Istražujući dalje aferu SMS, tjednik Nacional iz nekoliko je izvora saznao detalje o tome kako su se članovi te paraobavještajne skupine služili lažnim SMS korespondencijama ne bi li kompromitirali pojedine ljude iz kruga oko predsjednice te ih tako uklonili iz Ureda, želeći dovesti na njihova mjesta ''svoje'' ljude. Tjednik piše kako je došao do ''novih, zastrašujućih saznanja o operaciji kojom je paraobavještajna skupina, čiji su članovi i neki visoki dužnosnici HDZ-a, pokušavala preuzeti kontrolu nad najvišim institucijama države, u ovoj fazi potpunu kontrolu nad Uredom predsjednice te predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović osobno''. Navodi i da je upravo zbog toga, prije sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost morao otići njen savjetnik za nacionalnu sigurnost Vlado Galić, da se konačno počela distancirati od Milijana Brkića, zamjenika predsjednika HDZ-a i potpredsjednika Hrvatskog sabora. Također, spekulira se kako će uskoro s Pantovčaka morati otići i Mate Radeljić, savjetnik predsjednice za unutarnju politiku, zbog čijih je procjena predsjednica, navodno, povukla dosta pogrešnih poteza, a mjesecima se već govori kako je upravo Radeljić taj koji je potencirao sukobe predsjednice i premijera Andreja Planekovića. O najnovijem smo skandalu razgovarali s političkim analitičarom Davorom Gjenerom. 'Kada kažemo država, mislimo na instituciju uz koju vežemo pojam suvereniteta, dakle, onu instancu koja je izvorište prava i koja raspolaže monopolom represije. Država mora, na svome teritoriju, osigurati monopol nad upotrebom represivnih sredstava i građanima jamčiti da njihova prava neće biti bezrazložno ograničavana ili ugrožavana. Svako prisluškivanje uvijek je zadiranje u temeljna individualna prava čovjeka i građanina, a pravo na to da se odredi da netko bude prisluškivan proizlazi iz suverenog prava države da raspolaže monopolom nad represijom. Svako ograničavanje slobode mora biti precizno regulirano, kontrolirano i maksimalno reducirano. Nikad onaj tko prisluškuje ne smije biti u poziciji da određuje da se prisluškivanje provede, nego to u pravilu smije određivati samo sudbena vlast, koja u uređenoj državi ima i ulogu kontrole i ograničavanja izvršne vlasti'', objašnjava Gjenero za portal Direktno. Ozbiljnost države ''Svaka 'privatna' evazija privatnosti građana težak je prekršaj. Ako strane države prisluškuju političke vođe neke zemlje, to se smatra ozbiljnim incidentom, iako države obično ne ograničavaju pravo svojim sigurnosnim službama da nadziru i prisluškuju strane državljane pa niti državnike. Ozbiljne države zato ne dopuštaju da podaci o eventualnim prisluškivanjima stranih vođa dospiju do javnosti. Ako se, pak, dogodi da netko u domaćoj političkoj areni prisluškuje političke vođe, konzekvence tog otkrića obično su fatalne. Kako prolazi administracija, čak i kad ima čvrstu biračku potporu, svježe provjerenu na izborima, ako je uhvaćena u prisluškivanju opozicije, znamo iz afere Watergate, odnosno iz ostavke predsjednika Nixona, kojom je izbjegao opasniju sudbinu, izlaganje impeachmentu – utvrđivanju kaznene odgovornosti za djelo počinjeno u obavljanju političke dužnosti''. Stoga Davor Gjenero rezolutno zaključuje: ''Svaki demokratski poredak mora štititi privatnost svih državljana, a pogotovo najviših dužnosnika, posebice onih koji dobivaju investituru izravno od naroda, kao što je u hrvatskom političkom sustavu slučaj s predsjednikom Republike. Prema počiniteljima djela ugrožavanja privatnosti komunikacije predsjednice mora postojati nulta tolerancija''.