U udžbeniku za srpski jezik “S reči na dela – Gramatika za osmi razred osnovne škole” koji je odobren od tamošnjeg Zavoda za unapređivanje obrazovanja i odgoja u potpunosti se negira postojanje hrvatskog jezika!

Vijest donosi u velikom analitičkom tekstu Hrvatska riječ, glasilo vojvođanskih Hrvata, a ono što stoji u udžbeniku koji potpisuju autori Slobodan Novokmet, Vesna Đorđević, Jasmina Stanković, Svetlana Stevanović i Jole Bulatović doista je šokantno.

Dakle, u poglavlju “Srpski jezik među drugim slavenskim jezicima” prikazana je podjela jezičnih skupina, a u južnoslavensku su svrstani srpski, slovenski, makedonski i bugarski. Ispod grafičkog prikaza stoji i napomena koja kaže da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski jezik nazivaju hrvatskim, bosanskim/bošnjačkim i crnogorskim!? 

Presudilo je mišljenje Odbora za standardizaciju srpskog jezika

Iz Zavoda za unapređivanje obrazovanja i odgoja stiglo je objašnjenje kako je došlo do ovih skandaloznih tvrdnji. Naime, ovisno o izdavaču, u lekcijama o podjeli južnoslavenskih jezika navedeni su različiti jezici pa se pokazala potreba za jedinstvenim i normiranom stavom. Zavod se obratio Odboru za standardizaciju srpskog jezika s molbom za precizne upute, a Odbor je poslao svoje mišljenje.

“Stav Obora je da među južnoslavenske jezike treba navesti bugarski, makedonski, slovenski i srpski jezik. Uz srpski jezik u napomeni treba dati da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci ovaj jezik nazivaju hrvatski, bosanski-bošnjački i crnogorski jezik. Odbor je u više navrata upozoravao da u srpskom jeziku umjesto naziva bosanski jezik treba upotrebljavati naziv bošnjački jezik. U svezi s objašnjenjem pojmova lingvistički jezik i politički jezik smatramo da je na piscima udžbenika da to objasne. O tome ima dovoljno u udžbenicima, a tu su i stručnjaci za srpski jezik u Zavodu da provjere udžbenike«, pojasnio je predsjednik Odbora prof. dr. Sreto Tanasić. 

Srpski i hrvatski jezik počivaju na novoštokavskome dijalektu

No, brojni su glasovi koji tvrde suprotno, a “razumljivim jezikom” nedoumice je pojasnila magistra hrvatskoga jezika i književnosti i filozofije Mirjana Crnković, koja radi u subotičkoj osnovnoj školi i gimnaziji.

“Južnoslavenskim skupinama pripadaju: hrvatski, srpski, bosanski/bošnjački, crnogorski, slovenski, makedonski, bugarski i starocrkvenoslavenski. Baš zato što srpski i hrvatski jezik pripadaju istoj skupini slavenske potporodice, nerijetko čujemo da su to isti jezici, no komunikacijska uloga jezika nije jedini kriterij pri standardizaciji nekoga jezika. To što pošiljatelj i primatelj ne govore istim jezikom, a ipak se šalje i dobiva poruka, govori nam da srpski i hrvatski jezik počivaju na novoštokavskome dijalektu na kojemu grade svoju standardizaciju, što objašnjava zašto se razumijemo. No na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini postoje razlike koje ukazuju na to da nije riječ o jednome istom jeziku, već o dvama različitim jezicima”, izjavila je za Hrvatsku riječ Crnković.