Bojna Zrinski  bila je prva specijalna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Osnovana je 18. svibnja 1991. godine kao specijalna postrojba Glavnog stožera Oružanih snaga.   

Postrojba je formirana na način da je od 300 pripadnika Jedinice za posebne namjene MUP-a RH iz Kumrovca ​​za novoosnovanu postrojbu strogom selekcijom odabrano 27 kandidata kojima su priključena još dva pripadnika Antiterorističke jedinice MUP-a iz Lučkog.

Postrojba je bila smještena u objektima bivše političke škole u Kumrovcu, a prvi zapovjednik bojne »Zrinski« bio je pukovnik Ante Zorislav Roso, dok je njegovim zamjenikom imenovan bojnik Miljenko Filipović, obojica povratnici u Hrvatsku kao dočasnici elitnih postrojbi francuske Legije stranaca.
 

Osim domoljublja i snažnog karaktera, kandidat za pristup bojni »Zrinski« morao je zadovoljiti strogo određene kriterije. Trebao je biti odličnog zdravstvenog stanja, neoženjen, psihofizički spreman podnijeti i najveće napore, a također nije smio biti stariji od 25 godina.
Bojna Zrinski djelovala je do 1994. godine kada je ista ušla u sastav novoustrojenog 1. hrvatskog gardijskog zdruga. 

 Bojna Zrinski ustrojena je 18. svibnja 1991. godine temeljem zapovijedi ministra obrane Republike Hrvatske Martina Špegelja i zamjenika ministra obrane Gojka Šuška kao prva specijalna postojba GS Oružanih snaga.  

Bojna Zrinski ustrojena je s namjerom samostalnog djelovanja na cijelom teritoriju Hrvatske te izvođenjem diverzantskih operacija u dubini neprijateljskog teritorija u obliku manjih borbenih skupina. Ime postrojbe, bojna Zrinski je uzeto jer o Zrinskima postoji najstariji službeno dokumentirani primjerak o djelovanju Hrvatskih oružanih snaga.

Borbeni stijeg bojne je datirao iz 1492. godine, au grbu Zrinskih se nalazio povijesni hrvatski grb, grb Rame i kaciga kao simbol viteštva. U lijevom gornjem kutu dio utvrde Frankopana, a desno dio starog grba Slavonije, lijevo i desno dolje bila su krila preuzeta iz grba Šubića, što je označavalo osposobljenost postrojbe za borbu na kopnu, moru iu zraku. 

Geslo postrojbe je bilo "Viribus unitis"  što na latinskom znači " Zajedničkim snagama" .

Kandidat za pristup postrojbi morao je zadovoljiti strogo određene kriterije. Trebao je biti odličnog zdravstvenog stanja, neoženjen, psihofizički spreman podnijeti i najveće napore i ne stariji od 25 godina. Dozapovijednik bojne Filipović tijekom služenja u Legiji stranaca uspješno je prošao najzahtjevnije oblike obuke i stekao diplomu elitnog padobranca, ronioca, vođe skupine komandosa i instruktora borbe prsa o prsa. Stečeno znanje uložio je u pripremu organiziranja i provođenja obuke pripadnika postojbe.

Roso i Filipović su obuku provodili na metodama i iskustvima koje su stekli u Legiji stranaca. Nakon ustajanja počelo se intenzivno obukom bojevim streljivom sa svim u to vrijeme dostupnim oružjem, eksplozivom, minama, protuoklopnim i topničkim oružjem.

 Najveći dio praktične obuke provodili su Ante Glavinić i Aldo Lučev, također bivši legionari.

Od ljeta 1991. pripadnici postrojbe trenirali su japanski jiu jitsu, tradicionalnu borilačku vještinu japanskih samuraja koja se razvila kao poseban oblik nenaoružane borbe. Tehnike te vještine je u Australiji usvojio Stjepan Grbavac, nositelj crnog pojasa sedmog stupnja, koji je kao instruktor provodio obuku.

Ubrzo nakon ustrojavanja pripadnici postrojbe morali su primjenjivati ​​stečena znanja izvršavajući borbene zadatke. Bojna je već krajem svibnja izvela izvidničko-diverzantsku akciju na prostoru Zadarskog zaleđa pri čemu su uništila dva teroristička skladišta s vojnom opremom te jednu motoriziranu patrolu srpskih pobunjenika.

Bojna Zrinski 15. lipnja 1991. godine otišla je u Vukovar, gdje je bila smještena na farmi Opatovac kod Iloka. Tamo su pripadnici bojne ustrojavali oružane skupine i provodili intenzivnu obuku pripadnika vukovarskog bataljuna Zbora narodne garde. Bojna Zrinski je provodila izviđanja i ophodnje šireg područja općine Vukovar te razoružavala vukovarsko stanovništvo srpske nacionalnosti koje je ilegalno posjedovalo oružje.

U to vrijeme u Vukovaru su već počeli oružani sukobi te bojna provodi protuterorističke akcije na području Borova naselja. Zajedno sa zapovjednikom obrane Blagom Zadrom pripadnici bojne Zrinski organizirali su obranu i utvrđivali položaje u Borovu naselju. Bojna temeljem zapovijedi napušta Vukovar 15. srpnja 1991. godine.

U kolovozu mjeseca Bojna dobiva zapovijed da se probije do opkoljene Hrvatske Kostajnice, u čemu je i uspjela. U to vrijeme zapovjednikom postrojbe postaje Miljenko Filipović, a Ante Roso prelazi u Glavni stožer Hrvatske vojske. Bojna je u rujnu upućena u Gospić koji se nalazio pod napadom JNA. U zasjedi su pripadnici bojne zarobili oklopnu kolonu JNA u kojoj se nalazio načelnik štaba 13. korpusa JNA general Traje Krstevski s tridesetak vojnika. Po naredbi iz Zagreba general je pušten u vojarnu, jer je njime otišlo samo pet vojnika dok su ostali kao civili napustili Gospić. Nakon zarobljavanja oklopnih vozila bojna zarobljava glavno skladište Teritorijalne obrane za Liku u gospićkom predgrađu Kaniži u kojem su nađene velike količine oružja i streljana s preko 8000 dugih cijevi. Nakon toga sudjeluje u opsadi gospićke vojarne Stanko Opsenica koja se predaje 18. rujna. Nakon toga bojna sudjeluje u obrani grada od napada 5. korpusa JNA. 

Početkom listopada bojna odlazi na područje Pokupskog, Lasinje i Velike Bune gdje je prijetila opasnost od prodiranja snaga JNA prema Zagrebu. Bojna je 28. listopada upućena u Metković kako bi pomogla u oslobađanju Slanog i pomoći blokiranom Dubrovniku. Tijekom boravka u Metkoviću desetak pripadnika vršilo je obuku dragovoljaca za pristup u postrojbu. Tako je do kraja 1991. u postrojbu primljeno oko 100 novih gardista tako da je ona narasla s razine vode na razini satnije. Bojnu je u prosincu 1991. u Kumrovcu posjetio predsjednik dr. Franjo Tuđman.

 18. travnja 1994. godine, po zapovjedi predsjednika Tuđmana ustrojen je 1. hrvatski gardijski zdrug kao elitna postrojba Hrvatske vojske. U sastav Zdruga ulazi Bojna Zrinski te dijelovi drugih specijalnih postrojbi Glavnog stožera Hrvatske vojske, bojne Frankopan, Ban Jelačić, Matija Vlačić, Ferdo Sučić i dio 8. lakojurišne brigade Vojne policije. 

Tijekom djelovanja Bojne Zrinski 26 pripadnika postrojbe je dalo svoje živote za slobodu Hrvatske, dok je na ratnom putu bojne Zrinski i 1. hrvatskog gardijskog zdruga poginuo 71 pripadnik, dvojca se vode kao nestali, a 286 ih je ranjeno.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović 30. ožujka 2017. godine odlikovala je Prvi hrvatski gardijski zdrug i Bojnu Zrinski za iskazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu Redom kneza Domagoja s ogrlicom.