1994. godine - Hrvatska izbjegla rusku zamku i zaprijetila otkazivanjem UNPROFOR-u

Na svojoj 3434. sjednici, 30. rujna 1994. godine, Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno je usvojilo Rezoluciju 947 kojom je produžen mandat UNPROFOR-a na p...

30. 9. 2026.
Rat za vojarne 35 godina poslije – trenutak kada je Hrvatska dobila oružje za obranu

Rat za vojarne 35 godina poslije – trenutak kada je Hrvatska dobila oružje za obranu

Rat za vojarne bio je mnogo više od zauzimanja vojnih objekata i preuzimanja tenkova. U danima kada je Hrvatska imala ljude spremne braniti zemlju, ali...

17. 9. 2026.
15. rujna 1991. – rat dolazi pred vrata Zadra

15. rujna 1991. – rat dolazi pred vrata Zadra

Toga dana počele su otvorene borbe za Zadar. Prve su granate pale na grad i njegova rubna područja, a sukobi koji su dotad vođeni u širem zadarskom podr...

15. 9. 2026.
Tomislav Tomečić: Jutro kad se nisam radovao vedrom nebu Najčitanije

Tomislav Tomečić: Jutro kad se nisam radovao vedrom nebu

Umirovljeni poručnik HV-a Tomislav Tomečić prisjeća se napetog jutra 9. rujna 1993. kada je njegova postrojba protuzračne obrane branila Velebit od neprijateljskog zrakoplovstva. Potresno svjedočanstvo iz Domovinskog rata.

10. 9. 2026.
Vlak slobode – put kojim se vratila nada

Vlak slobode – put kojim se vratila nada

Za mene je 26. kolovoza 1995. upravo takav dan.Toga jutra iz Zagreba je prema Splitu krenuo vlak koji je nosio mnogo više od putnika. Nakon više od četi...

26. 8. 2026.

Prikazano 11 od 57 članaka.