Podsjetimo, istraživanje u trilogiji u „U ime države“ otvorilo je i aferu Patria koja je uz obilno davanje mita prodavala oklopne transportere Sloveniji i Hrvatskoj. Tako autori knjiga otkrivaju da su posrednici za Patrijin posao bili Wolfgang Riedl i Walter Wolf. Potonji se 2005. sastajao s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem i bivšim premijerom Franjom Gregorićem da bi Riedlu rekao da je od njih dvojice dobio podršku. Mjesec dana kasnije Riedle se sastao s Vladimirom Zagorcem u Beču jer je taj general bez dana provedenog na bojištu mogao utjecati na političke strukture u vezi s nabavkom oklopnih vozila.

Prva knjiga iz trilogije "U ime države“ pod nazivom „Rasprodaja“ u izdanju izdavačke kuće Jesenski & Turk koja je potresla političku i vojnu elitu Slovenije, Hrvatske i BiH, a koja otkriva kako se švercalo oružje '90-ih godina i koje u tom procesu profitirao sinoć je predstavljena u prostorijama Hrvatskog novinarskog društva.

Trilogija otkriva povezanost tih elita i načine na koje su mnogi akteri političke pa tako i vojne strukture osim nabavke prijeko potrebnog oružja velik dio prikupljenih sredstava za obranu zadržavali za sebe. Osim istaknutih slovenskih i BiH političara i vojnog vodstva, u knjizi se spominju i su generali Vladimir Zagorac, Janko Bobetko, Martin Špegelj, Josip Boljkovac, Ivan Čermak i Josip Vukina.

Iako je prva knjiga te trilogije u Sloveniji izdana još 2011., u Hrvatskoj su se tek sada stekle predispozicije za njezin izlazak jer, kako je rečeno na okruglom stolu održanom u sklopu promocije, čak su i prevoditelji dobivali prijetnje da se ostave tog posla. Izlazak drugog dijela trilogije pod nazivom „Prodaja“ najavljen je pred kraj ove godine. Trilogija je rezultat trogodišnjeg istraživanja dokumenata dvaju slovenskih novinara Mateja Šurca i Blaža Zgage uz suradnju još šest novinara među kojima su hrvatski novinar Saša Leković i bosanski novinar Esad Hećimović, a taj zahtjevni projekt  financirali su Journalismfund i Udruga istraživačkih novinara Danske kroz projekt SCOOP. Blaž Zgaga, jedan od autora koji su promovirali „Rasprodaju“ rekao je da će i hrvatska javnost saznati barem djelić prave istine o zbivanjima na ovim prostorima. „Preskupo plaćeno oružje koje su ionako već platili građani zemalja bivše Jugoslavije dok su živjeli u toj zemlji nije iskorišteno za obranu od vanjskog neprijatelja nego za međusobni krvavi obračun i osobnu zaradu pojedinaca. Države još nisu svojim građanima podnijele račun koliko je rat koštao i otkud je financiran.“, izjavio je Zgaga. Objasnio je da prve dvije knjige ogovaraju na hipotezu tko su političke elite i kako su se obogatile na prodaji oružja dok treća knjiga odgovara na hipotezu da su upravo te političke elite na račun svog bogaćenja i svoje zaštite uništile pravne sustave zemalja bivše Jugoslavije zbog čega ti narodi danas ispaštaju. Njihovo istraživanje je pokazalo da se na tisuće tona oružja i streljiva iz Slovenije i drugih europskih država bilo prodano u Hrvatsku i BiH, da je plaćeno je stotinama milijuna dolara, često i s koferima punima gotovine, ali da je isto tako mnogo tog novca nestalo na tajnim bankarskim računima u inozemstvu.

Na promociji knjige iznesena je jedna mala sličica koja opisuje razmjere financijskih okvira. Naime, 1993. godine za oružje iz Slovenije, točnije šest transporta, plaćeno je 118 milijuna dolara. Također, sredinom kolovoza 1991., policajci iz Novog Mesta na cesti Ljubljana-Zagreb, u okolici mjesta Trebnje, pronašli su oštećen sportski “Porsche” zagrebačkih registarskih tablica i s naljepnicom “CH” (Švicarska). U automobilu je bio spremnik za automatski pištolj “Škorpion” pun streljiva, kapa s oznakom ZNG-a i dva dokumenta: račun Ministarstva odbrane Republike Slovenije i potvrda o tome da je Sekretarijat narodne odbrane Općine Slavonska Požega velenjskom Orbisu platio 4,5 milijuna tolara (oko 350.000 tadašnjih njemačkih maraka).  Potpisnik dokumenta kojim se potvrđuje kupnja oružja bio je general Janko Bobetko. U tom trenutku Bobetko nije imao nikakvu formalnu funkciju u Ministarstvu odbrane. Nekoliko mjeseci kasnije, predsjednik Tuđman imenovao ga je zapovjednikom Južnog bojišta, a kasnije je postao i načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, što je ostao do kraja rata.

Prema dokumentu koji je 12 dana nakon pronalaska “Porschea” sastavio direktor Uprave za logistiku slovenskog Ministarstva odbrane Ludvik Zvonar, Bobetko je po nalogu tadašnjega (kratkotrajnog) hrvatskog ministra trgovine Petra Kriste preuzeo 400 pušaka M-48, veće količine streljiva za minobacače i mitraljeze te 250 000 metaka. Ne zna se je li ova pošiljka ikada stigla u Slavonsku Požegu. Zgaga je najavio i da će svi dokumenti prikupljeni u ovoj istrazi uskoro biti dostupni preko internetske stranice Centra za istraživačko novinarstvo Slovenije te da će postojati i tražilica dokumenata.

Knjige otkrivaju nadasve sablažnjivo loše stanje koje se može okarakterizirati samo kao očaj u kojemu se Hrvatska nalazila '90-ih godina jer se za oružje nudio i teritorij Hrvatske. U slučaju iznude od slovenske strane, primjerice, Janko Bobetko je nudio rt Savudriju i pravo na cijeli Piranski zaljev. Suradnik na ovoj trilogiji, hrvatski istraživački novinar Saša Leković upozorio je da unatoč svim dokumentima koji su već odavno dostupni i hrvatskim vlastima u Hrvatskoj nema značajnijeg zatvaranja ove priče. „Ispada da je u Hrvatskoj samo jedan čovjek bio ratni profiter. Da nije tužno, bilo bi smiješno“, rekao je Leković. Esad Hećimović, suradnik i istraživački novinar iz BiH istaknuo je i moralno upitnu stranu cjelokupne rabote. Tako je on došao do saznanja da su jedni te isti trgovci prodavali oružje svim zaraćenim stranama i frakcijama u BiH.

„Iz perspektive BiH je važno otkriti tko je i kako zloupotrebljavao humanitarna sredstva u ime vojske“, izjavio je Hećimović. Rekao je i da je tada pitao Aliju Izetbegovića kako je moguće i je li ispravno da humanitarna udruga iz Beča djeluje u ime države. Predgovor knjizi napisao je Slaven Letica te je poručio da se ova knjiga pojavljuje u pravo vrijeme i aktualnom trenutku novih ustavnih promjena kada ratni zločini neće zastarijevati i kada će se moći suditi za ratno profiterstvo. „Knjige bi svakako trebali pročitati i hrvatski istražitelji“, rekao je Letica. Dodao je da je neobično pogledati i 250. Stranicu knjige gdje se spominje i aktualni ministar financija Slavko Linić, tadašnji gradonačelnik Rijeke. Tako piše da su slovenski vojni obavještajci, nakon niza krađe dokumenata prijavljenih od hrvatskih kupaca oružjem, a koji potvrđuju da je oružje plaćeno, pratili Slavka Linića kad je s kovčegom gotovine došao kupovati neke rakete. Citat iz knjige: Ludvik Zvonar (tadašnji direktor Uprave za logistiku slovenskog Ministarstva odbrane op.a.) se ovako sjeća problema s Linićem: „Naručio je rakete za obranu Rijeke, a kad ih je u Sloveniji trebao preuzeti, tvrdio je da žele neke druge. Objašnjavali smo mu kako je za priobalnu obranu najprimjerenije takvo oružje, a ne topovi, ali Slavko je ustrajao pri svome. Rakete je potom preuzeo Vukina i Liniću je bio vraćen novac.“ Zgaga se prisjetio kako je najveće iznenađenje u njihovoj istrazi bilo kada je Saša Leković odgovorio na pitanje tko je Josip Vukina čije se ime često pojavljivalo u dokumentima jer kao strani novinari u Hrvatskoj nisu bili u mogućnosti dobiti prave i pouzdane informacije. „Kada je Saša Leković odgovorio da je Vukina jedan od najpouzdanijih ljudi generala Vladimira Zagorca, podređenog generalu Ivanu Čermaku, sve je postalo jasno.“, rekao je Zgaga.

Naime, Predrag Vukina, bivši vodoinstalater, bio je zadužen za nabavku oružja za Varaždinsko područje, a zbog svojih je uspjeha bio pozvan u MORH. Redovito je dolazio u Sloveniju s paketima gotovine, odnosno milijunima maraka koje mu je osigurao hrvatski ministar financija Jozo Martinović da bi isti ili već sljedeći dan odvezao šleperima oružje i streljivo preko granice. Zgaga kaže da dokumenti potvrđuju da se nekoliko puta radilo i o desetak šlepera, ali da je Vukina bio službeni predstavnik hrvatske države koji je kupovao oružje od službenih predstavnika slovenske države. Posao se odvijao unatoč embargu od strane UN-a. Kad su se Hrvati i Slovenci posvađali oko visokih cijena oružja, u Otočcu su o tome raspravljali premijeri Franjo Gregurić i Lojze Peterle.

Podsjetimo, istraživanje u trilogiji u „U ime države“  otvorilo je i aferu Patria koja je uz obilno davanje mita prodavala oklopne transportere Sloveniji i Hrvatskoj. Tako autori knjiga otkrivaju da su posrednici za Patrijin posao bili Wolfgang Riedl i Walter Wolf. Potonji se 2005. sastajao s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem i bivšim premijerom Franjom Gregorićem da bi Riedlu rekao da je od njih dvojice dobio podršku. Mjesec dana kasnije Riedle se sastao s Vladimirom Zagorcem u Beču jer je taj general bez dana provedenog na bojištu mogao utjecati na političke strukture u vezi s nabavkom oklopnih vozila. Posao s Patrijom bio je dogovoren te je 2007. ugovor o nabavci 126 vozila za 200 milijuna eura potpisao. O čemu se točno radilo potvrđuje i činjenica da su čak tri parlamentarne istrage pokrenute u Sloveniji, ali su sve zaustavljene. U jednoj od tih istraga utvrđeno je da su Slovenci Hrvatskoj prodali oružje u vrijednosti od 140 milijuna njemačkih maraka.

Autori trilogije su u početcima istraživanja svoju suradnju tajili, a nakon objave prve knjige dobivali su prijetnje smrću. Trilogija je proglašena najboljim istraživačkim novinarskim radom u jugoistočnoj Europi prošle godine (kada su izdane druga i treća knjiga) u izboru žirija CEI/SEEMO te je predstavljena na Svjetskoj konferenciji istraživačkoga novinarstva u Kijevu.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE