Priču o 129. karlovačkoj brigadi, njenom osnutku, ratnom djelovanju te aktivnostima njenih pripadnika u miru, najbolje je opisao njen ratni zapovjednik, danas nažalost već pokojni, pukovnik  Zvonimir Županić. Umirovljeni pukovnik Zvonimir Županić preminuo je 22. listopada 2013. godine, Rođen 1935. godine u Daruvaru, a nakon što je služio u JNA priključio se obrani Domovine, te došao u Karlovac gdje je postavljen za ratnog zapovjednika 129. brigade. Kasnije je na svom ratnom putu bio i zapovjednik 143. ogulinske brigade. Posljednjih godina obnašao je dužnost predsjednika Udruge 129. brigade. KARLOVAČKA 129. BRIGADA ZNG REPUBLIKE HRVATSKE Krajem lipnja mjeseca 1991. godine u Karlovcu je ustrojena 110. brigada Zbora narodne garde, koja je s postrojbama Narodne zaštite (NZ) držala bojišnice od Velemerića, lijeve obale Korane i Kupe do Šišljavića. Dana 17. kolovoza pada vojarna Skradnik, što omogućava bolje naoružavanje naših postrojbi, kako 110. br. ZNG , tako i postrojbi NZ . Tijekom druge polovice rujna, a naročito u prvoj polovici listopada 1991. godine situacija u Karlovcu postaje sve teža. Najteža srbo-četnička razaranja Karlovac proživljava 4. listopada 1991. godine. Sredinom mjeseca listopada GS ZN G R H i zapovjedništvo Zbornog područja Karlovac izdaju zapovijed da se počne s pripremama za ustrojavanje 129. brigade ZNG . Zadaća je povjerena Uredu za obranu Karlovac, a nositelj ustroja bio je Petar Kušeček sa skupinom ljudi u kojoj su bili: Milan Maletić, Vlado Balgavi, Božidar Vuković, Robert Augustinčić, Željko Bulat i Biserka Sainović. Radilo se danonoćno jer je trebalo ustrojiti brigadu s preko 2000 branitelja. Ustroj je olakšala činjenica što je dio koji će činiti jezgru brigade bio na crti bojišnice u NZ . Zapovjedništvo, pristožerne postrojbe, prvi i drugi bataljon popunjavao se iz Karlovca, a treći bataljon iz Ozlja. Brigadu je također trebalo materijalno opremiti i popuniti potrebnim naoružanjem tehničkim sredstvima. Dio sredstava dobiven je osvajanjem vojarne Luščić, a nakon osvajanja skladišta Jamadol brigada se 100% popunjava oružjem i neophodnim oruđima za neposrednu borbu. Pripadnici 129. brigade ZNG R H pretežito su bili Karlovčani, zatim iz Draganića te Ozljani. Bilo je mnogo dragovoljaca iz Hrvatskog zagorja, Zagreba, Rijeke, Kvarnera i Istre. Manji broj dragovoljaca stigao je iz inozemstva: Poljaci, Nijemci, Britanci, Francuzi te Slovenci. Zapovijed GS ZNG za ustroj 129. brigade ZNG Tijekom noći 23. listopada 1991. godine Glavni stožer ZN G R H izdaje zapovijed za mobilizaciju 129. "R" brigade ZNG . Već sredinom listopada 1991. štab NZ grada Karlovca formira grupu ljudi na čelu s Perom Kušečekom, sa zadaćom osnivanja i mobilizacije brigade. Izviđački vod mobiliziran je 18. listopada. Zapovijedništvo brigade, Ured zapovjedništva, vod veze i 3. ozaljska bojna mobilizirani su tijekom 23. listopada, a idućeg dana 1. i 2. bojna i sve ostale postrojbe brigade. Moram napomenuti da mobilizacija brigade nije izvršena na klasičan vojni način (organizacija MOB zborišta). Najveći dio mobiliziranih vojnika, dočasnika i časnika, u trenutku mobilizacije bio je na bojišnici i branio prilaze gradu Karlovcu kao pripadnici NZ . Do kraja listopada brigada je popunjena preko 80 posto. Mobilizacija i formiranje brigade izvršeno je u vrlo kratkom roku, iako su svi poslovi odrađeni u otežanim, ratnim uvjetima. Da bi brigada mogla obavljati ratne zadaće, trebalo ju je logistički opremiti posebno kvalitetnim naoružanjem. Brigada je od N Z imala zastarjelo naoružanje, zastarjele puške, lovačke puške i puškostrojnice iz skladišta Skradnik. Vrlo mali dio modernijeg naoružanja brigada je dobila po osvajanju vojarne Luščić. Osvajanjem skladišta Jamadol i preuzimanjem modernog naoružanja bivše TO grada Karlovca brigade se 100% popunjava oružjem i ostalom borbenom tehnikom. Dolazimo do streljačkog poluautomatskog i automatskog naoružanja, M B 82 i 120 mm, bestrzajnih topova, "Osa" i "Zolja", te oružja za PZO . Sredinom prosinca 1991. godine dobivamo prve tenkove i topnička oruđa za neposrednu potporu. Od osnutka brigade 23. listopada 1991. godine, pa do prelaska u pričuvu 31. srpnja 1992. godine i njenog brisanja iz knjige formacija H V 15. prosinca 1992, kroz redove 129. brigade ZN G prošlo je preko 3.300 vojnika, dočasnika i časnika od kojih je njih 29 položilo živote na oltar domovine, a 71 pripadnik brigade je teže i lakše ranjen. Jedan od najtežih i najpotresnijih dana u kratkoj povijesti brigade je 8. studeni 1991. godine. Toga dana je na šire područje Karlovca ispaljeno preko 1.000 granata raznog kalibra. Raketirane su barake "Vodoprivrede" u Draganičkim Mrzljakima, lovački dom u Draganićima i barake u Mahičnom. U svim tim objektima bili su smješteni hrvatski vojnici. Od avioraketiranja u ranim poslijepodnevnim satima, a na osnovi izdajničke telefonske dojave da se vojnici nalaze u barakama, u Draganičkim Mrzljakima poginulo je 17 pripadnika 1. satnije 2. bojne 129. brigade, a 12 vojnika je ranjeno. Oko podneva idućeg dana primam izvješće iz bolnice Švarča od dr. Nikole Cara, načelnika Saniteta, daje naših 17 boraca poginulo te daje identificirano 8 boraca, a identifikacija ostalih 9 je u tijeku. Od ranjenih 12 boraca 10 ih je ostalo na bolničkom tretmanu, a 2 borca, lakše ozlj edena, su po izvršenoj trijaži otpuštena kući. S posebnim ponosom moram napomenuti daje 1. satnija 2. bojne poslije nekoliko dana odmora, i izvršene popune ljudstvom, vraćena na bojišnicu i sve do odlaska u pričuvu časno izvršavala sve svoje zadaće. Pored obrane Karlovca i doline rijeke Kupe, vršili smo intenzivnu obuku postrojbi za obrambena i napadna djelovanja, kao i za forsiranje-prijelaz rijeka. U svim postrojbama ustrojili smo timove za zapovijedanje i vođenje bojnih djelovanja, koji su kroz borbu dokazali operativnost i opravdanost. Temeljna zadaća brigade bila je obrana prilaza i šire zone grada Karlovca, te lijeve obale rijeke Kupe do kanala Kupa-Kupa u Šišljaviću - Rožen Breg. Krajem listopada 1991. bojišnica je bila od Ladvenjka-Velemerića-Turnja-"AutoHrvatske"-Vodostaja- i lijeve obale Kupe do Sišljavića. Moram napomenuti da smo na Turnju svakog dana držali po jednu satniju 110. i 129. brigade i vod specijalne policije. Od "Auto Hrvatske" na Rakovcu, do hipodroma uz obalu Kupe imali smo dvije satnije rezervne policije koja je bila predpotčinjena 129. brigadi. Našoj brigadi bila je suprotstavljena JN A i srbo-četnici u jačini 5.500 vojnika, 45 tenkova, 35 transportera, VBR- a stacioniranih na Cerovcu i Slunju, te komandno mjesto 5. armijske oblasti JN A na poligonu Slunj s kompletnom armijskom rezervom, što su bile vrlo respektabilne vojne snage. Napominjem, po zapovijedi zapovjednika O Z Karlovac 10. 11. 1991. god. 2. bojna 129. brigade preuzima obranu Turnja, zajedno s vodom specijalne policije, pripadnici 110. brigade upućeni su na odmor i obuku za napadna djelovanja. Dana 19. 11. 1991. god. od minobacačke granate pogiba na Turnju branitelj Raić Janka Mijo, a branitelj Davor Šegavić biva lakše ranjen. Obranu Turnja preuzima 110. brigada 20. 11. 1991. oko 17,00 sati, a 2. bojna 129. brigade razmješta se u pričuvu na Vodostaj. Tijekom noći u Gornje Mekušje upućeno je 10 izviđača iz MUP- a i 11 izviđača 129. brigade sa zadaćom izviđanja sela, postrojenja KIM- a i kretanja neprijateljskih vojnika. Izvješće izviđača bilo je, da je neprijatelj u vojarni. Slijedi upućivanje prve borbene grupe dragovoljaca iz 1. bataljona prema KIM- u i vojarni, a po zauzimanju taktičkih položaja i upućivanje ojačanog pješačkog voda i uspostava linije obrane prema vojarni. U praskozorje su vraćeni izviđači MUP- a u matične postrojbe. Svi borci učesnici noćne akcije i izviđači MUP- a pismeno su pohvaljeni od zapovjednika 129. brigade. Ističem da je to jedan od većih napadnih uspjeha bojnog djelovanja 129. brigade, ulazak i zauzimanje sela Gornje Mekušje, stvaranje bojišnice prema vojarni Mekušje, bez borbe i bez ispaljenog metka, zahvaljujući dobro izvršenim zadaćama izviđačkih grupa. Zauzimanjem Gornjeg Mekušja otvorili smo drugi mostobran na desnoj obali Kupe, potisnuvši neprijatelja od grada. Prvi napad na vojarnu Mekušje i postavljanje bojišnice na tom prostoru, za neprijatelja je bilo potpuno iznenađenje, tako da se uz bolju i jaču topničko-minobacačku potporu mogao postići puni uspjeh. U sljedeća dva napada na vojarnu Mekušje, nažalost, morali smo svoje djelovanje prekinuti radi proglašena primirja i pritiska UNPROFOR- a za prekid vatre. Napominjem da je treći napad na vojarnu Mekušje, umjesto u 18 sati, kada je potpisano primirje, prekinut u 23 sata, kada su naši vojnici bili na ulazu u vojarnu i po zapovjedi vraćeni na polazne položaje uz gubitke u ljudstvu. Po zauzimanju Gornjeg Mekušja zapovjedništvo O Z Karlovac vrši podjelu bojišnice i određuje zone odgovornosti svake brigade. Zona odgovornosti 129. brigade bila je od mosta između Sajevca i Gornjeg Mekušja, zajedno s tvornicom KI M i lijeva obala Kupe od Husja do Sišljavića. Dužina bojišnice po meandrima Kupe iznosila je 32 km, a u ravnoj crti 23 km. U prijepodnevnim satima 7.12.1991. na nogometnom igralištu u selu Mali Erjavec održana je svečana prisega 3. bojne 129. brigade, uz tehnički zbor naoru­žanja i ratne tehnike kojom raspolaže brigada. Nazočni gosti su istu razgledali s velikim interesom. Sljedećeg dana Karlovac posjećuju predsjednik Hrvatske vlade dr. Franjo Gregorić i ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić. S predstavnicima gradskih vlasti i H V održali predavanja i razgovore oko funkcioniranja vlasti, organizacije i provođenja mobilizacije, radu i obavezama kriznih štabova, održavanju javnog reda i mira u ratnim uvjetima i zbrinjavanju sve većeg broja izbjeglica. Uzoriti kardinal Franjo Kuharić u više navrata pohodio je Karlovac, franjevački samostan, bolnicu na Svarči i hrvatske branitelje, osobito na Turnju. Franjevački samostan u Karlovcu 28. 12. 1991. posjećuje izaslanik Svetog Oca Ivana Pavía II., kardinal Fiorence Angelini i uzoriti kardinal Franjo Kuharić, kojima sam određen za pratitelja za vrijeme boravka u Karlovcu. Oba uzorita kardinala prvo žele posjetiti bolnicu na Svarči, gdje nas dočekuje ravnatelj Medicinskog centra mr. sci. Vladimir Cvitanović i vodi nas kroz razorene i napuštene dijelove bolnice, a potom u prizemne i podrumske prostorije, gdje su bili smješteni bolesnici. Oba kardinala razgovaraju s našim teško ranjenim borcima te svima uručuju dar Svetog Oca: srebrne medaljone s likom Svete Veronike. Iz bolnice Švarča odlazimo u posjetu braniteljima na Turanj gdje se kardinali osvjedočuju o nemilosrdnom uništavanju svih objekata od strane neprijatelja. Ujedno im pokazujemo bojišnicu i posebno Šanac, stalnu prijetnju Karlovcu i Turnju. Moram napomenuti i 12. siječanj 1992. godine kada u Karlovcu, borave američki kongresmeni na čelu s Johnom Millerom, koji također posjećuju Turanj. Smatram da su ove posjete Karlovcu i Turnju uvelike doprinjele bržem međunarodnom priznanju Hrvatske. Nekoliko napomena o neprijateljskim snagama: Za Božić 1991. godine snage JN A i srbo-četnika na dijelu bojišnice prema 129. brigadi bile su: - ojačana brigada JN A s rasporedom bataljuna - prvi bataljon, Baski Kovačevac, Banska Selnica, Kamensko, Gornje Mekušje - drugi bataljon, Šanac, Turanj, Tušilović - treći bataljon u pričuvi selo Vukmanić. Snage TO, domaći i uvozni četnici, po jedan bataljon Vojnić, Vrginmost (danas Gvozd) i Slunj. U bataljonu je bilo od 900-1000 četnika. Stanje morala kod neprijatelja bilo je u našu korist, moral vrlo slab, nikakav, oficiri nisu dobili odmor za Novu godinu ni pravoslavni Božić. Isplate plaća kasne nekoliko mjeseci, vojnicima-ročnicima produženje vojni rok za 90 dana, što se sve vrlo nepovoljno odrazilo na moralno stanje njihovih postrojbi. Polovicom siječnja 1992. godine snage JN A i srbočetnika prema 129. brigadi su: - 9. mehanizirana brigada Zaječar s bataljonima Negotin, Kičevo i Surdulica s po 1 200 vojnika u svakom bataljonu - T O s tri bataljuna Vojnić, Vrginmost i Slunj svaki po 1000 četnika - 580. brigada mješovite artiljerije, haubički divizion 105 mm, oklopni bataljon, topnički divizion i divizion VBR- a te postrojbe PZO. Karlovačka 129. brigada ZN G Republike Hrvatske 149 U međuvremenu otpuštaju kući dio ročnih vojnika, kojima je bio produžen vojni rok. Beogradska televizija kroz cijelo to vrijeme tvrdi da se JN A ne bori protiv Hrvatske. Sve postrojbe 129. brigade uspješno su izvršile postavljene zadaće i svojim bojnim djelovanjem dale značajan doprinos obrani šire zone i samog grada Karlovca, kao i ukupnom djelovanju OZ, kasnije Zbornom području Karlovac. Za borbene uspjehe i iskazano junaštvo u prigodi 15-te obljetnice osnutka i ustrojavanja, 129. brigada H V "R" Karlovac odlikovana je redom " Nikole Šubića Zrinskog Posebno moram napomenuti da je 129. brigada pored obrane Karlovca u tijeku najžešćih napada našla vremenskog prostora za kulturno-zabavni život i rad. Vrlo aktivno sudjelujemo u proslavama značajnih datuma hrvatske povijesti, održali smo nekoliko izložbi slika i fotografija ratnih razaranja Karlovca i okolice, koje smo priredili u Karlovcu i Ozlju. Organizirali smo zajedničke nastupe KUD-ov a "Matija Gubec" Karlovac, "Turanj", "Rečica" i nastupe naših tamburaša "Bećara 129. brigade" Inicijativa da se daskama zaštićeni autobusni kolodvor u Karlovcu oplemeni slikama i crtežima, potekla je iz 129. brigade kao poklon voljenom gradu. Akciji se odazvao veliki broj likovnih stvaralaca, različitih profila, tako da je osim kreativnosti samih sudionika, akcija pokazala neuništivost i optimizam hrvatskog duha i stvaralaštva - "ništa nije tako loše, a da to ne bi mogli učiniti ljepšim i boljim". Posebno ističem izvanredni kulturni doživljaj koji su nam priredili mladi Dubrovčani po probijanju blokade grada Dubrovnika. U organizaciji i kao gosti 129. brigade u Domu H V "Zrinski" održali su prvu priredbu u unutrašnjosti pod nazivom "Od srca dar Dubrovnika Karlovcu". Naša 129. brigada je drugim postrojbama HV od Vukovara, Vinkovaca, Novske, Siska, Šibenika, Splita i Dubrovnika uputila vojnu opremu i naoružanje i to: pušaka svih vrsta preko 1200 kom, strojnica 70 kom, municije za pušku više od 500.000 kom,  minobacača 45 kom, bestrzajnih topova s punim b/k 2 kom,  protiv zrakoplovnih topova s punim b/k 2 kom, OSA 50 kom, ZOLJA 900 kom,  haubica 105 mm - dar Dubrovnik1 kom,  mina za minobacače 1.800 kom, ručnih obrambenih bombi 1.500 kom,  metaka za PZO top 20 mm 10.000 kom, pješačkih i protitenkovskih mina  1.500 kom, vojnih motornih vozila - raznih 30 kom, suhih dnevnih obroka hrane 60.000. Ovo je prikaz samo manjeg doprinosa naše 129. brigade ZN G H V u potpori ostalih postrojbi Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Dok je brigada živjela i radila, vrata svih postrojbi bila su širom otvorena za obitelji naših poginulih branitelja, za sve naše ranjene i svima njima pružali smo punu pomoć. Tijekom 1994. godine na mjestu pogibije 17 hrvatskih vitezova u Draganić- kim Mrzljakima izgrađena je kapelica Svetog Križa, od novčanih priloga svih pripadnika brigade i donacijama prijatelja naše brigade, na čemu se i ovom prigodom od srca zahvaljujem. Svake godine na dan obljetnice i ustrojavanja 129. brigade polažemo vijenac i palimo svijeće kod centralnog križa na groblju Dubovac. U crkvi Presvetog Trojstva služi se misa zadušnica za sve poginule pripadnike brigade i poginule branitelje u Domovinskom ratu. Isto tako, svake godine 8. studenoga, na obljetnicu avioraketiranja i pogibije 17-orice naših vitezova prisustvujemo u kapelici Svetog Križa u Draganićkim Mrzljakima svetoj misi za poginule pripadnike brigade i sve poginule za domovinu Hrvatsku. Dat ćemo poticaj da 8. studeni Županijska skupština proglasi Danom sjećanja na žrtve Domovinskog rata Karlovačke županije: - u znak sjećanja i molitve za sve poginule branitelje, - zahvale svih branitelja koji su se iz ratnog vihora vratili živi svojim obiteljima i domovima. Na petnaestu obljetnicu osnutka i ustroja 129. brigade ZN G H V položili smo vijence i zapalili svijeće kod središnjeg križa na groblju Dubovac. Isto tako položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod križa u Gornjem Mekušju i kod spomenika braniteljima na Turnju. Pripadnici 129. brigade s Mjesnim odborom Gornje Mekušje pokrenuli su inicijativu koju je Gradsko poglavarstvo Karlovca prihvatilo i proglasilo prostor oko križa u Gornjem Mekušju - Trgom 129. brigade HV" . Dolazak u Karlovac Dana 10. 08.1991. godine zapovješću MUP- a R H postavljen sam za zapovjednika 3. bataljona 103. brigade ZN G R H Donja Stubica - Zlatar Bistrica, sa zadaćom ustroja bataljona i njegove ubrzane obuke za obrambena i napadna djelovanja i pripreme bataljona, u što kraćem roku, za posjedanje bojišnice prema zapovijedi GS OS RH . Događaje s kriznih područja i dijelova države gdje se vodila oružana borba, doznajemo iz tiska, TV vijesti, od izbjeglica i ranjenih branitelja, koji su se liječili u Zagorskim toplicama. U jutarnjim satima 07. 10. 1991. primam zapovijed da pripremim vod dragovoljaca, 45 do 50 boraca, koji će biti upućeni u obranu Karlovca. Organiziram pripreme i kratku obuku dragovoljaca, 09. 10. 1991. godine vod od 45 boraca sa mnom na čelu upućuje se iz Zlatar Bistrice u Karlovac. Prije napuštanja Hrvatskog Zagorja izvršeno je bojno gađanje zaduženim naoružanjem, radi provjere i stjecanja sigurnosti u ubojitost. Tijekom predvečerja kod naplatnih kućica u Karlovcu prihvaća nas predstavnik 110. brigade Ivan Županić i preko noći smješta u hale ciglane na Ilovcu. Te noći doživljavamo prvu noćnu zračnu uzbunu oko 19 sati pa sve do prekida oko 23 sata. Karlovac prelijeću naprijateljski zrakoplovi, sam grad i prilazi izloženi su pojačanoj topničko - minobacačkoj noćnoj kanonadi. U jutarnjim satima gosp. Nedeljko Katušin iz Duge Rese vodi nas u zonu razmještaja u zadružni dom u selu Belaj. Napominjem da nas je stanovništvo gostoljubivo i srdačno primilo. Zajedno s NZ (Narodna zaštita) Belaj, koju su vodili Jura Štefanac i Željko Štefanac (poginuo za vrijeme prodora tenkova JN A iz Logorišta), organiziramo obilazak i upoznavanje zone odgovornosti, organiziramo zajedničke straže i dežurstva po obrambenim punktovima. Naš dragovoljački vod pretpotčinjava se bojni 110. brigade kojom zapovijeda gosp. Vilim Lulić, s kojim istoga dana uspostavljam osobni kontakt i vršim dogovor za dalja obrambena djelovanja. U dogovoru s NZ Belaj 11.10.1991. u jutarnjim satima organiziramo u kamenolomu Belaj bojevo gađanje zajedno s pripadnicima Narodne zaštite. Smjena dragovoljaca u Belaju planirana je za 15 dana, tj. 23.10.1991. do 15 sati. Dana 18. 10. 1991. primam zapovijed iz zapovjedništva 103. brigade za hitan povratak u Zlatar Bistricu i ubrzano pripremanje 3. bataljuna za premještanje u ratnu zonu Karlovac. Po povratku u zapovjedništvu bataljuna ubrzavam pripreme postrojbi za premještanje. Vrši se kontrola osobnog naoružanja, kontrola tehničkih sredstava, logistička dopuna neophodnim materijalnim sredstvima i minsko - eksplozivnim sredstvima. Izdajem zapovijed za premještanje 3. bataljuna u zonu Karlovac. Dinamika premještanja: - 26.10. 1991. god. pokret l.čete u 07.00 sati, dolazak u Mahično oko 13 sati - pokret 2. čete u 10.00 sati, dolazak u Pokuplje oko 15 sati - 27.10.1991. god. pokret 3.čete u O7.oo sati, dolazak u Tuškane oko 13 sati - pristožerne postrojbe pokret u 08.00 sati, dolazak u Mahično oko 14 sati . S dijelom zapovjedništva bataljuna, manjim dijelom logistike za prihvat postrojbi, tijekom poslijepodneva 24.10.1991. napuštam Hrvatsko zagorje, da bi narednog dana osigurao prihvat i smještaj bataljuna u zoni Karlovca. Zadaća bataljuna bila je dvojaka: 1. Sprečavanje spuštanja neprijateljskog helikopterskog ili zračnog desanta u zoni između Jastrebarskog i Karlovca. 2. Pomoć postrojbama na prvoj crti bojišnice u slučaju potrebe. U poslijepodnevnim satima 25. 10. 1991. god. pozvan sam kod zapovjednika OZ Karlovac pukovnika Izidora Cešnjaja, koji me upoznaje sa stanjem u Operativnoj zoni, obaviještava da se ustrojava 129. brigada, te da nema zapovjednika. Molim da me narednog dana Petar Kušeček, načelnik stožera brigade, upozna s ustrojem brigade, s najodgovornijim ljudima, s razmještajem postrojbi brigade i uvede u tekuću problematiku. Navečer istoga dana prihvaćam prijem dužnosti zapovjednika brigade. Zapovijed GS OS R H i moje postavljenje za zapovjednika 129. brigade ZN G "R" R H dolazi 29. 10. 1991. te istom zapovijedam do 12. 10.1992. kad sam postavljen za zapovjednika ogulinske 143. brigade ZN G "R" RH . Napominjem da je 129. brigada HV prevedena u pričuvu 31. srpnja 1992. U zapovjedništvu brigade ostalo je samo mobilizacijsko jezgro - grupa časnika. Dana 15. prosinca 1992. godine 129. brigada ZNG R H brisana  je iz knjige formacija OS RH, njezino ljudstvo popunjava 110. i 137. brigadu, 13. domobransku pukovniju i stožerne postrojbe Zbornog područja Karlovac. Zahvaljujem svim hrvatskim braniteljima na učešću u Domovinskom ratu, aktivnom djelovanju u ostvarivanju vjekovnog sna hrvatskoga naroda - slobodne hrvatske države. Posebno sam ponosan što sam kao "bivši zrakoplovac" u Domovinskom ratu uspješno zapovijedao združenim klasičnim pješačkim postrojbama: 3. bojnom 103. brigade iz Hrvatskog zagorja, zatim karlovačkom 129. brigadom i bio jedan od ratnih zapovjednika ogulinske 143. brigade ZNG RH . Ponosan sam i raduje me činjenica što smo u prvim danima Domovinskog rata uspjeli obraniti i sačuvati cjelovitost hrvatskog teritorija tamo gdje je ona najuža, osobito u odnosu na brojčano, tehnički i logistički nadmoćnijeg neprijatelja. Ponosim se činjenicom da u Operativnoj zoni, kasnije Zbornom području Karlovac, nije bilo kršenja ratnih prava, pojedinačni slučajevi nediscipline koje svaki rat nosi, bili su odmah procesuirani. Ponosan sam da sam tijekom Domovinskog rata dao svoj doprinos u stvaranju slobodne države Hrvatske. 29 POGINULIH HRVATSKIH VITEZOVA PRIPADNIKA 129. BRIGADE ZNG HV   Begović (Nikola) Josip, Belavić (Stjepan) Stjepan, Bezjak (Josip) Dragutin, Butković (Vinko) Damir, Galović (Josip) Janko, Horvatić (Martin) Milivoj, Knez (Stjepan) Josip, Loknar (Dragutin) Slavko, Luke (Josip) Josip, Mejaški (Tomo) Zdravko, Miškulin (Nikola) Joso, Perak (Janko) Stjepan, Petančić (Janko) Damir, Pudina (Zvonimir) Željko, Stipetič (Ivan) Branimir, Vejnović (Todor) Vinko, Žilić (Ivan) Dražen, Bogović (Šime) Luka, Cindrić (Mile) Nikola, Furač (Petar) Ivan, Galetić (Mile) Dražen, Lovrić (Stjepan) Stjepan, Mikšić (Josip) Alen, Mravunac (Josip) Josip, Raić (Janko) Mijo, Romšek (Alojz) Gorazd, Štokan (Janko) Mijo, Ugarković (Josip) Vlado i Vrbos (Marko) Lovro.