Hrvatska spisateljica prozvala vukovarski SDSS i tjednik Novosti: Zašto vam ponovno smetaju hrvatski branitelji?

Kolumnistica portala Direktno i spisateljica Tanja Domazet Belobrajdić, ujedno i hrvatska braniteljica, na Facebooku je objavila svoj odgovor vukovarskom SDSS-u, Dejanu Drakuliću i portalu Novosti. Njenu objavu prenosimo u cijelosti.

Njezin odgovor prenosimo u cjelosti:

“ODGOVOR VUKOVARSKOM SDSS-u, DEJANU DRAKULIĆU I PORTALU NOVOSTI, na znanje hrvatskoj javnosti

******

Na portalu Novosti, na njima svojstven i prepoznatljiv način, dana 2. svibnja 2023. objavljen je tekst pod patetičnim naslovom NE VALJA NI BRANKO.

Moram priznati, ovaj pamflet mi je promakao, inače bih na njega odgovorila odmah, kako i treba odgovoriti na svaki huškački tekst koje ovo, besprizorno glasilo, objavi.

Autorica tekst započinje dramatičnom porukom: ”Nakon što je krajem 2022. u Vukovaru i službeno ukinuta upotreba ćiriličnog pisma, nastavlja se pokušaj ZATIRANJA vidljivosti srpske nacionalne manjine u gradu na istoku Hrvatske.

Oko 20. aprila Zajedničko veće opština (ZVO) i SDSS-ovi gradski vijećnici DOBILI SU INFORMACIJU od građana o SUMNJIVOJ peticiji koja KRUŽI gradom. Riječ je o inicijativi za preimenovanje ulice Branka Radičevića u Vukovaru’.

Metodom koju su valjda naučili u maloj školi SDSS-a, potpisnica ovog teksta i njezini nalogodavci, vlastiti narod, pripadnike srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, dovode u zabludu te u njima nastoje probuditi, prvo osjećaj nesigurnosti i straha, a onda revolt. Sve već puno puta viđeno.

Potom, navode kako je Dejan Drakulić na sjednici Gradskog vijeća postavio pitanje kome je poznato ”da postoji inicijativa kojom se nastoji UKINUTI ulica znamenitog srpskog pjesnika te kako on ističe da je ‘problem sam način prikupljanja potpisa’ jer su se ‘ljudi žalili da su se zbog straha morali potpisati’. Naime, Drakulić veli da oni ‘prvo nisu hteli da daju potpis, ali nakon određenih pritisaka su ipak pristali i javili su im se kako ne bi ispalo da je peticija jednoglasna, već da zapravo nije podržana od svih građana’.

Nadalje, Dejan Drakulić, predsjednik Zajedničkog veća opština, a koji obavlja i funkciju predsjednika Veća srpske nacionalne manjine u gradu Vukovaru te je vijećnik u Gradskom vijeću Grada Vukovara i vijećnik u Skupštini Vukovarsko-srijemske županije, potpredsjednik je Gradske organizacije SDSS-a i potpredsjednik Udruženja antifašističkih boraca i antifašista grada Vukovara, kaže kako je ‘INTERESANTNO da se baš u ovom periodu pokreće peticija. Pitamo se zašto baš Ulica Branka Radičevića, kome to smeta?’.

Ovaj svestrani mladi čovjek koji je donedavno radio u Ministarstvu uprave kao pomoćnik ministra, pojadao se i kako bi, ne samo Branko Radičević, nego i ‘Aleksa Paunović, ali i drugi značajni Srbi koji su kreirali izgled sadašnjeg Vukovara, trebali imati ulice u centru grada’. Naposljetku, na pitanje novinarke portala Novosti, tajanstveno odgovara ‘da postoje jasne indicije da peticija dolazi od pojedinca čije ime i prezime u ovom trenutku ne želi otkrivati’.

Zašto? Pa, to uopće nije tajna. Prijedlog promjene naziva ulice Branka Radičevića, napisala sam ja. Osim toga, apsolutno sam sigurna da Dejan Drakulić kao diplomirani pravnik i bivši pomoćnik ministra Uprave zna da je prijedlog promjene naziva neke ulice legalan i legitiman način da se u jednom živom procesu koji se odvija već 150 godina, donese odluka ‘za’ ili ‘protiv’ u suprotnom, danas bi u Vukovaru još uvijek imali Ulicu Franje Josipa ili Lenjinovo šetalište. Ili Ulicu Novosadskog korpusa.

S obzirom na to da je u javnosti već bilo razgovora o mojim prijedlozima, da sam i ovaj prijedlog, kao i prethodne, uputila Gradu Vukovaru, odnosno Predsjedniku Gradskog vijeća, Gradonačelniku, Pročelniku Upravnog odjela za obrazovanje, sport i branitelje itd., da je sve išlo službeno, a ne ‘ispod šanka’, ne vidim ni jedan razlog zbog kojeg bi javnost dovodili u zabludu da se radi o nečem protupravnom ili sumnjivom, osim politikantstva i predizbornih makinacija kojim SDSS okuplja svoj glasački korpus.

Nakon što sam dobila informaciju da je uz prijedlog i obrazloženje prijedloga potrebno prikupiti i potpise stanovnika ulice, zainteresirani stanovnici te ulice prikupili su ih sami i to za jedan, slovom i brojkom, jedan dan, a od trideset i nešto potpisa, potpisi su dva bračna para građana/ki srpske nacionalnosti. Uz najbolju volju ne mogu se dosjetiti na koji način bi se 2023. godine vršio pritisak na njih, osobito jer njihovi potpisi u jednoj maloj ulici, s iznimno malim brojem stanovnika i većinskim življem hrvatske nacionalnosti, nisu presudni. Iz tih razloga treba jasno kazati kako je, najblaže rečeno, zločesta insinuacija da nekakva ‘sumnjiva peticija kruži gradom’, osobito jer ona kako takva ‘u gradu’ i nema koga zanimati, relevantno je mišljenje jedino stanovnika ove ulice.

Radi boljeg razumijevanja, očigledno i razumevanja, želim objasniti kako je uopće došlo da pisanja prijedloga o preimenovanju ove ulice.

Naime, građanima Vukovara, ali i široj javnosti nije nepoznato da sam prije više od godinu dana podnijela prijedloge za promjenu naziva ulica za deset poginulih ili nestalih branitelja i braniteljica Vukovara. Nakon toga, javilo mi se više stanovnika ulice Branka Radičevića s pitanjem zbog čega se i njihova ulica nije našla među ulicama čije sam nazive predložila za promjenu. Nakon što sam saslušala njihove razloge, odlučila sam stati uz njih i napisala obrazloženje u kojem sam, između ostaloga, kazala:

”Poštovani,

Ne sumnjam da ste upoznati s mojom inicijativom promjene naziva određenih ulica, odnosno, prijedlogom da se neke ulice nazovu po poginulim ili nestalim braniteljima Vukovara. Dozvolite da ukažem na činjenicu kako nazivi ulica, trgova, škola i drugih javnih ustanova ili objekata, imaju veliki simbolički utjecaj na društvenu svijest. Šetajući ulicama grada, kroz nazive ulica učimo nacionalnu povijest. Također, one su pokazatelj koliko jedan narod brine o svojoj povijesti i nacionalnim interesima. U tom smislu Vukovar je trebao prednjačiti kao svehrvatski simbol i odužiti se onima koji su ugradili sebe u najtežim, ali i najslavnijim trenucima pri kojima se stvarala Hrvatska država – hrvatskim braniteljima.

U dobroj vjeri kako smo svi zajedno okupljeni oko istog interesa – sačuvati dignitet Domovinskog rata i njegovih vrijednosti, prema prethodnom dogovoru s Vama, a nakon nekoliko sličnih dopisa prema vladajućim strukturama u Gradu i te drugim domoljubnim opcijama, dostavljam Vam prijedlog promjene naziva ulice Branka Radičevića u ulicu Damira Kovačića – Koleta, s obrazloženjem kako slijedi. Više o temi pročitajte klikom OVDJE.