U subotu ujutro, usred akcije USKOK-a, uhićen je Josip Škorić, donedavni predsjednik Uprave Hrvatskih cesta. Ova vijest dolazi nakon što je Škorić neočekivano podnio ostavku krajem kolovoza, a sada se čini da je ta odluka bila ispunjena predumišljajem. S njim je uhićen i Zoran Škorić, predsjednik Uprave Osijek Koteksa, tvrtke koja redovito ostvaruje unosne poslove s Hrvatskim cestama, a kako javljaju mediji, sumnjivi su poslovi na Pelješkom mostu i osječkoj zaobilaznici

Ono što dodatno komplicira situaciju jest da su Josip i Zoran bratići, što otvara nova pitanja o mogućem sukobu interesa. Uhićenje Josipa Škorića dolazi u sklopu istrage o malverzacijama unutar Hrvatskih cesta. Ova institucija je ključna za održavanje i razvoj cestovne infrastrukture u Hrvatskoj, a sumnje u njeno poslovanje već duže vrijeme izazivaju zabrinutost među građanima.

Osijek Koteks, na čijem je čelu Zoran Škorić, često je sudjelovao u natječajima za radove koji su vrijedni stotine milijuna kuna. Samo u rujnu ove godine, ova tvrtka pobijedila je na natječaju za održavanje cesta u Slatini, Kninu, Ćilipima i Pločama, a vrijednost ugovora iznosila je gotovo 200 milijuna kuna bez PDV-a, pisao je tada tportal.

Najznačajniji projekt

Jedan od najznačajnijih projekata u kojem je sudjelovao Osijek Koteks je izgradnja zapadne obilaznice Osijeka. Troškovi ovog projekta su u više navrata rasli, a prema službenim informacijama, ukupna cijena izgradnje iznosila je 428 milijuna kuna bez PDV-a. Medijske spekulacije o pravim troškovima ovog projekta dodatno su potaknule sumnje u transparentnost javnih nabava i ugovornih odnosa.

Podumljak smatra da je nužno istražiti jesu li sve procedure javne nabave poštovane i jesu li ugovori izvršeni u skladu sa zakonskim propisima. On upozorava da je javna nabava osjetljivo područje koje često ostaje neprovjereno, što može dovesti do sumnji u regularnost poslovanja.

Dok se ova situacija razvija, ostaje pitanje kako će se dalje odvijati istraga i kakve će posljedice imati na javnu percepciju o korupciji i zloupotrebama unutar javnih institucija. Građani traže transparentnost i odgovornost, a ovi slučajevi dodatno potiču debatu o potrebi reformi unutar sustava javne nabave i upravljanja resursima. U vremenu kada je povjerenje u institucije na klimavim nogama, ovakve situacije dodatno pogoršavaju stanje i postavljaju pitanje o budućnosti javnog sektora u Hrvatskoj.