Domovinski rat u obrazovnom sustavu – učenici moraju znati kako je Hrvatska obranjena

Tijekom školske godine 2025./2026. planirano je da Vukovar u organiziranom programu posjeti više od 40 tisuća učenika i njihovih pratitelja. To je velik obrazovni pothvat, ali pravo pitanje ostaje koliko učenici nakon povratka stvarno znaju o Domovinskom ratu.

Učenici moraju znati kako je Hrvatska obranjena

Učenik može zapamtiti da je Vukovar pao 18. studenoga 1991. godine, a da ipak ne zna što se u gradu događalo prethodnih mjeseci. Može povezati Vukovar s vodotornjem, Ovčarom i Kolonom sjećanja, a da ne zna objasniti zašto je grad napadnut, tko ga je branio i kakvu je ulogu njegova obrana imala u Domovinskom ratu. Datum tada postoji, ali znanja nema.

U tome vidim središnji problem poučavanja Domovinskog rata. Nije dovoljno da se ta tema nalazi u kurikulumu, udžbeniku i školskom kalendaru. Učenik mora razumjeti slijed događaja, uzroke agresije, nastanak hrvatskih obrambenih snaga, stradanje civila, oslobađanje okupiranih područja i završetak mirne reintegracije. Bez toga će mu ostati nekoliko poznatih naziva koje će povezivati s obljetnicama, ali neće moći objasniti kako je obranjena i dovršena hrvatska državna samostalnost.

Moj je stav da učenici o Domovinskom ratu moraju znati više nego što je potrebno za prolaznu ocjenu. To ne znači da ih treba zatrpavati imenima postrojbi i detaljima svake vojne akcije. Trebaju dobiti cjelovitu sliku rata koji je neposredno odredio državu u kojoj žive.

Propisani sadržaj nije isto što i usvojeno znanje

Kurikulum Povijesti objavljen 20. ožujka 2019. određuje da učenik osmog razreda treba objasniti uzroke, tijek, karakter i posljedice Domovinskog rata. Među obveznim sadržajima navedeni su velikosrpska agresija, obrana i okupacija Vukovara, operacije Maslenica, Bljesak i Oluja, Erdutski sporazum, Daytonski sporazum te mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja.

Na papiru je, dakle, obuhvaćen velik dio onoga što učenik treba znati. Problem nije u tome što Domovinskog rata nema u programu. Problem nastaje kada se ispunjavanje programa poistovjeti sa stvarnim razumijevanjem.

Učenik može naučiti naziv operacije Maslenica, a da ne zna zašto je povezivanje sjevera i juga Hrvatske bilo vojno i prometno važno. Može znati da je Bljesak izveden u svibnju 1995., a da ne može pokazati oslobođeno područje na karti. Može navesti da je Oluja počela 4. kolovoza 1995. godine, ali bez razumijevanja položaja okupiranih područja, višegodišnjeg života prognanika i vojnog stanja koje je toj operaciji prethodilo.

Takvo pamćenje nije potpuno beskorisno. Datumi i nazivi daju kostur povijesnom znanju. Ipak, kostur nije cijelo tijelo. Ako učenik ne može događaje povezati, objasniti njihove uzroke i posljedice te ih smjestiti u prostor, naučeno će nestati ubrzo nakon ispitivanja.

Zato nastavu ne treba vrednovati samo prema tome je li učitelj stigao obraditi sadržaj. Treba gledati može li učenik vlastitim riječima objasniti što se dogodilo, kojim redom i zašto.

Broj posjetitelja ne govori što su učenici naučili

Hrvatska ima nacionalni program terenske nastave koji obuhvaća sve učenike osmih razreda. Prema godišnjem izvještaju Ministarstva hrvatskih branitelja objavljenom 2026. godine, u programu sudjeluje oko 40 tisuća učenika i pratitelja svake školske godine. Od osnutka Memorijalnog centra do kraja razdoblja obuhvaćenog tim izvještajem Vukovar je u sklopu programa posjetilo 338.591 učenika i njihovih pratitelja.

Najnoviji dostupni podaci daju još jasniju sliku opsega programa. Za školsku godinu 2025./2026. planiran je dolazak 40.506 učenika i pratitelja. U prvom polugodištu planirano ih je 18.592, dok je Vukovar stvarno posjetilo 16.461. Za drugo polugodište bilo je predviđeno još 21.914 učenika i pratitelja. Podaci su navedeni u izvješću Memorijalnog centra od 15. travnja 2026. godine.

To su ozbiljne brojke. Iza njih su prijevoz, smještaj, prehrana, stručna vodstva, predavanja i obilazak memorijalnih mjesta. Ministarstvo snosi troškove programa, a učenici tijekom posjeta slušaju predavanja o Domovinskom ratu i Bitki za Vukovar, obilaze mjesta stradanja i sudjeluju u Školi mira.

Takav program treba nastaviti. Za mnoge učenike to je prvi neposredni susret s mjestom o kojem su dotad čitali u udžbeniku. Drukčije je vidjeti fotografiju Ovčare, a drukčije stajati na mjestu na kojem su nakon pada Vukovara ubijeni ranjenici, civili i branitelji.

Ipak, broj učenika koji su prošli kroz program nije dokaz koliko su naučili. Učenik može uredno sudjelovati u posjetu, poslušati predavanje, fotografirati se i vratiti kući bez jasnog razumijevanja rata. To nije kritika Vukovara ni Memorijalnog centra. To je upozorenje da dvodnevni program ne može preuzeti posao cijelog obrazovnog sustava.

Posjet Vukovaru mora imati pripremu prije puta i ozbiljan rad nakon povratka. Prije dolaska učenici trebaju poznavati tijek Bitke za Vukovar i položaj grada na tadašnjem bojištu. Nakon posjeta trebaju obraditi izvore, svjedočanstva, zemljovide i dokumente. Tek tada terenska nastava postaje dio znanja, a ne samo snažan doživljaj.

Domovinski rat nije samo Vukovar

Vukovar ima posebno mjesto u hrvatskom sjećanju. Njegova obrana, razaranje grada, stradanje stanovništva i zločini nakon okupacije zahtijevaju ozbiljnu obradu u školi. No Domovinski rat ne smije se svesti samo na Vukovar.

Učenici moraju znati što se događalo u Dubrovniku, Šibeniku, Zadru, Gospiću, Karlovcu, Sisku, Pakracu, Lipiku, Okučanima, Kninu i drugim napadnutim područjima. Trebaju razumjeti da su se ratne okolnosti razlikovale od kraja do kraja te da su brojna hrvatska mjesta godinama bila izložena napadima, okupaciji ili neposrednoj ratnoj opasnosti.

Memorijalni centar već provodi dodatne programe posjeta Karlovcu, Kninu, Pakracu, Lipiku i Okučanima. To pokazuje da postoji svijest o potrebi da učenici upoznaju više bojišta i više dijelova Hrvatske.

Taj pristup treba proširiti kroz lokalnu nastavu. Učenik iz Virovitice, Splita, Varaždina ili Siska trebao bi znati što se tijekom Domovinskog rata događalo u njegovu gradu i županiji. Lokalna povijest daje konkretnost koju opći pregled često nema. Imena s lokalnog spomenika tada prestaju biti samo slova uklesana u kamen. Postaju ljudi iz poznatih ulica, sela i obitelji.

To ne znači da se svako osobno svjedočanstvo mora prihvatiti bez provjere. Sjećanje sudionika dragocjen je izvor, ali treba ga uspoređivati s dokumentima, zemljovidima, fotografijama i drugim svjedočanstvima. Upravo to učenika uči kako nastaje povijesno znanje.

Kronologija koju učenik mora razumjeti

Učenje Domovinskog rata mora sadržavati jasnu kronologiju. Učenik treba znati da je referendum o hrvatskoj samostalnosti održan 19. svibnja 1991. godine. Treba znati da je Hrvatski sabor 25. lipnja donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti te da su državnopravne veze raskinute 8. listopada 1991. godine.

Treba znati i da je Hrvatska međunarodno priznata 15. siječnja 1992. godine, dok je dio njezina teritorija još bio okupiran. Taj podatak pokazuje da državno priznanje nije značilo kraj rata niti je automatski vratilo okupirana područja pod hrvatsku vlast.

Učenik zatim treba povezati obrambene i oslobodilačke operacije sa završetkom rata. Operacija Maslenica počela je 22. siječnja 1993. Bljesak je počeo 1. svibnja 1995., a Oluja 4. kolovoza iste godine. Nakon vojnih pobjeda ostalo je pitanje hrvatskog Podunavlja, koje je riješeno mirnim putem. Proces mirne reintegracije završen je 15. siječnja 1998. godine.

To nije niz datuma koji treba izgovoriti bez zastajanja. To je slijed političkih, obrambenih, vojnih i diplomatskih događaja. Učenik koji razumije taj slijed može objasniti kako se Hrvatska istodobno borila za obranu teritorija, međunarodno priznanje, oslobađanje okupiranih područja i mirno vraćanje preostalog dijela zemlje.

Bez kronologije sve se pretvara u skup odvojenih obljetnica. Svibanj postaje mjesec Bljeska, kolovoz mjesec Oluje, studeni mjesec Vukovara, a siječanj mjesec međunarodnog priznanja. Svaki se datum obilježi, ali veza među njima ostaje nejasna.

Učitelji trebaju trajnu stručnu podršku

Od učitelja povijesti očekuje se da učenicima objasne vojna, politička, diplomatska i ljudska pitanja Domovinskog rata. To nije mala zadaća. Potrebni su kvalitetni izvori, jasni nastavni materijali i stručno usavršavanje koje neće ostati na povremenim predavanjima.

Agencija za odgoj i obrazovanje u katalog za 2026. godinu uvrstila je više skupova povezanih s poučavanjem Domovinskog rata. U planu je bio državni stručni skup o Daytonskom sporazumu i protuzračnoj obrani, predviđen od 30. ožujka do 1. travnja 2026. U Vukovaru je za 13. studenoga 2026. planiran skup posvećen mjestima stradanja i načinima poučavanja o Vukovaru. Za 1. rujna 2026. predviđen je i skup pod nazivom Vukovar 35 godina poslije.

Dobro je što takvi sadržaji postoje. Ipak, učiteljima podrška treba tijekom cijele godine. Trebaju imati pristup digitaliziranim dokumentima, provjerenim zemljovidima, kronologijama, fotografijama s jasnim podrijetlom i pripremljenim nastavnim materijalima. Ne bi trebali sami tražiti izvore po nepreglednim mrežnim stranicama i zatim procjenjivati što je vjerodostojno.

U 2026. godini obilježava se 35 godina od događaja iz 1991. To je dodatni razlog da se sustav zapita što o tim događajima znaju učenici koji su rođeni gotovo dva desetljeća nakon završetka rata. Obljetnica ima smisla kada potakne učenje. Sama svečanost nije obrazovni rezultat.

Mladi mogu pokazati interes kada dobiju pravi zadatak

Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je 9. srpnja 2026. rezultate natječaja za kratku priču o Domovinskom ratu. Zaprimljeno je 145 priča. Iz Hrvatske je stiglo 108 radova učenika iz 21 grada, a iz Bosne i Hercegovine 37 radova iz 10 gradova i općina.

Taj broj nije dokaz da srednjoškolci dovoljno poznaju Domovinski rat. Književni natječaj nije provjera povijesnog znanja. Ipak, pokazuje da učenici mogu pronaći osobni odnos prema temi kada dobiju zadatak koji od njih traži istraživanje, razgovor i samostalan rad.

Takav pristup treba prenijeti i u redovnu nastavu. Učenik može istražiti ratni put postrojbe iz svojega kraja, sudbinu prognane obitelji, život u skloništu, rad bolnice ili obnovu nakon rata. Može usporediti novinski izvještaj, službeni dokument i kasnije svjedočanstvo. Na taj način neće samo primati gotovu priču, nego će učiti kako se činjenice pronalaze i provjeravaju.

Više znanja ne znači više političkih poruka

Mogu razumjeti prigovor da bi snažnije naglašavanje Domovinskog rata moglo nastavu pretvoriti u političko oblikovanje učenika. Škola ne smije propisivati što učenik mora osjećati niti od njega tražiti unaprijed pripremljene rečenice.

No više provjerljivog znanja nije politička indoktrinacija. Upravo suprotno. Učenik koji poznaje dokumente, datume, zemljopis bojišta i slijed događaja teže će prihvatiti političku manipulaciju s bilo koje strane.

Škola treba jasno poučavati da je Hrvatska bila izložena velikosrpskoj agresiji i da je vodila obrambeni rat. To je dio službenog kurikuluma i povijesno utvrđenog slijeda događaja. Istodobno, učenici trebaju učiti o civilnim žrtvama, prognanicima, zatočenicima, nestalima i pojedinačnim zločinima. Time se ne mijenja karakter rata. Pokazuje se da poštovanje prema vlastitoj obrani uključuje odgovoran odnos prema svakoj dokazanoj činjenici.

Najgore rješenje bilo bi ublažiti sadržaj kako bi se izbjegla moguća rasprava. Šutnja ne stvara neutralnost. Ona ostavlja prostor društvenim mrežama, neprovjerenim snimkama, izrezanim citatima i političkim porukama bez konteksta.

Znanje je dug prema generaciji koja dolazi

Današnji učenici nemaju osobno sjećanje na rat. Mnogi nemaju ni člana obitelji koji o njemu može govoriti iz vlastitog iskustva. Kako vrijeme prolazi, škola sve više postaje mjesto na kojem će se odlučivati hoće li Domovinski rat ostati povijesno znanje ili će se svesti na nekoliko simbola i godišnjih komemoracija.

Zato nije dovoljno reći da je tema zastupljena u kurikulumu. Nije dovoljno ni navesti koliko je učenika posjetilo Vukovar. Pravi rezultat vidi se tek kada učenik može objasniti tko je napao Hrvatsku, kako je organizirana obrana, zašto su pojedina područja bila važna, kako su oslobođena okupirana područja i zašto je mirna reintegracija završni dio iste priče.

Učenik koji zna samo datum ima podatak. Učenik koji razumije što se dogodilo ima znanje. Hrvatski obrazovni sustav mora težiti tom drugom.

AUTOR: Kristijan Fereža/PDN